Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nenad Kobasia
U IME OCA

Djeco, produbljujte ljubav za same sebe

Privikavanje na biti

Čovječanstvo je, kao i svaka manifestacija Kreacije, složeno tkivo koje se može razumjeti samo kroz prizmu jednostavnosti. Prizmi ima mnogo i život individue od koje je to čovječanstvo sastavljeno obično prolazi u nalaženju, brisanju prašine i smeća te, konačno, brušenju svoje prizme. Neki brusači postanu vrhunski majstori, umjetnici koji u zanosu jednostavnosti komunikacije s Kreatorom, oblikuju svoje prizme u oblike toliko blizu savršenosti Ništavila da ih njihovi suputnici i suvremenici zovu čudotvorcima, a njihova djela čudima. Ovi, pak, i dalje samo bruse. I, što je ljudima oko njih najčudnije, oni tvrde da oni ništa ne čine, već da jednostavno jesu. I bruse dalje. Sve dok i zadnji trag "njihovog" Djela ne "nestane" u Ljepoti.

Cijelo je čovječanstvo danas suočeno sa sve više takvih zanesenih brusača pa se već može govoriti o tome da je cijeli svijet u fazi privikavanja na "čuda", kako bi bio spreman na Stvarnost koja mu (opet) kuca na vrata.

I tako se najveće "čudo" koje svijet danas asimilira u svoju kolektivnu pamet, u svoju DNK zmiju, sastoji u tome da sve više ljudi pretpostavlja bivanje od činjenja.

Sve više pojedinaca i zajednica osvještava tu božansku lakoću nečinjenja, koja donosi dijamante koji su zaista vječni: sjaj Prolaznosti i sveoblik Ništavila.

U usko materijalnom pak smislu takvi osvještenici i grupe ljudi svakodnevno su zasipani obiljem koje zadovoljava njihove istinske potrebe. Ni manje ni više. Tu laži nema.

A načina Nečinjenja, načina Bivanja, ima na bilijune, daleko više nego onih činjenja. I bez obzira izmiljuje li se takav kreativni sjaj bivanja kroz broj, rod, padež, spol ili bilo koji drugi materijalni, emotivni ili usko idejni oblik kome smo dali ime i postavili mentalne granice od "svete" bodljikave žice, uvijek je na cilju ispunjenost srca - ista.

Frommovo "imati ili biti" danas više nije neka velika dilema, jer je čovječanstvo već ušlo u posve novu dimenziju bivanja u kojoj je upravo to biti ono što je jedino važno. Činiti, iz koga proističe i ono imati, ubrzano blijedi u novom ljudskom DNK pamćenju i zato su nam generacije indigo i kristalne djece u prvi mah (bile) daleke, "čudne" i "naučno – fantastične". No, današnji trenutak Transformacije u kojem živimo i koga smo i te kako zaslužili, čini takve nedoumice vrlo kratkotrajnima, jer je današnji, sadašnji trenutak sve bliže tome da to i postane u punom, ispunjenom smislu te riječi. Veliko sada.

Živimo, dakle, u doba privikavanja. Privikavanja na "čuda" i privikavanja na biti. No, unatoč tom prijelaznom periodu kao nekom vrstom ublaživača, amortizera udaraca, nije se ipak izbjeglo svakovrsno, veliko nasilje i strah što ih stvara panika jedne umiruće, nekad moćne paradigme svijeta.

I što mi tu možemo (u)činiti? Trebamo li se truditi to Tijelo boli, kako to zove Eckhart Tolle, pokušati, zbog nekakvog sna o Svjetlosti – ubiti? Ne, trebamo "samo" Biti. Biti svoji.

Ako takvi, svoji, izvadite na trenutak glavu iz grotesknog i kaotičnog kotla koji nam se skupo prodaje kao stvarnost, uvidjet ćete da upravo taj naizgled nerazmrsivi čvor nasilja, straha, licemjerja i manipulacije generira ubrzano stvaranje nukleusa ideja i stvarnih novih zajednica diljem svijeta, a i u Hrvatskoj, koje će biti gusto tkanje bivanja sanjane "Mreže planetarnih zajednica", u kojima će svaka duša biti svemirska individua koja razgovara s Bogom, "osuđena" na život u kome neće biti opasnosti da ga zajednica proglasi ludim, egoističnim ili ga pojede ili razapne kad kaže da najviše na svijetu voli sebe. I bi tako.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)