23.01.2008.

Dubravka Tunjić, šefica stručnog stožera ŽRK Samobor

Nastavak zacrtanih programa

Dubravka Tunjić, šefica stručnog stožera ŽRK Samobor

Sredinom siječnja počele su pripreme samoborskih rukometašica za nastavak prvenstva u 2. rukometnoj ligi – zapad. Kakav je plan i u kakvom sastavu će igrati u proljetnom dijelu natjecanja pitali smo šeficu stručnog stožera Dubravku Tunjić.

S pripremama za drugi dio sezone prvenstva počeli smo 14. siječnja, iako je zapravo dio igračica počeo raditi i tjedan dana ranije zbog državnog prvenstva kadetkinja '90. godište pa su one odradile više treninga. Budući da kompletan sastav kadetkinja čini i sastav seniorske ekipe, njima su se sada pridružile iskusnije igračice. Imamo svaki dan trening, ali pri tome moramo malo kombinirati, obzirom na njihove obveze u školi, na fakultetu i poslu. Stoga ovo nisu klasične pripreme, ali već smo i naučili improvizirati.

U klub je stigla i jedna prinova?

Došla je dobra djevojka i dobra igračica iz zagrebačke Lokomotive Mateja Balaško, koja je izrazila želju doći i igrati u Samoboru, bez obzira što ju je nekoliko klubova zvalo u svoje redove. To mi je posebno drago i smatram da je to priznanje klubu, jer je ona procijenila kako se ovdje radi o mladoj i perspektivnoj ekipi u kojoj se može puno napraviti i napredovati. Vjerujem da će se Mateja koja je također mlada igračica, jer je '89. godište, odlično uklopiti i biti nam velika pomoć u smislu širine igračkog kadra, jer može pokriti bilo koju od vanjskih pozicija. To nam je nedostajalo u prvom dijelu natjecanja, kada nam je u završnicama ponestajalo snage, a onda i koncentracije te su se zbog toga gubili i bodovi.

Upravo je to često bila prevaga na kraju, jer se neke vaše igračice nisu tijekom utakmice mogle ni odmoriti pa se objektivno moglo osvojiti barem 4-5 bodova više u gustim završnicama.

U potpunosti se slažem i to je jedan od razloga što smo zadovoljni dolaskom Mateje Balaško. Od prvog trenutka kada sam krenula u rad s mladim igračicama, uz podršku uprave, bili smo svjesni tog problema. Kada je ekipa igrala u prvoj ligi tada se nije radilo s podmlatkom i te nam generacije nedostaju. Stav kluba i ove uprave već nekoliko sezona je da se ne ide u dovođenje igračica, već je cilj stvarati svoj kadar. To je teži način, ali se pokazalo da je to dobar način. U sezonu i pol vidljiv je velik napredak naših kadetkinja u odnosu na druge, jer sada igraju i utakmice druge lige. Zaista smo u utakmicama u kojima je ponestalo svježine i koncentracije mogli osvojiti tih nekoliko bodova više, ali u nekim utakmicama nije se radilo ni o našoj snazi, niti igri, već o nekim drugim akterima koje ne želim spominjati, niti se izvlačiti na njih. U svakom slučaju, generalno, ni ne smije se razmišljati o sucima, već isključivo o radu, o tome da se on mora pokazati i mi smo sada blizu toga - da unatoč svim poteškoćama koje smo prije imali (suđenje i odrastanje) dolazimo na to da će naš rad biti potvrđen bodovima.

Kadetkinje nastupaju u jedinstvenoj državnoj ligi?

Ove sezone u tom sastavu ne igra naših pet standardnih igračica i zbog toga je plasman trenutno nešto slabiji u odnosu na prošlu godinu, međutim, moramo odigrati još 12 utakmica i vjerujem da ćemo završiti u sredini ljestvice. Znači, planiramo biti od 10. do 12. mjesta u konkurenciji 24 ekipe. S time bi bili presretni upravo zbog činjenice da nisu igrale Anamarija Fofonjka, Ivona Štrkalj, Ines Šoić, Monika Šilobod i Ana Skendrović, pet standardnih igračica iz prošlogodišnje postave. Igrale su djevojke koje imaju manji broj utakmica i treninga pa se objektivno nije moglo ni očekivati da se napravi nešto više. U sljedećih nekoliko utakmica priključit ćemo najbolje igračice i ostvariti planirani bodovni učinak. Pri tome napominjem da, dok sam god trenerica, nikad neću ugroziti zdravlje ovih mladih igračica, da zbog umora i iscrpljenosti dođe do neke povrede, jer da smo htjeli bolji rezultat pod svaku cijenu u državnoj ligi kadetkinja, onda bi se upravo to događalo. Ovih 5-6 standardnih igračica morale bi igrati subotama u drugoj ligi, a onda odmah sutradan dvije utakmice prvenstva kadetkinja. Odlučili smo se na ovaj teži, ali ispravan način.

Ovo je bilo potrebno objašnjenje za one koji samo gledaju tablice i uspoređuju rezultate. Kakva je situacija u ostalim mlađim kategorijama? Potka ovog razgovora je da se osobito pazi na rad s mladim snagama.

Za informaciju vašim čitateljima, mi još imamo mlađe kadetkinje '94. godište koje se također natječu u državnoj i još u županijskoj ligi, potom '96. godište i mlađe igraju u županijskoj ligi, imamo i školu rukometa koja broji 30 do 40 djevojčica, a početkom škole planiramo pokrenuti još jednu grupu da bi se cijela brojka onda zaokružila na 100 do 120 aktivnih igračica našeg kluba. Što se tiče mlađih igračica, moram reći kako sam svjesna da smo radom i pristupom naših kadetkinja '90. godište postavili kriterije koji su se pokazali odličnima, jer smo dokazali da se može puno toga napraviti. Još nisam čula da se igdje drugdje svih 12 kadetkinja priključilo seniorskom pogonu, nego se uglavnom radi o dvije-tri igračice. I zbog ove činjenice smatram da smo već napravili puno. Bili bi sretni kada bi iz naših sljedećih generacija, iz godine u godinu, dobili tri ili četiri igračice pa da se naš seniorski pogon popunjava našim djevojkama. Dobro je što smo dobili malo više termina za treninge. Kao trenerica, u suradnji sa svojim mlađim kolegicama, reći ću da sada možemo intenzivirati rad u mlađim selekcijama. Nitko ne uvjetuje prva ili druga mjesta, nego, ako razmišljamo realno, ljudski i sportski, neka to na početku bude zlatna sredina, a kroz dobar rad i suradnju sve skupa može ići samo na bolje.

Dakle, možemo reći da je to i filozofija rada u klubu, rad s mladima i postupan napredak, jer da se htio odmah stvarati rezultat dovodile bi se igračice i forsirale nadarene kadetkinje pod svaku cijenu?

Odgovorno tvrdim da se radilo na drugačiji način, da su naše kadetkinje igrale subotom drugu ligu, a nedjeljom državnu kadetsku, mi bi bili u završnici tog državnog kadetskog prvenstva. No, da se sve to napravilo, onda bi došlo do ozljeda, do gubitka igračica na duže staze, a onda bi propao i naš zacrtani put. Mi svi pokrivamo jedni druge, tako da se i ja priključujem radu ostalih selekcija, sve kako bi poboljšali rad i došli do zadovoljavajućih rezultata u svim kategorijama.

Zdravlje je uvijek bitno, a osobito kada se radi o malim curicama i djevojčicama u razvoju.

Znam da nema puno ljudi koji aktivno sve prate pa i ovi razgovori služe da se javnost upozna s načinom rada. I ovo je istina. Kod nas u klubu počinju trenirati curice s 8-9 godina i za njih to još sve predstavlja igru. Zato s njima treba ustrajno raditi godinama da bi odigrale kvalitetnu i prekrasnu utakmicu u sklopu seniorske ekipe. No, na ovaj način mi smo postali zanimljivi i gledateljima, jer nam na utakmice dolazi sve više ljudi koji nas podržavaju i kada gubimo, jer se ne predajemo sve do kraja i uvijek igramo svoju borbenu igru. Stoga i mislim da ne treba samo osuđivati i suditi, nego dati podršku ovom radu, dati podršku igračicama, nama trenerima i upravi, jer nama svima na prvom mjestu mora biti zdravlje i odrastanje kroz igru i rad što u konačnici daje sportske, ali i ljudske vrijednosti, koje se također grade i uče kroz kolektivan sport kakav je rukomet.

Na žalost, većina ljudi samo pogledom na tablicu procjenjuje nečiji rad.

To tako obično je, iako ne bi trebalo uvijek biti tako. Kao što ni petica u školi nije uvijek mjerilo znanja, jer ne znači da se baš sve zna.

Za kraj ipak se vraćamo seniorskom sastavu. Proljetni raspored je povoljan i nikakvih bojazni za plasman ne bi trebalo biti?

Mi smo i prvi dio završili blizu sredine tablice, s tek nekoliko bodova razlike u odnosu na one ispred nas. Drugi dio zaista imamo povoljniji raspored i ako ne budemo oštećivani, kao u prvom dijelu, nadam se da ove godine neće biti stresa oko ostanka. Dat ćemo sve što je u našoj moći da to ostvarimo. Ono što neki drugi rade mimo rada, razgovorima u savezu i utjecaju na suce, ja na to ne mogu utjecati. Mislim da ćemo i u drugom dijelu nastaviti s našim dobrim igrama pa pozivam i gledatelje da dođu i podrže nas. Zahvaljujem i svima koji nas prate na portalima i hvale naš rad, jer sve više ljudi prate internet pa i našim djevojkama, a i meni, puno znači kada pročitamo riječi podrške.

Mato Šipuš

 

Dubravka Tunjić, šefica stručnog stožera ŽRK Samobor

O komunalnim projektima i investicijama u 2008. govori zamjenik gradonačelnika Tomislav Masten

Arhiva 2008

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2007

2006

2005

2004

2003

2002