02.01.2008.

Boris Makarun, predsjednik Gradskog vijeća Grada Samobora

Zadovoljstvo postignutim

Boris Makarun, predsjednik Gradskog vijeća Grada Samobora

U ovom poslijeblagdanskom razdoblju običaj je osvrnuti se unazad, podvući crtu i ocijeniti godinu iza nas. Za naše čitatelje zamolili smo da to učini predsjednik samoborskog Gradskog vijeća Boris Makarun.

Gospodine Makarun, 2007. godina je iza nas pa je običaj u ovo vrijeme napraviti i malu rekapitulaciju. Kao predsjednik Gradskog vijeća što možete poručiti građanima?

Mislim da možemo biti zadovoljni s minulom godinom, jer smo ostvarili sve planirane ciljeve što se tiče Grada Samobora, a ono što bih poželio svim građanima je da ovim tempom nastavimo i dalje, što znači realizaciju svih planova. To su gradnja Šmidhena, rekonstrukcija Same, da mladi dobiju svoj prostor u Samoboru, da u okolnim naseljima ostvarimo planove koji se tiču gradnje vodovoda, kanalizacije, asfaltiranja cesta i uređenja dječjih igrališta. Ako sve ostvarimo sigurno će stanovnici Samobora biti zadovoljni. Vratit ću se na početak i još jednom istaknuti da smo 2007. godine ostvarili sve što smo planirali i mislim da nije bilo mjesnog odbora u kojem se nije počela neka akcija, ako su je ljudi iz tog odbora zatražili. Išli smo im u susret bilo da se radilo o asfaltiranju, uređenju prostorija društvenih domova ili uređenju dječjih igrališta.

Sigurno je puno gradskih darova koji se žele uručiti stanovnicima i u 2008. godini. Gradsko vijeće je tu i da odredi prioritete, što napraviti prije, a što nešto kasnije?

Kada razgovaramo s ljudima po mjestima uvijek im kažemo da moraju na listi zahtjeva odrediti prioritete, ono što im je najvažnije mora biti na prvom mjestu, jer onda je i gradskoj upravi puno lakše planirati i rješavati određene stvari. Kada gledamo te zahtjeve mjesnih odbora mislim da ni tri proračuna ne bi bila dovoljna da ih sve ostvarimo u jednoj godini. Zato je i tu mandat od četiri godine. Mi u športu govorimo o olimpijskom ciklusu, jednom ili dva, kada se može nešto ostvariti. Isto je i u politici u komunalnoj sferi. Mjesni odbori moraju biti spremni da se problemi rješavaju u nekoliko ciklusa, nekad u jednom, a nekad i u više, ako su u pitanju veći zahvati. No, ako se pravilno slože prioriteti, onda uglavnom nema problema i važnije stvari se prije rješavaju.

Teško je, zapravo, rješavati i zaostatke iz prethodnih desetljeća kada je Samobor bio tek dio Grada Zagreba pa je gradnja infrastrukture bila zanemarivana?

Tu bih se složio s vama. Zbog toga se kaskalo, ali sada ipak ostvarujemo projekte koji su nekada bili nezamislivi. Primjerice, nekada nam je bilo teško i zamisliti da će plin biti u Kladju, a on to je i nadam se da će u 2008. godini proći sve do Stare karlovačke. To znači da će i brdski dio u Galgovu, Pavučnjaku, Drežniku, Svetom Martinu pod Okićem ili Rakovom Potoku dobiti plin. Vjerujem i da će Grad Zagreb početi rješavati odvodnju na cijelom tom području oko Horvata i Stupnika, na koju će se priključiti i naš brdski sustav. Strpljivo i polako mislim da će se rješavati još nekoliko tih problema koji su izgledali nerješivi pa će, sastavljajući prioritete, sve stvari doći na svoje mjesto.

Kada govorimo o radu Gradskog vijeća nemoguće ga je zamisliti bez simbioze s Poglavarstvom. Kakva je vaša ocjena tog zajedničkog rada?

Mislim da je suradnja Vijeća i Poglavarstva u najboljem redu. Osobno sam prisutan gotovo na svim sjednicama Gradskog poglavarstva što je također dokaz dobre suradnje, jer se tako upoznajem s točkama koje dolaze na Vijeće i odmah možemo razjasniti sve nejasnoće. Na kraju krajeva, i dio Poglavarstva je na sjednicama Vijeća i odmah može reagirati na raspravu vijećnika i odgovoriti mogu li se zahtjevi vijećnika povoljno riješiti. Naravno, hoće li vijećnik biti zadovoljan odgovorom najčešće ovisi nalazi li se u poziciji ili opoziciji. Puno je lakše u Vijeću biti u opoziciji, jer direktno ne odgovaraš za rezultate, po principu - pričati se može svašta, a za ništa nisi kriv. Kada dođeš u poziciju onda je teže, jer puno toga moraš odvagnuti prije nego što se donese neka odluka. Sve u svemu, suradnja Poglavarstva i Vijeća mislim da je sasvim u redu.

Ne možemo preskočiti ni ponekad burne sjednice Gradskog vijeća.

U nekoliko navrata sam rekao da neki vijećnici ili, bolje rečeno, jedan vijećnik zlorabi svoju poziciju. Poslovnik je pisan za vijećnike kako bi se trebali ponašati na sjednicama Gradskog vijeća i čudi me da samo jedan vijećnik uvijek reagira, a ostali ne. Kada vam taj jedan vijećnik iskače iz kolotečine, a svi ostali se ponašaju u skladu s Poslovnikom Gradskog vijeća, onda mislim da je to isključivo problem tog vijećnika. Sjednice jesu ponekad žustre, ali se uvijek privedu kraju, ponekad s previše unesenih emocija i previše žuči. Moram reći da je taj vijećnik bio u Poglavarstvu, bio je i zamjenik gradonačelnika te je mnoge stvari na koje ukazuje mogao riješiti dok je bio u poziciji, a nije ih ni pokušao rješavati. To je ta priča o položaju u poziciji i opoziciji, gdje svaka strana na svoj način gleda na rješavanje problema. Na sjednicama pokušavam ne reagirati odmah, kao i sudac na nogometnoj utakmici, jer kad bih na svako javljanje reagirao nikad ne bismo završili sjednicu, niti bi se završila utakmica. Iako, moram reći, na kraju svi sjednemo na kavu, pozdravimo se i odemo kućama. Mogao bih zaključiti da je sve ovo još uvijek dio učenja demokracije, jer je to dugačak proces. Uvijek se sjetim 1993. godine kada sam prvi put sjeo u Gradsko vijeće i mislio da je to nešto čudno i drugačije, ali godinama smo učili kako se radi i ponaša, učili smo se snošljivosti i poštivanju tuđeg mišljenja. Kao opozicijski vijećnik poštivao sam instituciju gradonačelnika i poziciju predsjednika Gradskog vijeća i nisam ih htio vrijeđati, iako se nisam slagao s njihovim mišljenjima pa se nadam da će taj prag tolerancije imati svi sadašnji vijećnici i da će sjednice biti puno korektnije, bez vrijeđanja.

No, ove situacije nisu specifičnost Samobora, takvih situacija ima i drugdje pa i u parlamentima drugih država.

To je jasno. Kada razgovaram s drugim predsjednicima gradskih vijeća ili skupština onda čujem komentare da je naše Vijeće "mila majka" pa se zbog tih ponekad žučnih rasprava ne trebamo previše uznemiravati. Vjerujem da se sve žešće rasprave događaju zbog borbe za svoju sredinu i prava i da se u toj borbi, sportski rečeno, žele zauzeti što bolje pozicije.

Pretpostavljam da je vaša želja onda još više tolerancije i konstruktivnih prijedloga?

Upravo tako. Poštujem svakog vijećnika i znam da se svaki bori za svoju sredinu pa svakako od njih očekujem da i dalje daju svoje prijedloge, da u aktualnom satu postavljaju konkretna pitanja i da predlažu konkretne stvari Gradskom poglavarstvu. To je pravi smjer kojim vijećnik treba ići. U svakom slučaju, ja ću im kao predsjednik Gradskog vijeća biti na pomoći, kao prvi među jednakima, za sve njihove prijedloge, uz želju da se što više toga ostvari i u sljedećoj godini.

Na samom kraju, podsjetnik građanima da ponedjeljkom mogu do vas.

Svaki sam ponedjeljak ovdje od 13 do 15 sati. Ako me nešto baš spriječi onda sam tu od 15 sati na Poglavarstvu pa ako netko od građana dođe mogu razgovarati s njima i ponuditi im pomoć, naravno, u skladu s ovlastima i mogućnostima koje imam, ili ih usmjeriti prema službama koje to rješavaju, jer su to najčešće komunalni problemi.

Ako ne stignu do vijećnice, onda su tu i naše stranice za pitanja koje ćemo vam proslijediti.

Dapače, vi ste uvijek dobro došli ovdje. Mislim da smo do sada imali korektnu suradnju i da ćemo ju i dalje razvijati. I svim građanima želim puno uspjeha u 2008. godini.

Mato Šipuš

 

Boris Makarun, predsjednik Gradskog vijeća Grada Samobora

Arhiva 2008

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2007

2006

2005

2004

2003

2002