Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nenad Kobasia
U IME OCA

Djeco, ne navijajte ni za koga

Navijeni navijači

Niti oni stariji među vama ne sjećaju se (uživo) blockbustera Poliveni polivač braće Lumier, baš kao što se niti ja dobro ne sjećam jednog jedinog mog davnog posjeta stadionu Dinama. Odvukao me tamo moj stric, a ja ne pamtim niti tko je igrao, niti tko je dao golove, ne se sjećam ushita, niti nekog posebnog straha, no, sve je, atmosferski, nekako bilo kao ukiseljeno pivo ili, prevedeno na današnji jezik matrixa, kao sofisticirana, namjerno disfunkcionalizirana kompjuterska igrica koja se u toj svojoj "pomaknutosti" pokazuje kao iznimno komercijalna. Jedino čega se sjećam je buka i deranje. To dvoje prekrilo je sve ostale utiske te "igrice" sa živim ljudima. Taj posjet utjecao je na mene na način Polivenog polivača s početka teksta pa od tada nogomet konzumiram jedino igrajući ga (jednom u 10 godina) ili u gledanju izbora golova europskih kupova (jednom u pet godina) te sada, kada sam postao glavni trener i menadžer svom sinčiću i izbornik cijele naše obiteljske ekipe. Lopta je tako ponovno ušla u moj život, ali navijanje ne. Barem sam tako mislio...

Naime, u novinama je osvanula najava da će se od jeseni u osnovnim i srednjim školama (šuška se i o vrtićima) početi podučavati pravila pristojnog, civiliziranog navijanja (sic!).

Ideja i namjera, najavljena usred ljeta, intonirana je u dobro poznatom duhu nekog "novog programa" koji može liječiti posljedice lošeg utjecaja "odraslih" na djecu i mlade. Stvar suštinski zaudara i zbog jedne demokratske "sitnice" koja glasi: postoje danas djeca koja ne žele biti navijači. Ni nogometni, na što će se ovo većinom odnositi, niti bilo kakvi drugi, niti bilo čiji. Neka djeca su odgajana u istinskom sportskom duhu koji kaže da navijati nije pristojno ni za koga, ma koliko se država i institucije željele i trsile proizvoditi navijene navijače - one koji će znati za koga treba navijati i koji će znati što treba kada vikati, što prešutjeti, kojima će, kako se predlaže, "zaklamano" na ulaznici za utakmicu biti navijački bonton u kojem će im pisati "da u korištenju javnog gradskog prijevoza nije dopušteno trganje inventara, ulaznice u redu treba čekati mirno i strpljivo, da kada svira nacionalna himna stoji se mirno, a s glave je potrebno skinuti sva pokrivala"... I još hrpe besmislenih naputaka koji će opet zadovoljiti formu, dok će sadržaj, ponašanje navijača, i dalje određivati i njima manipulirati mafijaško – medijsko – društvene strukture svojim (ne)primjerom. I riječju i (ne)djelom.

Ja nisam navijeni navijač, stoga to nisu niti moja djeca. Ja ne trgam ograde, ne zavijam u tramvajima i ne bacam bakice kroz prozor pa to, vjerujem, neće raditi niti moja djeca. Oni znaju da navijati zapravo nije pristojno, niti pošteno. Pravila navijanja njima ni ne trebaju pa unaprijed odbijam svaki nasilni čin učenja nečega što ja i moje dijete ne odobravamo. Pokrivala na glave i ne zavijati više.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)