Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nenad Kobasia
U IME OCA

Svatko je slobodan raditi ono što voli i želi ako time ne ugrožava slobodu ostalih

Ravnoteža slobode

Jedna od najgorih stvari koje možete napraviti za svoju djecu je imati bilo kakva očekivanja vezana za njihovu budućnost. Osim što ćete zaustaviti svoj vlastiti duhovni razvoj stavit ćete i svojoj djeci lanac oko vrata. A sva mudrost sastoji se u tome da svoje dijete prihvatiš onakvo kakvo ono jest i da ga ne poistovjećuješ sa samim sobom. Iskrena sloboda. Koliko lako zvuči toliko je delikatno i teško provedivo u današnjem svijetu izokrenutih vrijednosti.

No, kako sloboda ipak ne bi pojela i svoju dobronamjernu djecu neobično je važno umijeće uravnoteženja. Kad se jednom svakodnevnica protka ravnotežom stvari dobivaju slobodarski karakter bez potrebe nametanja uobičajenih tradicionalnih načina sprovođenja discipline, što u pravilu znači nasilje, bilo fizičko, verbalno ili psihološko.

- Sloboda zahtijeva žrtve – tako nam je prijeteći, svjesno lagao na hipno - performansu na Markovom trgu nasilnik broj jedan "demokratskog" svijeta. Istina je, pogađate, upravo obrnuta: sloboda, ako je zaista prava sloboda, a ne tek sredstvo manipulacije, nikada ne traži niti najmanju žrtvu. Zato, Bush, pazi kaj pričaš, jer djeca su mudra i uvijek će na ljubav odgovoriti ljubavlju, a na mržnju mržnjom. Tamo gdje postoji gazda nema prave slobode.

- Uravnoteženost, umijeće ravnoteže u životu, implicira vjerovanje u dobrotu ljudske prirode i duboko ukorijenjeno osjećanje da prvobitni grijeh ne postoji, niti je ikada postojao, niti će ikada postojati. Uravnoteženost znači pravo bebe da živi slobodno, bez pritiska vanjskog autoriteta u psihičkom i somatskom smislu riječi. To znači da se beba hrani kad je gladna, da stiče higijenske navike samo kad to hoće, da se na nju ne viče i da ju nitko ne tuče i da uvijek bude voljena i zaštićena – govori A.S. Neill.

Mnogi roditelji i takozvani autoriteti ne uočavaju pak razliku između slobode i raspuštenosti. U discipliniranom domu djeca nemaju nikakva prava (takav je primjer curica Hrvatska u odnosu na NATO i EU), dok u razmaženom domu imaju sva prava (takav je pak primjer prgavi dečkić Izrael u odnosu na svog neurotičnog oca zvanog SAD). Pravi dom je onaj u kojem i djeca i odrasli imaju jednaka prava (to bi trebao biti UN ili pak fluidno tijelo koje u dnevnicima zovu "međunarodnom zajednicom", ali oni to, naravno, nisu, i djeca to osjećaju).

- Budućnost čovječanstva počiva na novim roditeljima. Ako svojim tiranskim autoritetom u djeci budu uništili životnu snagu i dalje će cvjetati kriminal, rat i bijeda. Ako čovječanstvo nastavi koracima svojih disciplinski nastrojenih roditelja, izgubit će ljubav vlastite djece, jer nitko ne može voljeti ono čega se boji. Neuroza počinje roditeljskom disciplinom, što je krajnja suprotnost roditeljske ljubavi. Poslušnost mora poteći iznutra, iz djeteta, a ne da bude nametnuta silom izvana. Svatko je slobodan raditi ono što voli i želi ako time ne ugrožava slobodu ostalih, što je cilj ostvariv u svakoj zajednici. Najteža stvar u životu je odustati od onoga što baš mi smatramo važnim, međutim upravo je to jedna od osnovnih tehnika kojima bi trebao vladati roditelj budućnosti. Roditelji stoga moraju svakodnevno odbacivati mržnju koja se prerušila u autoritet i kritiku, netrpeljivost koja je ishodište straha, stari moral i rasuđivanje gomile – uči nas A.S. Neill.

Radosna vijest: nemoguće je spriječiti djecu da usvoje vaš, roditeljski istinski stav prema životu i upravo tu, u vašoj preobrazbi se krije spas. Ovoga trenutka. Kako u vama, tako i na globalnom nivou odjednom izranja slika budućnosti čovječanstva kakvom ne žele da je vidimo. Slika koja je već tu, slika koja više nije slika, budućnost koja više nije budućnost. Život sam. Kreacija mira. I to se više, na užas svih malih domaćih i velikih bjelosvjetskih manipulatora strahom, ne da promijenti. Bu(sh)te vidli.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (7)