Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nenad Kobasia
U IME OCA

Djeco, hajdemo u EU, muuuuuuuuuuuuu!

Krave s prozorima

Kada ste, dragi Samoborci, zadnji put vidjeli krave da pasu slobodno po livadi? Ja sam ih zadnji put vidio na Žumberku, dok su, na žalost, sve krave koje žive u štalama u mom selu, kao i u većini samoborskih (i hrvatskih) sela, osuđene doživotno, 365 dana u godini, na lanac i polumrak svojih par štalskih kvadrata. To je samo po sebi žalosno i dovoljno govori o stanju suosjećanja, najelementarnijeg ljudskog osjećaja među ljudima. Međutim, mene ovdje zanima jedan drugi aspekt tog žalosnog utamničenja. Naime, po važećim hrvatskim zakonima držati stoku cijele godine u štali je protuzakonito, odnosno zakon jasno i glasno govori da se svaka kravica, kozica ili konj moraju dva mjeseca u godini pustiti da slobodno pasu u prirodi.

Dakle, imamo isti zakon kakav ima, na primjer, i Norveška, gdje se svi toga striktno pridržavaju, jer su novčane kazne za nepridržavanje astronomske, dok se kod nas toga ne pridržava nitko, jer su kazne mizerne, a i ne zna se tko bi trebao provoditi provjere po štalama. Gradonačelnik?

U Norveškoj se čak i dvanaest najskupljih krava na svijetu, takozvane "krave s prozorima" pridržavaju tog zakona. Krave s prozorima više neću stavljati u navodnike, jer one su zaista prave krave s pravim prozorima koje su im vrli novi znanstvenici s norveškog fakulteta prirodnih znanosti kirurški ugradili na njihova bedra. Svaka krava tako ima jedan okrugli prozorčić na tijelu, nalik na one brodske, s kojim živi cijeli život i koji se dade otvoriti. Iz njih studenti na praksi u laboratoriju izvlače rukom cjelokupni sadržaj želuca dotične krave, koji se tada znanstveno preispituje. Nakon toga studenti pošteno sve opet zguraju kravi natrag u trbuh. I zatvore prozor. I odu doma. I za večeru popiju čašu mlijeka iznimnih svojstava jer, zato se, dragi moji, ako niste znali, i vrše ova ispitivanja – da bi se do savršenstva poboljšala svojstva i kakvoća kravljeg mlijeka namijenjenog ljudima.

O kakvoj se pak kakvoći radi, druga je i sluzava priča, no samo par natuknica i pitanja za razmišljanje - mlijeko koje kupujemo u trgovinama je puno antibiotika kojima kljukaju krave, ono ima 300 puta više kazeina od mlijeka žene i u želucu stvara velike, teško probavljive ugruške, čemu je kravlji probavni sustav prilagođen, ali ljudski nije. Kazein se lijepi uz stijenke crijeva i sprečava apsorpciju hranjivih tvari te stvara velik pritisak, na što se troši puno energije, što sve uzrokuje tromost i povećanu koncentraciju sluzi u organizmu. Konačno, jeste li se ikad zapitali zašto jedino ljudi piju kravlje mlijeko i zašto Amerikanci, koji troše uvjerljivo najviše mlijeka i mliječnih proizvoda, nisu najzdravija nacija na svijetu, već obrnuto?

Još paradoksalniji ton cijeloj priči, da se vratimo na temu, daje i činjenica da dvanaest veličanstvenih, "oprozorenih" krava ima i više nego dvostruki životni vijek u usporedbi s kravama bez prozora (možda baš zbog čestog i temeljitog pražnjenja želuca?

No, osim što je slučaj krava s prozorima pun dvojbenosti i toliko je kuriozitetan da je inicirao i snimanje dokumentarca, on i simbolički vrlo dobro opisuje stanje današnjeg ljudskog društva.

Naime, svima nama ugrađeno je na desetke najrazličitijih prozora, što većina ljudi s kravljim strpljenjem šutke podnosi, uživajući u mirovanju i izvjesnosti svakog narednog dana u kojem im lanac konvencija i "tradicije" osigurava lažni osjećaj sigurnog doma, dok im se kroz ugrađene prozore (internet, mediji, mobiteli, religije, čipovi...) u svakom trenutku može isprazniti sadržaj njihovih želudaca, emocija i umova. Ti se sadržaji tada "znanstveno ispituju", ne bi li im se "poboljšala kvaliteta", te se ponovno uguraju natrag korisniku. I to toliko "poboljšani" da više ni lanci nisu potrebni.

Priča bi bila totalni crnjak da nije jednog detalja koji se u dokumentarcu spominje tek na sekundu. Naime, znanstvenici su primijetili da svake godine pred kraj dvomjesečnog boravka u prirodi gdje ih nitko ne dira, ne prazni trbuhe i ne određuje im kada će i što raditi ili jesti, krave već gotovo u potpunosti odbijaju svaku poslušnost. Jedva ih sve skupe kada se opet kreće u laboratorij. Tako čak i te, inače krotke i poslušne laboratorijske životinje za koje se čovjek hvali da ih je pripitomio, pokazuju da je dovoljan samo kratak dah slobode pa da se svi prirodni osjećaji vrate, a da sve negativno bude bačeno. To budi nadu za svijet oko nas, jer zorno dokazuje činjenicu da, ma kakav bio stupanj nečije pripitomljenosti i "civiliziranosti", uvijek postoji izlaz. Dovoljno je samo udah ili dva slobode. I malo svježe trave.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)