Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nenad Kobasia
U IME OCA

Žablja Hrvatska u mom oku

Šalji dalje

Kćerka me je nedavno nagovorila da (nam) napravim umjetnu lokvu pred kućom u koju bi iz doline donijeli punoglavce kao njene (pred)kućne ljubimce. Rečeno – učinjeno. Lokva mi je i više nego uspjela, punoglavci su uz minimum stresa premješteni, a Rosa je ovoj novoj vodi, još neucrtanoj na karte ali vidljivoj na Google Earthu, dala i prikladno ime: Žablja Hrvatska. I tako zadnje tjedne provodim u promatranju transformacije punoglavaca u žabe i praćenju zbivanja vezanih uz studentski pokret koji sve više bistri žabokrečinu oko nas i u nama. I što se više udubljujem u obje stvari nalazim sve više sličnosti.

Brzina, naime, kojom se studentski pokret transformirao u ozbiljan energetski, socijalni, društveni i politički toponim, nezaobilazan više niti na jednoj našoj maloj ljudskoj karti sadašnjosti i budućnosti, baš je nalik brzini transformacije punoglavaca u žabe. I upravo kako su, za nepuna četiri tjedna, punoglavci iz lokve pod mojim prozorom „nestali“ tako je puno glava na filozofskom (i na drugim fakultetima) postalo, za to isto vrijeme, jedna Velika žaba, Maha – manduka iz indijske tradicije, koja predstavlja oslonac univerzuma ali i simbol neizdiferencirane materije spremne na skok. I to upravo ovo jasno uobličeno studentsko utjecanje na svijest što većega broja ljudi u Hrvatskoj i jest: priprema za skok u novo i nepoznato. Priprema za velike promjene koje nas očekuju, a koje će onima koji se boje i misliti da bi se nešto moglo promijeniti, biti bolne.

Predsjednik pak velike Žablje Hrvatske poručio je malim žabicama sa filozofskog da su poslali poruku koju su, veli, svi čuli, i da bi se sada pokorno, bez da im je njihovim pravednim zahtjevima na bilo koji način odgovoreno, trebali vratiti svojim obvezama.

Kad čujem ovakve gluposti sjetim se sjajnog filma „Šalji dalje“ u kojem na početku školske godine učitelj napiše sedmašima na ploču zadatak za cijelu godinu: Smisli kako promijeniti svijet i primijeni to u svakodnevnom životu! Jedan senzitivni klinac, glumi ga sjajni Haley Joel Osment, ozbiljno shvati zadatak i u svoju kuću dovede beskućnika na što ogorčena majka reagira odlaskom u školu gdje joj na njeno čuđenje učitelj odgovara da on zadatak djeci daje kao nadahnuće i da ne očekuje da oni baš stvarno promjene svijet. U najboljem slučaju događalo se da organiziraju kakvu ekološku akciju, pismo predsjedniku za pomoć pri zaštiti kišnih glista ili čišćenje grafita. Majka je u šoku: „Vi im daje na početku svake godine neizvedivu zadaću?“

I to je sukus stvari: puno transformiranih studentskih glava sa (pretežno) filozofskog ozbiljno je shvatilo zadatak koji su dobili. O tom zadatku svi samo pričaju, on se podrazumijeva kao neki utopijski, nedostižni san, no kad je ekipa to bez imalo frke prenijela u svakodnevni život došlo je (i doći će) do lomova koji se, na kraju krajeva, i moraju zbiti kako bi novo zamijenilo staro.

Trevor, dječak iz spomenutog filma, nije promjenu svijeta zamislio tako da „samo“ pomogne beskućniku. Genijalno jednostavna ideja koju je smislio je sljedeća: pomoći troje ljudi za koje vidiš da im zaista treba pomoć jer to, što je život u tom trenutku stavio pred njih, ne mogu sami izvesti. To mora biti nešto doista veliko nešto što iziskuje i tvoj veliki trud i predanost i hrabrost i neku vrstu odricanja. A kad im pomogneš, objasni im sve i zamoli to troje ljudi da i oni šalju dalje tu dobrotu: da i oni pomognu troje drugih ljudi kojima je to potrebno.

Ta zamisao koja se u filmu začas eksponencijalno proširila, smatram, nije nikakva utopija, ona se već događa diljem svijeta. Ne znam tko je prvi počeo ali stvar radi. U krajnjoj liniji i studentski pokret u Hrvatskoj je jedno takvo pomaganje koje ima namjeru djelovati na ono najbolje u ljudima: na povjerenje u ljude i dobrotu. Tada se događa, ne promjena, već transformacija.

Granice naših mogućnosti za zbiljsku promjenu postoje samo u našim glavama pretežno punjenim lažima. I nemojte se bojati promjene jer vi jeste promjena. Inače ostajete punoglavac, zauvijek neizdiferencirana materija.

I zato šaljite dalje: pomozite nekome kad i kako se to od vas ne očekuje i kad je toj osobi to najpotrebnije. Zaista moćan i jednostavan alat za transformaciju svijeta.

A, ako to neće ići organizirat ćemo štrajk roditelja, osnovnoškolaca, djece iz vrtića i jaslica te embrija i to onih s nenavršenih 4 tjedna starosti. Pa da vidimo hoće li i njih Stipe vratiti natrag njihovim obvezama. Šalji dalje...

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)