Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nenad Kobasia
U IME OCA

Prava Ljubav je najapsurdniji čin – iza njega nema značenja, nema svrhe. Postoji samo za sebe, ni zbog čega drugog (Osho)

Duhovni ljubavnici

Svi mi tražimo Ljubav. Sve ostalo su tehnike i manifestacije tog praiskonskog zamaha Duše. Tako je i sa seksusom – on je tek privremeno vozilo, vehikl, nosač i rikša naše neumoljive želje bića da zapodjene iskreni razgovor sa samim sobom. Ako ga uspijemo (iz)živjeti prirodno, bez bolesnog intelektualnog razumijevanja i doživljavati ga kao što doživljavamo vid ili sluh, dakle ako ga počnemo božanski nenametljivo voljeti – on će nam biti podrška i alat na našem Putu. Ako ga pak počnemo konzumirati prljavo i ovisnički, kako nam ga se danas želi svim silama prodati, postat će nam okov i neprijatelj kojeg ćemo se teško osloboditi. No, ako smo iskreni, uskoro počinjemo osjećati da se cijela "potraga" svela na – skidanje vela ili "tek" na brisanje nataložene i nametnute nam emocionalne i mentalne prašine pune oštrih komadića laži i straha.

Njima nas, tim krhotinama, mediji, političari, svećenici, gurui i mahatme svih vrsta još uvijek pokušavaju uvjeriti da su svi ljudi monogamna bića, skloni životu s jednim partnerom, prirodno (što god to značilo) upućeni na ljubav prema suprotnom spolu, te da je patrijarhat bogom dan...

A stvarnost je, pogađate, upravo suprotna. Niti smo mi prirodno monogamna ili nemonogamna bića, niti smo mi prirodno skloni životu s jednim partnerom, baš kao niti s njih sedam, niti su heteroseksualni odnosi jedini bogom dani, a bogami i patrijarhat se pokazao tek kao najpraktičnija igračka kojom se ljudi mogu huškati jedni na druge.

No, usprkos namjerama i volji "moćnih", diljem svijeta danas niču nove i nove poliamorne, višeljubne zajednice i svi mogući oblici iskrenog zajedničkog, duhom motiviranog života, u kojima je osnovno i jedino pravilo istinsko poštenje i iskrenost u međusobnim odnosima, pa tako, naravno, i onim seksualnim. Svjedoci smo i propasti društvenog eksperimenta zvanog monogamni patrijarhalni brak, osmišljenog samo zato da bi se što učinkovitije kontroliralo (im)potentno stado, a koji, taj brak, danas životari uglavnom kao interesna zajednica dobara.

- Patrijarhat polako, ali sigurno vodi civilizaciju u propast i u tome ga može usporiti ili zaustaviti od tabua oslobođeno poimanje seksualnosti, zasnovano na jednakopravnosti ljudskih bića bez obzira na rasu, spol, porijeklo, funkciju ili kastu - sažeo je pisac Nenad Veličković osnovnu misao svoje knjige Viva Sexico.

No, da je rečeno malo teže sprovoditi u život većine pokazuje primjer žalosnog i šizofrenog odnosa prema homoseksualnosti, koji je oduvijek bio posebna priča. Sve velike službeno priznate religije pooštrile su zadnjih godina svoj i inače rigidni stav prema ovom načinu doživljavanja seksualnosti, a sve u duhu njihovog i službeno priznatog nerazumijevanja postojanja seksualne različitosti. O podržavanju različitosti pak nema ni govora.

"Demokracija" pak, s kojom nas gnječe, viče: pitanja sexusa određuje "normalna" većina, dok su odstupanja anomalije koje treba tolerirati. Prijevod: nekako se navići na život s gubavcima (pederima, lezbama, hermafroditima, inovjernicima, slobodnomislećima...), držati pametno odstojanje, a djecu huškati i držati što dalje od tih "grešaka prirode". Preporuka: postaviti ogradu zvanu suživot. Dijagnoza: akutno licemjerje. Prognoza: šizofrenija i nasilje.

Sva ta konfuzija, strah i neznanje pokazuju tek da dok god se seksualnost promišlja, živi i proživljava glavom ona ostaje – seksualnost. Tek kad seksualnost nestane, kad promišljanje i prosuđivanje nestane – postajemo prirodni i seks postaje božanstven ili se pretvara u nenametnuti, prirodni celibat.

Um suvremenog, čipiranog, čovjeka satkan je od intelektualne, mentalne seksualne žudnje koja onemogućava istinsku predaju. Predaju bilo čemu, pa tako i istinskom seksu. Sve te lažne potrebe zatvorile su vrata istinskom zadovoljstvu. Ljudi se više ne mogu uzbuditi bez mentalnih i fizičkih podražaja: čitanja i gledanja pornografije, nasilja, droga i alkohola...

A sve što zaista trebamo je da svakom odnosu, pa i svakom seksualnom sjedinjenju, pristupimo kao najdubljoj molitvi i meditaciji o kojoj ovisi budućnost cijelog Svemira, što je, ako zavirimo van Matrixa, zapravo i gola istina, jer "svaka je meditacija i iskrena molitva u osnovi seksualno iskustvo bez seksa".

Takav istinski ljubavni odnos moguć je samo ako zaboravite sve čime su vas natapale vaše religije, kulture, ideologije, društva i autoriteti, ako, prije svega, zaboravite i na sebe samoga. Jer, svi mi, u konačnici, težimo jednom velikom, tektonskom zajedničkom duhovnom orgazmu.

- Naši najznačajniji odnosi s drugim ljudima postoje iz razloga vrlo različitih od onih u koje mi vjerujemo, ili osobno ili kao pojedinci, ili skupno ili kao društvo. Njihova prava svrha nije usrećiti nas, nije zadovoljiti naše potrebe, nije odrediti naše mjesto u društvu, nije pružiti nam sigurnost... nego prouzročiti naš razvoj prema Svjetlu – lijepo je sažela Robin Norwood u svojoj knjizi Zašto... odgovori na najteža životna pitanja.

Time ćemo, s tim neizgovorenim pitanjima na usnama, a odgovorima u srcima, u miru božjem – svršiti. Budite duhovni ljubavnici.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (4)