Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nenad Kobasia
U IME OCA

Zabraniti pušenje (ne)zdravima i porniće (s)lijepima

Lula nemira

- Djeca koja gledaju televiziju u dobi između 1. i 3. godine imaju značajno veći rizik od razvoja poremećaja pažnje kad navrše 7 godina, a ispitivanja liječnika sa sveučilišta u Washingtonu ukazuju da, kod vrlo male djece, gledanje TV–a može uzrokovati niže dosege u području matematike, čitanja s razumijevanjem i interpretaciji pročitanog teksta – kaže se u članku naslovljenom "Nasljeđe, ljubav i njega u ranom razvoju djeteta", objavljenom u 48. broju časopisa Dijete, vrtić, obitelj, a koji su, taj tekst, potpisali Milivoj Jovančević i Cvijeta Ježić, oboje visoko obrazovani, stručni i etablirani medicinski kadar.

U tekstu navode i podatak da je i Američko pedijatrijsko društvo donijelo preporuku (?!) da djeca u dobi do 2 godine ne bi trebala gledati televiziju niti bilo kakav drugi ekran, jer, kažu zabrinuti američki pedijatri, "TV može negativno utjecati na rani razvoj mozga". Štetnost televizije danas više nije bauk i kumice na placu odavno su spiku o tome usvojile kao šlagvort pri uvaljivanju koje deke više pa je, eto i pedijatrija, shvatila da prekomjerna stimulacija mozga nije baš bogznakaj.

Kao analogija odmah mi se prostro friški fašistički zakon o zabrani pušenja na javnim mjestima koji gura hrvatska Vlada pravdajući ga brigom o plućima nacije. Nikome, naravno, nije palo na pamet da bi mnogi dim teže našao put do grla dima žednih, da su, ako već ne mogu utjecati na to hoće li proizvodnja duhana uopće biti ili ne biti i ako već "trpe" milijarde poreza od duhanske industrije, a ono bar stvorili uvjete da cigarete budu abnormalno skupe te da potpuno zabrane i direktnu i indirektnu promidžbu duhana. Nema više "Pozdrava iz Rovinja" (tu mi pada na pamet i podatak da je odličan film Smoke, u cijelosti financirala industrija duhana).

Ovako, već bi se i matematički formula mogla postaviti: što će biti manji broj pušača, odnosno prisilnih nepušača, to će društvo biti Orwelovskije – i pušiona veća. Ovo, da ne bi bilo zablude, pišem iz vizure nepušača koji je zadnjih godina bježao od zadimljenih kafića i krčmi i sa čežnjom maštao o smoke – free zimskom mjestu za obični sastanak s nekim u Samoboru ili Zagrebu. No, siguran sam, zabrana nikada nije rješenje, ni u odgoju djece ni u upravljanju državnom administracijom.

Zar nije moglo biti, na primjer, ovako: oni ugostiteljski objekti (oni najviše jambraju) koji ne bi dozvoljavali pušenje pod svojim krovom mogli bi se osloboditi poreza. Ali, onda bi država bila na gubitku?! Ma stvarno? A tko će biti ovako na gubitku? Pušači.

Kako je na nedavni početni val poskupljenja (i) u Hrvatskoj, a uzrokovanog tektonskim urušavanjem svjetskih burzi za kojega Soros tvrdi da "nije samo jedna od redovitih kriza već kraj jednog doba", Vlada reagirala drhtanjem, kašljanjem, mucanjem te nesmiljenom hrabrošću osnovala Povjerenstvo za praćenje cijena, za očekivati je da se osnuje i Povjerenstvo za praćenje (ne)pušenja kao i Zakon o zabrani gledanja televizije djeci mlađoj od tri godine.

Ako bi Povjerenstvo za praćenje negledanja televizije, koje bi se također tada osnovalo, uhvatilo, na primjer, kojeg jednogodišnjaka da bulji u mozgoispiruću zračeću kloaku bilo kojega ekrana i bilo kojega zatupljujućeg programa, ne bi se, naravno, kaznili roditelji, jer oni rade, dakle plaćaju porez, dakle država ima od njih koristi, već bi se jednogodišnjaku oduzela sva pokretna i nepokretna imovina uključujući sve plišavce i dudu, izrekla mu se enormna novčana kazna koju bi otplaćivao do zdrave i sretne smrti te malog neodgovornog uništavača vlastitog mozga u razvoju poslalo u Dom za preodgoj djece i mladeži HDZ-a na barem pet godina. Tamo bi učio o tehnikama negledanja u ekran. U slučaju dobrog vladanja kod prematanja kazna bi, uz propisanu molbu, mogla biti smanjena čak i na uvjetnu.

Zašto, zaista, i nakon podataka dobivenih i iz znanstvenih i iz alternativnih i iz plac izvora, običan i poneki neobičan čovjek pušta djecu da i dalje bulje u ekran, ma što da se na njemu prikazivalo. U najboljem slučaju, mnijem, zato da dijete ne bi ispalo tumplek među vršnjacima, a u najobičnijoj, naturalis varijanti, razlog je komocijske prirode, jer djeca su kao bubice dok tate i mame stignu obaviti sve te prevažne stvari koje održavaju ovu civilizaciju ovako uzvišenom. "Osvješteniji" roditelji djecu nježno primaju u krilo ne bi li već od rane predvrtićke dobi "savladali" i Windowse, jedine prozore za koje vrijedi da što ih više otvarate manje zraka imate i manje vam vremena ostaje za bilo kakvu drugu aktivnost.

Eto, jednostavno u tom strahu da njihovo dijete neće imati nečega dovoljno ili da neće uspjeti pratiti udicu tehnološko - informativne ovisnosti proteče mnogi roditeljski (su)život.

Groteska se, u slučaju zadnjespomenute informatičko internetske mišolovke, rascvjeta poput lotosovog cvijeta, kada dobijemo uvid u to što velike korporacije i velike (čitaj: jako bogate) računalne, internetske pa i druge kompanije traže od svojih budućih stipendista kao jednu od najpoželjnijih karakteristika.

Ne, prevarili ste se. Ne traže djecu koja su od druge godine života suočena s laptopom, ne traže uopće informatički pismenu čeljad. Upravo suprotno: najtraženija su djeca i mladi ljudi, koji uopće nisu imali doticaj s internetskim nebosklonom, s cijelom kulturom interneta. Rekli bi, po domače: traže se neinformirane, neformatirane budale. A zašto je tome tako? Jednostavno zato što djeca koja joysticke dobiju za treći rođendan i koja vise na igricama i pred televizijom 8 sati dnevno imaju isprane, nekreativne mozgove – mašta im je atrofirala. Ispitali su to znanstveno gospoda umreživači, isti oni koji prodaju joysticke i računala, para im ne manjka. A robote im je puno jeftinije napraviti na pokretnoj traci nego živim ljudima, pušačima, plaćati socijalno i ostale trice i kučine formalne demokracije. I tako velike kompanije plaćaju cijele timove da im nađu od njihove industrije netaknute umove ne bi li ti čisti umovi kreirali novotarije za daljnje porobljavanje milijuna umova.

Paradoks dobiva potpuno na ubrzanju i dinamici zapleta kada ti neljudski korporativni pronosioci "zdravog duha u zdravom tijelu", nakon što zabrane svako uvlačenje dima svakom živom stvoru, dakle kad strahom satru i posljednju žižu slobodne volje, ponude pozlaćenu lulu mira toj nasilno fizički ozdravljenoj, ali mentalno potpuno retardiranoj populaciji. Netko tu mora popušiti. I to na javnom prostoru.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (2)