02.05.2008.

Tomislav Novosel, predsjednik Tamburaškog društva Ferdo Livadić

Cilj je stvoriti klapu

Tomislav Novosel, predsjednik Tamburaškog društva Ferdo Livadić

Nedavno je održana skupština Tamburaškog društva Ferdo Livadić, s koje smo izvijestili da su nove snage došle na čelo društva. Te nove snage s novim idejama, uz brigu i za tradiciju, predstavlja novoizabrani predsjednik Tomislav Novosel. O planovima i budućem radu uputili smo mu nekoliko pitanja.

Hoće li se što promijeniti u viziji razvoja društva?

Ono u čemu je društvo stagniralo u posljednje vrijeme je nedostatak adekvatnog programa koji bi zadržao mlade ljude u društvu, nakon što se afirmiraju kao glazbenici. Uz financije, najveći problem danas je, sa čime svi kubure, kako motivirati mladog čovjeka da ostane u društvu, da se bavi glazbom, jer osim duhovnog zadovoljstva time što radi, nema nikakve materijalne naknade. To je najveći problem i u tom segmentu mi ćemo se potruditi ponuditi program koji će zadovoljiti i oplemeniti mladog čovjeka. Planiramo cjelovečernje koncerte u većim mjestima u Hrvatskoj i putovanja u inozemstvo (koliko će se to moći) te nastaviti program škole tambure, koja je pokrenuta zbog promjene sustava u Glazbenoj školi, gdje se sada više radi po principu individualne nastave pa nedovoljan broj članova dolazi u društvo na taj način.

Promjena načina života rezultira i problemima okupljanja mladih u društvo kao što se činilo prijašnjih godina, što često spominju stariji članovi. Je li ta vremena tako teško vratiti?

Sigurno je danas teže pronaći vremena i zato se mi ne bismo smjeli opterećivati time što je bilo nekad. Ako ostanemo u takvim razmišljanjima vrijeme će nas pokopati i tu se moramo malo mijenjati. Amaterizam da, ali moramo vidjeti na koji način. Mladi danas imaju puno više sadržaja koji ih odvlače na razne strane. Ono što nudimo mora biti u korak s današnjim vremenom. Vremena koja pamte stariji članovi ipak nisu to nudila, ona su prošla i vjerojatno se nikad neće vratiti.

Zbog nekih interpretacija moram pitati za suradnju s Glazbenom školom. Ona postoji, ali Glazbena škola radi po programu koji u potpunosti ne zadovoljava vaše potrebe, ako sam dobro shvatio?

To su dva različita principa i dva različita pristupa. Individualni način rada u školama je nametnut od strane ministarstva i je li on dobar pokazat će vrijeme. Iz tog programa izlaze mladi ljudi koji su izuzetno kvalitetni svirači, imaju velike mogućnosti i mogu svirati svugdje. Nama treba određena masovnost, s naglaskom, naravno, na veću kvalitetu, ali i s velikom dozom entuzijazma prema društvu. Mi nemamo problema s našom Glazbenom školom, bez obzira što su se različita pitanja potezala na različitim nivoima. Osobno sam razgovarao s profesorom Vargom, koji kaže da su uvijek otvoreni prema tamburaškom društvu, što nam je vrlo bitno, jer ljudi koji završe glazbenu školu su kvalitetni svirači koji mogu biti nositelji pojedinih dionica. No, kod nas ne smije biti princip profesionalnog orkestra koji ima 15-16 individualnih svirača, jer nama treba veći broj svirača na pojedinim dionicama. Događa nam se da moramo nastupiti i usred dana tijekom tjedna pa nam je važno da se od 40-ak članova uvijek može sastaviti određeni broj svirača koji može odraditi nastup. Eto, to su neki od razloga pokretanja male škole tambure da bi se dobila ta masovnost.

Plan je da se pokrivaju sve manifestacije koje su se i prije pokrivale?

Naravno, uopće nema dileme da nećemo stati u tim aktivnostima, one mogu biti samo još i veće. Već smo rekli da, uz standardni program koji je išao prema Gradu, u planu su naši tradicionalni koncerti, nastupi na Tamburaškoj noći, tu su tri do četiri veća koncerta u većim mjestima u Hrvatskoj, a ako bude prigode rado ćemo prezentirati kulturu Samobora i Hrvatske na koncertima u inozemstvu.

Kada biste sada pozvali mlade ljude da dođu i upišu školu tambure te postanu aktivni članovi društva, što biste im preporučili? Što je vas ponukalo da se priključite društvu?

U svakom slučaju, ljubav prema glazbi je ona osnovna stvar bez koje teško da se bilo koji čovjek može baviti glazbom. Jer, nekakve materijalne satisfakcije nema, osim kod onih koji rade na estradi. Ono što je prednost rada u ovakvom društvu su dobro druženje i klapa, tu smo zbog ljudi koji su sličnih razmišljanja, ne samo vezano uz glazbu, nego uz izlaske i druga događanja. S druge strane, danas je iz, uglavnom, ekonomskih razloga teže postići to da se može putovati i vidjeti druge krajeve ili države pa je i to jedna od prednosti. Takav program se provodi uz pomoć Grada i sponzora.

Cilj je znači stvoriti, koliko je to moguće, klapu?

Pa je, jer bez klape stvari teško funkcioniraju. Naravno, teško ćemo postići da svih 40 ljudi bude klapa, ali ako ih se nađe dvadesetak, oni će uvijek povući još dio ljudi sa sobom i na taj način će orkestar i cijelo društvo dobro funkcionirati na sceni i izvan nje. Puno entuzijazma treba da bi se provele neke stvari na amaterskoj razini. Nije dovoljno samo doći na pozornicu i odsvirati svoje. Tu su i teške pripreme koje se moraju odraditi.

Kako se nabavljaju instrumenti i koliko često ih se mora mijenjati?

Što se tiče financija moram zahvaliti Gradu Samoboru koji je naš najveći financijer, uz sponzore koji su prepoznali naš rad. Tambure nisu predmeti koji se moraju često nabavljati. U dosadašnjem radu društva imali smo dvije velike nabave tambura. Sedamdesetih godina, kada se osnovalo društvo, kupljen je prvi set i to su vrlo kvalitetne tambure. To su instrumenti koji, kada se s njima pažljivo rukuje, i nemaju određen vijek trajanja. Neke stvari se ipak s vremena na vrijeme moraju obnoviti, a to su potrošni materijali, primjerice žice. Drugi set instrumenata nabavljen je osamdesetih godina prošlog stoljeća kada je osnovan mlađi orkestar i kada je značajno narastao broj članova. Sada s vremenom zamjenjujemo instrumente kada smo to u mogućnosti. Troškovi održavanja tambura i nisu tako mali. Jedan set žica za orkestar košta 5 do 6 tisuća kuna, a one su važne za dobru kvalitetu zvuka. Problem je ponekad i naći dobrog majstora koji može popraviti instrument. To su glavna materijalna potraživanja.

Sadašnji prostor zadovoljava potrebe?

Prostor je zapravo idealan i to je prostor koji koristimo skoro od osnivanja. U njemu smo u najmu, ali koristimo ga isključivo mi za potrebe svih naših sekcija i svaki dan je prostorija zauzeta za probe. Naravno, trebalo bi ju obnoviti, primjerice parkete, zamijeniti rasvjetu i slično. Možda će se već ove godine ići u obnovu, obzirom da je Pučko otvoreno učilište dobilo neka sredstva za obnovu zgrade. Dvorana je akustički izvedena tako da se u njoj može i snimati, jer uz nju je i manja prostorija koja može služiti kao tonski studio i već smo ju za tu namjenu i koristili. Uz neke male preinake to bi mogao biti odličan studio, jer se nalazi u izoliranom prostoru od buke i prometa. Naši ciljevi i jesu, i to smo naveli u našem planu, da Vokalni ansambl Samoborke ove godine snimi nosač zvuka pa i veći dio materijala planiramo snimiti tu.

Što se tiče planova, već postoje upiti i za novi nosač zvuka tamburaškog društva.

Nama je u interesu izdati novi CD; s jedne strane da bude zabilježeno ono što radimo, a s druge strane nam je lakše preko njega naći sponzore koji gledaju što mogu dobiti za uzvrat. No, još je prerano da bismo mogli reći kada će to točno biti.

I, na kraju, i vama je potrebna nova dvorana, jer postojeći koncertni uvjeti u Samoboru nisu adekvatni.

Dvorana je svakako nužna i zalažem se da se napravi novi kulturni centar s adekvatnom dvoranom. Na dileme koje se vode da li uz to treba napraviti i komercijalni centar teško je odgovoriti, jer gradska uprava će sama teško naći sredstva isključivo za zgradu kulture, no mislim da uže središte grada ne bi trebalo nagrditi zgradom sa shopping centrom.

Vi sadašnju dvoranu uvijek napunite do kraja bez obzira na sve uvjete u njoj.

Tamburaško društvo Ferdo Livadić nikad nije imalo problema napuniti kino dvoranu. Koncerti su nam odlično posjećeni i u Samoboru i u Zagrebu, jer u nekim prošlim vremenima čak ni Lisinski nije bio dovoljno velik.

Poruka za kraj?

Na kraju pozivam sve koji se žele baviti kulturom i tamburaškom glazbom da nam se jave. Dobro su došli u Tamburaško društvo Ferdo Livadić već i od najranije dobi, od školskog uzrasta sa šest, sedam godina, a pozivam i sve one koji mogu naći svoj interes kao sponzori ili dobročinitelji društva.

Mato Šipuš

 

Tomislav Novosel, predsjednik Tamburaškog društva Ferdo Livadić

Arhiva 2008

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2007

2006

2005

2004

2003

2002