Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nenad Kobasia
U IME OCA

Kada bi svi željeli mir umjesto novog televizora, tada bi i bio mir (John Lennon)

Vjera u potrošnju i obrnuto

Prije koji dan je Dražen Šimleša na TV–u izrekao nešto što se ne čuje često u medijima glavne struje. Naime čovjek, a bogami i znanstveni radnik i analitičar koji se bavi (i) globalizacijom, izrazio je sumnju da ova naša domaća elita, a bome i sve druge, ima kao svoju izlaznu strategiju – kaos. Jer samo on ih, te "elite", može održati u ovom duhovnom bezakonju. A ta bi ekipa, čiji je dakle posao da nam organiziraju kaos, uvjeravaju nas mas(ni) mediji, kao trebala doprinijeti uspostavi mira oko nas, mira diljem svijeta, pa i onog najvažnijeg mira – mira u našim srcima. Pa što ih sprečava? Da vidimo...

- Možete li zamisliti što bi se desilo kada bi ljudi širom svijeta spoznali da poruke Buddhe, Isusa, Muhameda i drugih, potiču iz jednog te istog izvora, kojega bi mogli nazvati Srcem Svemira? Štoviše, mislim da bez takve spoznaje mir na Zemlji nije moguć – to su riječi kipara Marka Pogačnika, čovjeka koji već godinama liječi Zemlju litopunkturom, što je njegov naziv za akupunkturu našega planeta. Uz to što je diljem svijeta postavio impozantan broj megalita koji imaju ulogu igala zabodenih u meridijane majčice nam Zemlje (i Zagreb je dobio svoje megalite 2004. godine), Marko Pogačnik radi i mnoge druge stvari i pokreće mnoge projekte. Jedan od novijih je i projekt koji je nazvao "Kristovo učenje – joga 21. stoljeća". Pogačnik tvrdi i to da su sve češće ekološke i civilizacijske katastrofe ustvari obrambene i pročišćavajuće reakcije naše majke Zemlje. Pa tako i ova "financijska kriza" koja je tek uvod u tektonsko premještanje najvećih svjetskih tržišta na istok, prvenstveno u Kinu i Indiju...

O toj raboti drugom zgodom, a mi se vratimo korak unatrag i razmislimo o odgovoru na Pogačnikovo postavljeno pitanje. Što bi se dogodilo u tom slučaju da se, dakle, ljudima neprestano, umjesto reklame za neku plazmu, pušta jednominutni spot na temu o kojoj Pogačnik govori, na temu bratstva i jedinstva cijelog Univerzuma.

Odgovor je jako jednostavan: nastao bi mir. No, da li bi, ne daj Bože, bilo i posljedica. Da, svakako: monetarni dužnički sistem bi nestao s lica zemlje zajedno s bankama, religije, ti apaurini današnjice, postale bi suvišne, jer bi se osjećaj straha i manjka energije izgubio, a srca bi ljudi prožela radost života, radost što mogu svoje postojanje i svoju prisutnost podijeliti sa svima i svime oko sebe...

- Svi smo dobili ljubav na dar, ali ljubav je kao dragocjena biljka. Ne možeš je samo ostaviti na polici misleći da će rasti sama od sebe. Trebaš je zalijevati i brinuti se o njoj - da još malo citiram pokojnog Lennona.

Istina jest: mir, ljubav, radost – to je sve što trebamo, to je sveto trojstvo koje je dostatno za ispunjen život svake duše utjelovljene na trećoj planeti od Sunca i to ponavljaju svi, od misica do predsjednika država i šefova korporacija...

Pa dobro, Boga mu (da se izrazim kao Tito), zašto onda mir nije moguć? Hoćemo to u jednoj rečenici! Pa evo: zato jer nije profitabilan!

I još: nažalost, ili nasreću (jer to ćemo tek još vidjeti, dečki dragi i cure još draže) globalni turbo monetarizam je kao posljedicu svoje izopačenosti iznjedrio i epidemiju potrošačkog sljepila koje malo prije tri spomenuta kamena temeljca svakog ispunjenog života čini nevidljivim ili, u najboljem slučaju, beznačajnim.

Uostalom, zna ta bolesna ekipa da smireni, egzistencijalno neopterećeni i ljubavlju prožeti ljudi mogu biti sve samo ne dobri potrošači i nabrijani konzumenti koji će pri otvaranju robnih kuća gaziti trudnice, starce i djecu, ne bi li se dokopali neke jebene plazme po "nevjerojatno niskoj cijeni". Međutim, čovjeku koji do svoje 18 godine vidi 350 tisuća reklama, a to je europski prosjek, ta je ista jebena plazma daleko više na ljestvici prioriteta od života njegovog konkurenta – konzumenta, koji trči rame uz rame s njim ne bi li se dokopao iste te jebene plazme po istoj toj "nevjerojatno niskoj cijeni". Jer, kao što znate, kao što to lijepo na katalozima piše, akcija traje do isteka zaliha, što konzument lako prevodi: do posljednjeg daha ili do nečije (bolje supatnikove) smrti.

Religijski, politički, ekonomski i društveni autoriteti pak, koji nominalno i licemjerno na svojim pozlaćenim plećima nose ono što zovemo moralnim i civilizacijskim dosezima čovječanstva, odavno su prestali biti makar i fiktivni uzor ponašanja i zdrav primjer nesudjelovanja u potrošačkoj groznici i počeli se oblačiti u elitnim dućanima, voziti aute koji voze dvjesto kilometara na sat više od cifre dozvoljene na bilo kojem autoputu i imati plaće koje bi neki Kinez zaradio tek kada bi živio stotinjak života...

Svi ti licemjeri nisu svjesni da "radost i ljubav zaista nisu mala stvar", kao što je (s)pjevao Štefančić, kao niti da "raspolagati tuđom mukom nije mala zajebancija" kako je pak u prošlom stoljeću upozoravao Štulić.

Ali, zašto svi ne žele mir, kao što je to savjetovao Lennon? Zato jer više ne znaju što (im) čine!

Mir s vama i sretan vam Božić, ak razmete kaj vam hoću reći.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (10)