Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nenad Kobasia
U IME OCA

Tata, vidi fašizam! Sine, to se djeca samo šale.

Fašizam naš svagdašnji

Fašizam danas nije lako prepoznati. Prekriven bezbrojem informacija, "tradicija", dogmi te pregrštom isprazne slatkorječivosti savršeno se utkao u samo koštano tkivo novog globalnog društva formalne i kvazi – demokracije. Od Ognjene zemlje do Antarktika, od Uskršnjih otoka do Kumrovca, od Vardara pa do Triglava i svih malih i velikih trgovišća lijepe naše.

- Fašizam je još uvijek oko nas, ponekad neugledno obučen. Bilo bi mnogo lakše za nas kada bi se na svjetskoj sceni pojavio netko i rekao: "Želim drugi Aušvic, želim da crne košulje ponovno paradiraju talijanskim trgovima". Život nije tako jednostavan. Fašizam se može vratiti i pod najnevinijom maskom. Naša je dužnost da ga razotkrijemo i da upremo prstom na svaki od njegovih primjera svakog dana, na svakom mjestu na svijetu. Sloboda i oslobođenje zadaci su kojima nikada nema kraja - završio je Umberto Ecco svoj esej Prepoznajte fašizam, koji možete naći i na internetu.

Podvucimo još jednom važnost ovoga: prepoznavanje fašizma nije značajno ako prstom upirete nekud daleko, u Ameriku ili Rusiju. Ukazivanje na fašizam ili na klijanje fašizma ima smisla jedino ako ukazujete na takve slučajeve oko vas, u vašoj zajednici, u vašem gradu, mjestu, ulici ili selu. Konačno, i u vašoj obitelji.

U spomenutom eseju Umberto Ecco ukazuje na suptilnost i zakamufliranost fašizama današnjice, čime nam želi omogućiti lakše prepoznavanje tog virusnog stanja (ne)svijesti u apokalipsi svakidašnjice.

U Hrvatskoj je stvar, naravno, obrnuta. Ovdje od navale eksplicitnog fašizma nemaš vremena tragati za onim zakamufliranim. No, trik je dvostruk, hrabar i potpuno besraman: očiti, u svakodnevnicu i te kako utkani fašizam, proglašava se i tretira kao neka vrsta postmodernističke šale za budale, hrvatskom montipajtovštinom. I, iako sve to tjera prije na povraćanje nego na smijeh, stvar čak i na nivou države klapa.

Pa pogledajmo zajedno nekoliko skečeva dugog toplog ljeta hrvatske (ne)stvarnosti.

U Novalji, mjestu gdje je svoje prve mise služio velečasni Sudac, na kraju rive koju svakodnevno pohodi tridesetak tisuća turista, na ogromnom bijelom kamenu nacrtano je slovo U, u njemu križ, a sve lijepo nadsvođeno slovima NDH. I nije pisanje ovoga nemoćnog grafita fašizam - to je obično neznanje. Fašizam je nereagiranje ovlaštenih i svih drugih ljudi da se škrabotina skine. Neizbrisana škrabotina do neizbrisane škrabotine – fašistički ustav.

Zoranu Šprajcu je matična mu "katedrala duha" zabranila pisati blog, svoj dnevnik, u kojem je skoro dvije godine duhovito i vrlo obaviješteno secirao hrvatsku stvarnost. Zabrana je uslijedila nakon teksta Teorija zavjere, u kojem taksativno navodi mnoge hrvatske recentne gadosti i podatke i traži od čitatelja da sami zaključe o čemu se ovdje radi. I ta zabrana, svakako, nije prikriveni, već otvoreni, nacereni fašizam. Preporučam da skinete neke tekstove s bloga dok ga ne skinu skroz.

I, na kraju, djeca. Dvanaest makarskih maturanata fotografiralo se pred okrenutom svastikom, simbolom Trećeg Reicha, i fotke uvalilo u tiskani školski godišnjak. I opet, nije fašizam ta copy – paste nabrijanost mladih Makarana, već je fašizam način na koji ih njihovi roditelji (njihovi uzori i originalni predlošci) i cijela lokalna i državna zajednica žele bezbolno izvući iz cijele gadarije.

U cijeloj priči tješi tek činjenica da je bilo učenika koji su se fotografirali tako da im je kukasti križ bio iza leđa (to su valjda pragmatični fašisti), a bilo je i onih koji ni to nisu htjeli pa su se dali fotkati negdje drugdje.

I dok tako, kroz paradne skečeve, pjesmu i ples, javni fašizam hrvatski teče, onaj neugledno obučeni, o kome govori Ecco, pušta svoje snažno korov – korijenje, deblja se i čeka nekog luđaka da mu počne stiskati gnojne prišteve.

Zato, ukažite prstom na fašizam oko vas danas, da sutra vaša djeca ne bi gledala neki takav, gadan i ljigav scenarij.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)