Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nenad Kobasia
U IME OCA

Bedaki noriju na Fašnik, a pametni svaki dan

Sumo borci

Najteže od svega na svijetu je biti ono što jesi. Bez obzira što to bilo i podrazumijevalo. Većina bi radije bila netko drugi. Iz tih grotesknih pokušaja da se živi nečiji drugi život, govori tuđi tekst i svijet gleda tuđim očima rađa se sv(r)aka (ne)zamisliva vrsta frustracije iz koje pak klijaju sve silne (ne)pravde i sve ovo "krivo srastanje" oko nas.

Stoga ja, za razliku od preuzetnog Tuđmanovog gurua S.P. Huntingtona, ne mislim da je danas na djelu nikakav odiozni sukob civilizacija, već jednostavno, i to u svim segmentima života – sukob frustracija. To je velika tema i sigurno ću joj se još vraćati, ali ovdje i u ovom trenutku bih (si) rado postavio tek nekoliko lokalnih, prigodnih, samoborskih pitanja vezanih uz smisao Fašnika kao krajnjeg primjera sukoba frustracija, krajnjeg primjera "da se bude netko drugi".

Kako živim u fašničkom gradu, a Fašnik i famozni "prepoznatljivi fašnički duh" već vreba iza svakog ugla, ne sumnjam da ću od nepotpisanog (čitaj: maskiranog) puka dobiti i odgovore ili barem putokaze kako bi svi zajedno, i maskirani i nemaskirani, skinuli koji sloj bolne fašničke koprene neznanja u kojoj živimo. Tek da se, već na početku, podsjetimo: pravi odgovori dolaze tek kad se sve maske skinu. Ili: pravi Fašnik počinje kad su svi goli, a ne samo car.

Na ovaj tekst su me ponukale tri stvari: otvoreno pismo kojim je Učiteljsko vijeće OŠ Samobor tražilo promjenu koncepcije Fašnika i (barem) pristojne novčane naknade za dodatni rad učitelja i profesora, vijest da povorke mjesnih odbora od ove godine imaju naputke da sve mogu govoriti, ali "nema vulgarnosti, vrijeđanja javnih osoba i crkve" (?!) te da je ukinuta tema Fašnika, odnosno da će se on nadalje, u (krvavo) smiješnim godinama koje su pred nama, odvijati uvijek isključivo i samo pod svojim najprepoznatljivijim i najrazumljivijim geslom: Bedaki noriju saki dan, a pametni samo na Fašnik. Pametnome dosta. No, par riječi za bedake kao ja, nikad ne škodi.

O djeci u Fašniku ću na kraju, a sada bih upozorio da ove zadnje dvije spomenute, fašnički prozirne "koncepcijske promjene", nisu to što im se eufemistički tepa, nego su tek krajnji odraz novonadošlog zastrašenog, frustriranog stanja duha i u Samoboru i u Hrvatskoj i u svijetu, a kojeg možemo mirne duše i prigodno fašnički nazvati "kontracepcijski duh" – duh potrošenih tema, dirigiranog humora i korporativnih smiješaka. Kontracepcijski je stoga jer bi, po novim naputcima mjesnim odborima od strane nomenklature na vlasti, Fašnik (za)jeba(va)o, ali, prosim lepo, da mu ne uđe, da, ne daj Bože, netko "nevin" ne zatrudni. Namjerno, pouke radi, koristim nakratko ovakav vulgaran humor koji je, negdje više, negdje manje, makar smiješan i koristan poput višekratno korištenog prezervativa, ipak, uglavnom i još uvijek službeni jezik suvremenih fašnika.

Baš me, stoga, zanima kako će se to i dalje Fašnik "furati" da zajebava sve živo oko sebe bar na te fašničke dane, kad mu je u srce, u sam koncepcijski mehanizam, ugrađeno antisatirično i diktatorsko "ali". Jer, ako je sve dozvoljeno onda nema "ali". Zapravo ima, ali taj i takav "ali" nikako ne bi trebao biti ničiji naputak nego unutarnje stanje duha. U trenutku kad oni koji bi trebali biti ismijavani počnu određivati načine na koji bi se to trebalo činiti, uvijek smo, pa tako i danas, svjedoci rađanja fašničkog Frankensteina i Dr. Jackyla i Mr. Hydea, neurotične sklepotine sastavljene od dijelova tijela dva (polu)mrtvaca u stanju raspadanja: javne slobode izražavanja i tržišnog kapitalizma. Duhovno, istinski, u ta dva mrtvaca više nema niti daška Života pa su, ne bi li se monstrum oživio i pokrenuo, dodani – besplatni dječji nevini osmjesi. I to je ono što od svega čini ovaj maskenbal jezivim. Čudovište tako održavano na životu sada hoda, doduše civilizacijski nezgrapno, ali vrlo profitabilno.

A što se slogana "za sva vremena" tiče i on je fulan, jer već i svako silom ufašničeno dijete zna da ne da nije točan, već je upravo suprotan: samo bedaki noriju samo na Fašnik, jer pametni noriju svaki Božji dan!

Samoborci se već godinama igraju da privremeno svrgavaju gradonačelnika i za vrijeme Fašnika proglašavaju Slobodnu Fašničku Republiku, u kojoj su prevara i otimačina i službeno priznate. Taj dosadašnji ispušni ventil za mase (u Samobor stigne i do 300 000 maskiranih duša) izgubio je potpuno svoju manipulativnu moć temeljenu ionako na prividu slobode sprešanom u vremenski okvir Fašnika u kome je dozvoljeno pljuvati po svemu. No, danas je čak i ta fašnička iluzija slobode izgubljena i to time što su prevara i otimačina službeno priznate cijele godine, a ne samo u veljači, i to od puno "službenijih" republika od one fašničke.

Da skratim: ideja Fašnika zaživjela je u svakodnevnom životu od Islanda do Ognjene zemlje, pa se (i samoborski) Fašnik doimlje groteskan i nepotreban. I manipulantima i manipuliranima. Groteskan je, jer se svi i dalje trse (pr)odavati dojam neposrednosti naslanjane na "tradiciju", fašnički duh, a činjenicu da je sve to za doručak pojeo tržišno profitabilni duh skriva se k'o mačka u vreći. Fašnik je danas od, istina, trulog resentimenta, postao tek tradicijski brand isključivo tržišnog, profitabilnog karaktera.

Iz tog razloga nema ama baš nikakvog opravdanja da samoborska djeca i njihovi roditelji bez svoje volje, u pionirskom stilu, još to i plaćajući iz svog džepa, participiraju obavezno u fašničkom maskiranju. Stoga potpuno podržavam i sramežljivo uobličene zahtjeve profesora i učitelja da im se plati za njihove vannastavne aktivnosti vezane za uvježbavanje dječjih fašničkih nastupa, s velikom primjedbom da su i djeca morala o tome reći svoje mišljenje.

I ne samo da bi učitelji trebali biti plaćeni (i to ne samo 500 kuna koliko traže milostinje) već bi plaćeno trebalo biti i svako dijete koje nastupa na Fašniku. Svako dijete trebalo bi, kao prvo, pitati želi li uopće nastupati na Fašniku. Riječju, trebala bi biti uspostavljena elementarna ravnopravnost djece koja se maskiraju i "prinčeva Fašnika". Potpuno je neprihvatljiva i izrabljivačka, djeceiskorištavajuća, sadašnja praksa gdje odrasli, organizatori i takozvani glavni likovi Fašnika, bivaju novčano stimulirani, dok se ostalima to pravo uskraćuje. Ili bi svi trebali biti plaćeni ili nitko.

Ako gradski oci žele održati fašničku tradiciju, postoje samo dva scenarija: ili da se organizacija bez ikakvih "ali" dade mladima (od 5 do 20 godina) te da bude potpuno neprofitabilna, i drugi, koji je nažalost, izgledniji: da ostane kakav je, ali da se barem skine licemjerna, pionirska, "dobrovoljnost" sudjelovanja djece i "volontera".

I samo u slučaju prvog scenarija, da Fašnik zaista postane prožet mladošću i istinskim fašničkim duhom, učitelji i djeca Samobora trebali bi obećati "da i dalje žele svojim znanjem i radom doprinositi održavanju tradicije i kod svojih učenika razvijati osjećaj pripadnosti svome gradu i njegovim tradicionalnim manifestacijama". U protivnom, bolji je čak i treći scenarij: da Fašnika više ne bude. Bože moj, tradicije su također podložne promjenama.

Za sada je jedino sigurno da će ovogodišnji Samoborski fašnik biti i fizički i "duhovno" natkriven pa nam tek predstoji pogledati da se vidi tko će to i kako određivati što je to vrijeđanje javnih osoba te kako treba izgledati "spontano ludovanje".

Uz akcijski pozdrav "Samoborci neće nikada biti sumo borci" prepuštam vas "vremenu neobuzdanog uživanja u hrani, piću i zabavi pod maskama koje je pred nama", što je jedina konstanta i "misija" današnjeg Fašnika. I to neće promijeniti nikakva "nova koncepcija" niti cenzura umotana u "ali kontracepciju". Pravi Fašnik dogodit će se kad svi skinu maske i postanu l(j)udi od Ljubavi.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)