24.11.2008.

Ravnatelj Srednje strukovne škole Davor Škiljan

Uskoro i novi programi

Ravnatelj Srednje strukovne škole Davor Škiljan

Potreba za cjeloživotnim obrazovanjem sve se više spominje u javnim istupima političara i stručnjaka, a i svakodnevni napredak tehnologije nameće više standarde. Ta potreba se često odražava na radnim mjestima i pri zapošljavanju, a to rezultira i željom da se završi viša ili visoka škola. Učenici koji su završili trogodišnji stupanj srednjoškolskog obrazovanja kao prvi korak u daljnjem napredovanju u učenju moraju završiti četvrti stupanj. Stoga je stiglo i nekoliko upita što se nudi u Srednjoj strukovnoj školi pa smo odgovor na ta pitanja zatražili od ravnatelja škole Davora Škiljana.

Što trebaju učiniti učenici koji su u Srednjoj strukovnoj školi završili trogodišnji stupanj obrazovanja, a žele dovršiti i četvrti? Kakva je procedura?

Što se tiče općenito škola u Hrvatskoj, pa i ove naše u Samoboru, učenici koji su završili trogodišnji stupanj, a žele i četverogodišnji, koji im onda omogućava vertikalnu pokretljivost prema višoj ili visokoj školi ili pak prema fakultetu, trebaju jednostavno doći u školu koja to omogućuje, a na području Samobora to su Srednja strukovna škola i Ekonomska, trgovačka i ugostiteljska škola. Kada upišu četvrti stupanj za strojarskog tehničara ili elektrotehničara, odmah im se provjerava što su završili i koji su razlikovni dopunski ispiti koje oni moraju položiti da bi u godinu i pol, kada ih polože, došli do vida mature, tj. završnog ispita i stekli taj četvrti stupanj strojarskog tehničara ili elektrotehničara. To je što se tiče Srednje strukovne škole, a što se tiče susjedne škole, ETUŠ-a, i kod njih se može polagati četvrti stupanj, također polažući razlikovne ispite. Njihov program je nešto kraći, traje godinu dana, a naš godinu i pol, jer postoji određena razlika. Učenici dodatni stupanj plaćaju oko 7.000 kuna. Postoje i učilišta koja nude razne programe. Moram reći da mi još nemamo prekvalifikacije iz jednog trogodišnjeg programa u drugi, što bi bila uglavnom konzultativna nastava, jer postoji procedura prema Ministarstvu, a i to je teže raditi, jer je svaki učenik poseban, tj. on je razred za sebe. Tu malo kaskamo, ali što se tiče strojarskih tehničara i elektrotehničara svake godine formiramo razred od 30 učenika koji ima 50% nastave iz zajedničkih predmeta, a 50% se dijeli na elektrotehniku i strojarstvo.

Što je s ostalim smjerovima?

Dakle, ova dva smjera se mogu završiti kod nas u Samoboru, a za sve ostalo se mora ići u Zagreb. Mi u strukovnoj školi mogli bi nuditi i završetak četvrtog stupnja tehničara za računalstvo i tehničara za mehatroniku, jer su to programi koji su zamijenili strojarskog tehničara i elektrotehničara, međutim, nismo još to riješili. Kad smo predali zahtjev u Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa bilo je komplikacija da trebaju doći određene službe kako bi utvrdile imamo li uvjete, što je apsurd kada se zna da škola radi već 120 godina i da je jedina strukovna škola u okolici koja apsolutno ima zadovoljene sve kadrovske uvjete, što je teže postići nego materijalne. Dakle, za sve drugo se mora ići u Zagreb, a mogu najaviti da će Školski odbor uskoro odlučiti hoćemo li ponuditi i više programa.

Kada se održava ta nastava?

Nastava nije nikad prije 18 sati, a uglavnom traje od 19 do 21 sat. Ponekad se s nekim skupinama može i dogovoriti termin. Nastava je, naravno, predavačko – konzultativnog tipa. Primjerice, povijest ili matematika se odrađuju prema zakonom određenom broju sati, ali po principu da se 60% održe predavanja, a 40% može biti konzultativna nastava, ako učenicima nešto nije jasno.

Zaključak je da je najbolje doći u školu i individualno se informirati. Ponekad dajemo i oglase u medijima, a čak razmišljamo i o plakatima. Obrazovanje odraslih je poželjno za lokalnu sredinu. Poželjno je i za nas, da profesori još dodatno rade, iako je sve vrlo komplicirano voditi. Primjerice, ako vam se na početku upiše 25 učenika i vi očekujete njihove mjesečne uplate kroz sljedećih 15 do 18 mjeseci, a tijekom nastave nekoliko njih odustane, vaša financijska konstrukcija pada u vodu. Nije tako jednostavno sve pripremiti za ovaj vid nastave. Veliki je fond sati i naši profesori zapravo primaju 40 kuna bruto po satu, što je nekih 22 kune neto, da netko ne bi pomislio kako se radi o velikim zaradama. Profesori su iz Samobora i iz Zagreba pa se moraju navečer vraćati u školu ako, recimo, rade ujutro. Učenicima i roditeljima koji moraju platiti to je velik novac. Toga smo svjesni pa se zato može plaćati i u ratama, a tko može platiti u gotovini ima popust od 10%. Mi smo dužni i 10% svih prihodovanih sredstava direktno investirati u strukovnu školu, u naše prostorije. Inače, u 90% dosadašnjih slučajeva dokvalifikacije radilo se o učenicima naših trećih razreda, a nekoliko učenika je trogodišnju školu završilo u Zagrebu, ali su zapravo Samoborci. Zato upisuju našu školu; tu je domaći ambijent, uglavnom poznaju profesore i ne moraju putovati u Zagreb. Moramo priznati da su ti učenici zreliji i ozbiljniji, jer kad nešto plate, onda i dođu, potrude se završiti četvrti stupanj.

Mato Šipuš

Ekonomska, trgovačka i ugostiteljska škola

Kao i u Srednjoj strukovnoj, dokvalifikacije i prekvalifikacije moguće je ostvariti i u Ekonomskoj, trgovačkoj i ugostiteljskoj školi. Četvrti stupanj za komercijaliste mogu upisati oni koji su završili trogodišnji program za prodavača, kao i ostali učenici, te pritom polagati razlikovne ispite. Može se u ETUŠ-u upisati i četvrti stupanj za turističko–hotelijerskog komercijalista (hotelijera), što mogu učiniti učenici koji su završili za konobara, kuhara i slastičara. Doškolovanje traje godinu dana, a plaća se u tri rate. Kako nam je rekao ravnatelj škole Franjo Mihalina, u ovom trenutku imaju upisanih 40 komercijalista i 15 hotelijera. Naravno, moguće su i prekvalifikacije, a o svemu je najbolje informirati se u školi.

 

Ravnatelj Srednje strukovne škole Davor Škiljan

Arhiva 2008

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2007

2006

2005

2004

2003

2002