Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nenad Kobasia
U IME OCA

Tata, zašto ljudi lete u zrak

Sve je OK, sine

Jedna od glavnih karakteristika organiziranog kriminala (u daljnjem tekstu: OK ) je ta da je - organiziran. U Hrvatskoj se dogodilo još jedno naručeno ubojstvo kao posljedica borbe između dva moćna mafijaška klana. I to je sve. Niti su građani iznenađeni niti su u panici kao što to mediji žele prikazati. Biti će oprezniji, to je sigurno, no o nikakvoj se panici tu ne može govoriti. Znaju građani odavno da je sve OK. I mediji i institucije. Građani pak, ako su nešto, onda su (pre)ravnodušni i (pre)inertni. Možda i (pre)apatični. I to OK – u odgovara. Jer OK zna da bi izbijanje prave panike među tim inertnim, većinskim dijelom društva prekinulo dotok novca njihovim već uredno legaliziranim poslovima. I zna OK što bi se dogodilo da ta šutljiva većina, taj pokretački ali i istinski najpozitivniji i najzdraviji dio društva, svoju akumuliranu sputanu dobrotu počne pretvarati u akciju. Lijep je i nadahnjujući primjer za to upornost i hrabrost mladih prijatelja Luke Ritza koji su, koliko god se nemušto MUP – ovski glasnogovornici trsili to pobiti, sami isporučili nesretnog ubojicu policiji.

Iz toga jasno proizlazi zaključak da OK – u niti najmanje ne odgovara nikakav terorizam (pec, pec Ivo) što bi samo potaklo (donekle) zdrave, ali šutljive i zaplašene segmente društva na djelovanje i akciju.

Stoga su naklapanja Ive Sanadera kako je nedavna egzekucija terorističko djelo – jedini pravi i opasni terorizam. Državni terorizam. Najopasniji terorizam. Jer terorizam po svojoj definiciji jest namjerno sijanje straha i panike među ljude. Proljevi „prosvjećenosti“ koji su sa stranica svekolikih medija prolili tezu da je val kriminala zahvatio zemlju u pravilu ne znaju, ne žele ili se boje reći da kriminal nije zahvatio Hrvatsku sada, kako se viče, već je kriminal prožeo lijepu našu već početkom devedesetih od kada se sistematski, potpomognut državnom logistikom, ukorjenjuje u sve segmente društva.

Točno u vrijeme ubojstva Ive Pukanića i Nike Franjića u kinu Euraopa prikazivao se film Sonje Savić „Kao da je bilo nekad“ posvećen sudbinama članova legendarne Ekatarane Velike. U filmu redatelj Marko Kostić lijepo kaže: „U vremenu kad nam je bilo dobro kriju se uzroci naše propasti.“ OK?

Dakle da razriješimo floskulu do kraja: ovu zemlju zahvatio je val mafijaških krvavih obračuna, a ne nikakav val kriminala niti nasilja niti terorizma. Ugroženi možete biti jedino ako ste u tom krugu ljudi ili ako baš imate takav sudbinski peh da se nađete u blizini dok ta ekipa rješava svoje poslove dinamitom i olovom. OK?

I to je jasno i to je OK. No, pravo je pitanje za postaviti, a koje se medijskim vrištanjem želi prikriti, koliko je ova i sve vlasti od rođenja hrvatske države naovamo, sudjelovala u podjeli kolača oko kojeg se sada ubija po ulicama?

– Ne isključujemo nijednu mogućnost kao motiv ubojstva, od najbanalnijeg motiva pa sve do organiziranog kriminala. Policijska istraga odvijat će se na dvije razine. Na jednoj ćemo tražiti neposredne počinitelje, a na drugoj naručitelje. – kazao je Krunoslav Borovec, načelnik Ureda ravnatelja policije koji je pozvao sve građane koji mogu pomoći naći ubojicu. (Malo je nezgodno što je Jutarnji donio jedan foto – robot ubojice, a Večernji posve drugi!) Mesić i Sanader izašli su pak sa obećanjem (zašto se to nije učinilo prije?) da će svatko na koga se sumnja da je nelegalno stekao bogatstvo morati na svoj trošak dokazati da to nije ili je tako.

Aleluja, jer ako će se zaista striktno držati tog obećanja stići će se, uvjeren sam, zaista do krajnjih naručitelja. No, kako bi dali pozitivan primjer svim građanima, što im je i inače jedan (potpuno atrofiran) od najvećih zadataka u opisu radnog mjesta, Vlada bi trebala donijeti nekoliko jednostavnih odluka koje bi svemu dale vjerodostojnost i legitimitet te raspršile svaku moguću pomisao (a nije ih malo) da se famozni krajnji naručitelji kriju negdje u debelom hladu saborskih imuniteta. Donošenje tih nekoliko jednostavnih odluka bilo bi puno ubojitije oružje od bilo kakvih drugih antimafijaških zakona ili izvanrednih stanja.

Dakle, konkretno, što ja kao građanin, kao otac predlažem Vladi da učini kako bi javnost počela razlikovati OK od zasjedanja Sabora, a predsjednik Vlade RH terorizam od mafijaške egzekucije:

1. Ukinuti saborski imunitet te naložiti svim saborskim zastupnicima, uključujući i one u mirovini, da javno iznesu način na koji su stekli svoju imovinu. Isto se odnosi i na sve članove Vlade, predsjednika… Sve bi to vodila nezavisna komisija.

2. Osnovati nezavisnu komisiju koja će preispitati sve sudske pravorijeke vezane uz organizirani i politički kriminal

3. Potpuna revizija privatizacije predvođena nezavisnom komisijom.

U svakom od ova tri prijedloga djelovanja ključna stvar je postojanje nezavisne komisije. Dva se pitanja odmah nameću. Prvo, može li se u Hrvatskoj naći dovoljan broj nezavisnih i hrabrih stručnjaka i drugo ima li volje iz struktura moći da se nezavisni pripuste među zavisne.

Stvar očito neće teći glatko jer strukture moći su itekako zavisne, no sve bi još i bilo OK da nije jednog jedinog pitanja na koje su već u svojim paničnim propovijedima politički prvosvećenici ovih olovnih dana dali tjeskobni odgovor : svi su sumnjivi! Do (kukavičjih)jaja. Je’l to OK?

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)