Nenad Kobasia
U IME OCA

Djeco, recite mi bar četiri samoglasnika: UA EU

Osmi element

"Elementi 3 komada, radni i kuhinjski stol, moguća zamjena za debelu svinju" - ovakav oglas (ovaj je objavljen u Plavom oglasniku 28.9.2000. godine) se više neće tolerirati kad jednom (ako) postanemo dio velike ekonomske interesne zajednice, žderačice identiteta zvane Europska Unija. Tada će sve domaće hrvatske svinje biti zaštićene i moći će se u miru valjuškati po svome blatu, dok će puštanje krvi stoke sitnog i krupnog zuba biti isključiva privilegija visoko sofisticiranih sterilnih klaonica koje dolaze, koje su zapravo već tu, oko nas, i koje su žalosna stvarnost, ali i vrhunska metafora i antisimbol kvaziprosperiteta i dehumanizacije društva koje sobom donosi demo(no)kracija.

Da bi se ta naopaka arkadijska slika obistinila na lokalnom nivou, u tijeku je sumanuti i panični slalom domaćeg, dresiranog, korumpiranog, zombi političkog življa, kroz stazu koju je postavila sama gđa EU, staroga NATA usvojena kći. Tom spustu ne nedostaje bolesne, "bigbrother" atraktivnosti na kakav je na(v)učen današnji puk: ubogi sudionici, skijaši – spustaši su potpuni amateri, ali ne biraju sredstva kako bi ispunili formu i dotakli baš svaki štap koji su Europejci zabili u našu zemljicu. Jer, svaki je taj štap sada "važan", bez obzira je li to uvođenje državne mature, (ne)rad nedjeljom, takozvano suzbijanje diskriminacije, posebni zakoni za Amere u Hrvatskoj, niveliranje cijena s europskima, dozvola za kupnju nekretnina strancima ili predikatizacija filmova koji će se prikazivati na TV–u. Ulog je velik – sigurnost vlastitih guzica pogospođenih bezočnom pljačkom naroda kome se pak mora stvoriti iluzija preživljavanja do nekog boljeg malo sutra.

U navali tog usklađivanja s europskom legislativom mnogo štapova niti ne vidimo da su ih se zadihane kreature takle. No, oni ne mare i piče dalje. Dok njihovi dečki mašu palicama po glavama s(t)anovnika, njima je pred očima sveti cilj: unija u kojoj će se bogati, odnosno oni sami, osjećati sigurno, a siromašni će biti tako zauzeti preživljavanjem i potragom za "duhovnim ispunjenjem" da uopće neće imati vremena za "nihilističke pizdarije" kao što su sloboda, pravda, održivost, zajedništvo, slobodno vrijeme i, ne daj Bože, dosada. I u Hrvatskoj je postignut prvi stupanj u tom projektu koji teče: novinari koji pišu o tome slobodno šetaju pod budnom policijskom zaštitom.

Pred svojim je grotesknim završetkom, dakle, ta sofisticirana operacija remiksa ovdašnjih, balkanskih, nacionalnih "zajednica", koje su bez većih problema devedesetih godina zavađene, teritorijalno rascjepkane, osiromašene, pokradene i dovedene u puzeći i naguzni položaj, te ih se sada, takve, obogaljene i na političku sodomiju spremne, na sve zamislive načine, poprilično pune lakozapaljivog, politički podatnog, institucionaliziranog nacionalnog ponosa, uvjerene u tržište koje teče i koje sve rane liječi - ponovno okuplja u jedan tor ne bi li se i tu, na zgarištu bratstva i jedinstva, stvorili pristojni uvjeti za nesmetano uživanje u bogatstvu stečenom bezočnom krađom zajedničkih dobara svih šest zajednica, bivših jugoslavenskih, kakvih takvih, republika. Kad sve lijepo zbrojiš, shvatiš da će nam najkasnije do 2012. godine, taman negdje pred kraj svijeta, ovako sjebanima, ponovno "predložiti" labavu federaciju.

Elem, iz sve te kontrolirane zbrke izrodilo se to da su najveći izdajnici interesa svojih zajednica danas stupovi, legislativni i većinski zemljišno–knjižni vlasnici tih nasilno stvorenih nacionalističkih antidruštava. I po tom pitanju nema suštinske razlike između Slovenije, Hrvatske, BiH, Srbije, Crne Gore, Kosova i Makedonije. Dijele ih samo nijanse.

Svih tih sedam zajednica danas su potpuno preparirane, međusobno (stvarno i prividno) zavađene, te potpuno ekonomski ovisne o osmom elementu: raspadajućem fantomu zvanom međunarodna zajednica, pa će njihovo okupljanje pod ekonomsku etiketu Europske Unije i vojni šinjel NATO–a biti tek puka formalnost.

Remiks je, aleluja, uspio i poznati i traženi hipno DJ – dvojac: NATO i Europa, mogu slobodno puštati rasplesanom mnoštvu novu remiksiranu lakonotnu poskočicu za ugodnu i bezbolnu lobotomiju. Evo mogućeg budućeg teksta (s)hita na koji ćemo cupkati u vrućim ljetima koja dolaze, nabildani i prisilno korporativno nasmiješeni, a sve u ritmu stupanja vojničkih NATO čizama i duhovnog preobraćenja dojučerašnjih ekstremista:

- Rasuti elementi, 7 komada, zajednički radni i kuhinjski stol, moguća zamjena za debelu svinju. I to onu svinju, molit ću lijepo, iz čuvenog perverznog Šuškovog performansa kada je natezao okolo nedužnog pajceka s natpisom Jugoslavija, pa ga je zemlja Staramajke, kako su sjevernoamerički indijanci zvali Kanadu, zbog toga prekršajno gonila. Šušak je, znate, završio u novinama i kasnije u Hrvatskoj kao ministar, dok je svinja iz priče, baš kao i ona iz oglasa s početka teksta, ali baš kao i sve druge "svinje" i "stoka" za političko šaranje, tetovažu i klanje - završila ili na ražnju, ili pod nožem neke "humane" kanadske klaonice, ili, kao ovdje, u ovom osvrtu – postala sumorna metafora za (prividnu) nemoć "stoke sitnog zuba" da odbije šaranje bilo kakvih parola po svojoj koži(ci).

Arhiva 2008

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2007

2006

2005

2004

2003

2002