Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nenad Kobasia
U IME OCA

Hrvatska predaj se, trebam te živu!

Samo ubojstvo

Ne postoji problematično dijete. Postoje samo problematični roditelji. Zato, kada dobri i intuitivni psihijatri koji rade s mladima njihovim roditeljima natuknu da bi se i oni, roditelji, trebali uključiti u terapiju, jer su gotovo uvijek dio problema, ako ne i njegov uzrok, u pravilu naiđu na čuđenje, a odmah potom i odbijanje savjeta te panično i brzo napuštanje terapije. Uvrijeđeni roditelji odlaze tada dalje tražiti psihijatra koji će im govoriti ono što godi njihovim ušima, ne razbija njihove okamenjene životne obrasce i uklapa se u njihovo viđenje svijeta. Njima, viču, ne trebaju doktori koji će liječiti njih (za Boga miloga, pa mi mu želimo samo najbolje!), nego samo i jedino njihovo "neprilagođeno" dijete koje im stvara neugodnosti (pa valjda mi znamo što je našem djetetu).

I pokojni pomahnitali general Korade i ne manje zastrašujući George Bush, glavni eksponent vesele i do zuba naoružane NATO družine za koju nam lažu da nema alternative, bili su (i ostali) neprilagođeni. Razlike su lokalnog karaktera i sastoje se jedino u tome što je jedan prestao piti, a drugi nije, i u tome što je jednom prešutno kao streljana dano na upotrebu par gušće naseljenih zagorskih brega, dok drugi, pošto mu je teritorij omeđen tek atmosferom, već sada na duši ima kudikamo veći broj ljudi. Radi se, na žalost, o milijunima.

I sad, kad bi netko u ulozi psihoterapeuta planeta Zemlje rekao, kao što ću ja sada reći, da su oni tek dio problema i da bi trebalo popričati ozbiljno i s roditeljima zabludjelih dječaka, budite sigurni da ne bi naišao na slušanje otvorenog srca, srca koje želi rješenje problema. Jer, taj problem su oni sami - roditelji, odnosno vlade i moćnici koji ih navode. Oni koji kontroliraju obrazovanje, religije, zakonodavstva, vojske, medije... I, kako roditelji, čuli smo, ne žele slušati o svojim greškama i frustracijama, tako niti vlade i sav taj represivni aparat koji ide uz njih ne žele slušati o svojim pogreškama (valjda mi znamo što je za naše dijete najbolje).

Stvarno ne znam što se je sve zbivalo u duši nesretnog zagorskog generala, no sklonost bahatosti i nasilju, koja je u ratu bila faktor brzog napredovanja, u miru se pokazala kobnom. Tu su roditelji, dakle hrvatska Vlada, odnosno vlasti u suradnji sa svojim vjernim medijskim priguznim drhtavcima mogli, udijelivši bar koju odgojnu packu, učiniti Koradeovu bahatost manje opasnom po civilno stanovništvo. No, hrvatska Vlada i vlast je tapšala svoje neprilagođeno čedo i ubrzano tražila novog psihijatra ne vidjevši sebe kao (najveći) dio problema. Suočavanje s istinom bilo bi prebolno i potpuno suicidalno, baš kao žalosni zagorski epilog.

Boy George iz Texasa još je gora i opasnija priča, bez obzira što je, kao što sam već naveo, prestao piti. Zamislimo još jednom da smo svi mi kojima se obraćaju s "narod", "građani" i sličnim "sladoledima", jedan veliki psihoterapeut i da nam u ordinaciju ulazi George W. Bush, dječak koji je vlastoručno, dok je još bio guverner, potpisao oko 140 naloga za izvršenje smrtne kazne, a koji je nakon napada na Blizance rekao za teroriste da se "skrivaju u sjeni i nemaju nimalo poštovanja za ljudski život". Licemjerje? Afekt? Ne, ništa od toga. Prije bi se reklo "dobar društveni odgoj" i bolesni osjećaj za "timing". E, sad, George je ušao u ordinaciju, ali sam. Tko su pak njegovi roditelji, zanima nas kao pravog psihijatra, psihijatra koji uistinu želi znati što je to toliko vrijedno u fizičkom tijelu ovog čovjeka da iz sigurnosnih razloga blokira život jednog cijelog grada nad kojim lete borbeni helikopteri i avioni, a po krovovima se opet presijavaju mušice snajperskih pušaka koje imaju, valjda, štititi nekoga od nekoga, dobre od zlih, jer, Bože moj, snajperi uvijek znaju tko su dobri, a tko zli.

A istina je da se nitko ne rađa dobar niti zao, niti s bilo kakvim bremenom praiskonskoga grijeha. Dijete se rađa golo u svakom smislu riječi. Ne postoji nikakva urođena sklonost ka zlu ili kriminalu. Slažem se s ljudima koji tvrde da se kriminal javlja kod djeteta kao izopačeni oblik ljubavi. Svaki zločin izraz je, dakle, mržnje i jedino je pravo pitanje tko je tu mržnju stvorio i prvi donio u naše duše, u naše obitelji, u naše zajednice, u naše gradove? I zašto?

S tim pitanjem u sebi idem gledati prijenos iz "sterilne zone" u Zagrebu, specijalno od života sterilizirane za mlađeg Busha, kojom će proći kolona od 35 blindiranih vozila. Evo ga, stigao je u predsjedničke dvore i s papirića pročitao: "Pozdrav vojnici", a sutra će, pretpostavljam, vidjevši sablasno prazan grad Bush sa sterilnog balkona na sterilnom trgu sterilnoga svetoga Marka, na svom sterilnom jeziku sterilno procijediti: "Hrvatska, predaj se, trebam te živu"! Dakle, u ponedjeljak slobodno izađite iz skloništa, osim ako netko prije ne ustanovi da ste počinili samoubojstvo.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (5)