22.10.2018.

Krešo Beljak, gradonačelnik Grada Samobora

U Hrvatskoj puno parazita ovisi o državnom proračunu

Krešo Beljak, gradonačelnik Grada Samobora

O godini koja je pri kraju, o stanju u Gradu Samoboru, ali i o temama koje zanimaju šire čitateljstvo, razgovarali smo sa samoborskim gradonačelnikom te saborskim zastupnikom i predsjednikom HSS-a Krešo Beljakom.

- Samobor je, prema raznim kriterijima, usporedbama i analizama, jedan od najuspješnijih gradova u Hrvatskoj. Posebno se ističe po gospodarstvu i kvaliteti života. Što je sve trebalo napraviti da se popnemo tako visoko na toj ljestvici?

Tome svjedoče i podaci posljednje analize prema kojima je Samobor treći veliki grad u Hrvatskoj po kvaliteti života, nakon Dubrovnika i Varaždina, a upravo je Varaždin jedini bolji od nas kad govorimo o poticanju gospodarstva.

Puno puta sam rekao da je to najmanje zasluga politike i bilo bi pretenciozno tvrditi da sam tako i ja zaslužan. Za to su prije svega zaslužni samoborski poduzetnici, nešto zahvaljujemo i geografskom položaju, a tu je i stoljetna tradicija poslovanja u Samoboru. Sve to skupa, uz upravu kojoj sam na čelu i koja ima sluha za određene probleme, uz ovlasti koje ima i koje su takve male kakve jesu, funkcionira na način da smo već niz godina u vrhu Hrvatske praktički po svim kriterijima. I uz puno problema, uz sve ono loše što se događa i u našem gradu, kad se usporedimo s drugima još uvijek smo u vrhu. Žalosti me to što je ukupna situacija puno lošija nego bih to ja htio, kao i naši stanovnici i svi građani Hrvatske. Da rezimiram – Samobor je po svemu u vrhu Hrvatske i možemo samo zamisliti kako je tek onda drugima.

Saborski ste zastupnik. Razmišlja li se na toj razini o decentralizaciji države, ne samo što se tiče financija, već i općenito?

Ne. Upravo suprotno, ide se na daljnju centralizaciju, što je pokazala i zadnja porezna reforma. Mogu pozdraviti namjeru da se plaće povećaju, iako će najviše profitirati oni najbogatiji, ali to je tek mizerna reforma koja ide opet preko leđa lokalne uprave. Dakle, porez na dohodak, koji se smanjuje, prihod je lokalnih uprava i znak je daljnje centralizacije države, a to ne može dobro završiti. Uostalom, stalno otvoreno govorim da je u Hrvatskoj puno parazita koji ovise o državnom proračunu, a sve je manje onih koji mu pridonose. Takav omjer snaga ne može opstati. Pravo je čudo da se i do sada održao. Ubrzano iseljavanje, narušavanje dobne strukture stanovništva, jer sve je više starijih i ovisnijih, a sve manje mladih i radno sposobnih, dugoročno je neodrživo. Stoga je, prema mojem mišljenju, decentralizacija u ovom trenutku jedini spas, što pokazuju i primjeri daleko bogatijih zemalja. Ne radi se nužno samo o financijama, već su puno važnije veće ingerencije te da se dio porezne politike vodi u samim gradovima i općinama, što bi pridonijelo znatnijem razvoju lokalnih sredina. Tu ne treba puno izmišljati, jer za početak bi bilo dovoljno vratiti ovlasti i financije na razinu na kojoj su bile prije 90-ih godina. Tada su općine imale oko 1/3 sredstava na raspolaganju, oko 35%, dio je išao republikama, a tek manji dio ondašnjoj saveznoj državi. Zaboravili smo da je ta bivša država, uz sav glomazan aparat i vojsku, trošila tek 10% ukupnog budžeta.

Tu se već onda Samobor dobro pozicionirao...

Nekad se govorilo da su općine praktički države za sebe, jer su imale, bez obzira na jednopartijski sustav, koji nije bio dobar, veće ovlasti u upravi, porezima, financijama i svemu drugom. Već onda su samoborski obrtnici zato mogli prosperirati, a zaprešićki i velikogorički nisu, jer je upravo lokalna vlast mogla, u znatnoj mjeri, voditi samostalne politike, što je danas apsolutno nemoguće.

Bliži se kraj godine i priprema se gradski proračun za 2019. Ima li bitnih promjena u odnosu na ovogodišnji i na što će se najviše staviti naglasak?

Projekti Grada Samobora ostaju na bazi prijašnjih godina, s tendencijom ulaganja u već započeti projekt izmjene kompletnog sustava LED rasvjete na području Samobora, ukupne vrijednosti oko 18 milijuna kuna.

Nadamo se da će Ministarstvo zaštite okoliša i energetike napokon raspisati natječaj za gospodarenje otpadom, za koji smo u potpunosti spremni, a aplicirali bismo s projektom izgradnje sortirnice i kompostane te uređenja sustava upravljanja glomaznim otpadom. Taj je projekt vrijedan oko 30 milijuna kuna.

Planiramo sredstva za završetak projektne dokumentacije za izgradnju bazena, dokumentaciju za izgradnju dječjeg vrtića u Pavučnjaku, ali i uređenje kupališta na Vugrinščaku.

Naravno, sve to uz vođenje velike brige o rekonstrukciji i održavanju naših dotrajalih prometnica, a planiramo i nastavak izgradnje sustava fekalne kanalizacije te ulazak u projekt zajedničke aglomeracije (pročišćavanja otpadnih voda) s Gradom Zaprešićem.

Prioritet će svakako biti poboljšavanje sustava javnog gradskog prijevoza, što postaje sve veći izazov, kao i zadržavanje visokog standarda, odnosno nadstandarda ulaganja u sport, kulturu, obrazovanje i slično.

Dobili ste odgovor ministra Marića na svoje zastupničko pitanje o Šmidhenu. Po svemu sudeći, to je završena priča, obzirom na brzinu sudskih procesa koji se vode oko toga. Što sada?

Čuda su moguća i događaju se. Kao gradonačelnik i kao Samoborac ne želim i ne mogu reći da je gotovo. To je otprilike ona situacija kad znate da je netko smrtno bolestan, a ne možete se s time pomiriti. Nadam se da će se bar neke stvari otpetljati, da ćemo doznati imena odgovornih za ovakvu situaciju, a sada su se opet uključili i mediji pa oni možda nešto iščeprkaju. I sam ministar Marić je prije desetak godina bio uključen u tu priču, dakle nije "pao s neba", jer onda je bio u Fondu za privatizaciju. Sad je situacija trenutačno takva da su privatni investitori podigli tužbe prema državi, na koncu su svi tužili sve, a kako stvari stoje ići će se na nekakvu nagodbu. Ako i dođe do nagodbe, državu će to koštati silne milijune. No, bila bi to ujedno prilika za novi početak.

Prilično ste oštro reagirali na neka aktualna zbivanja, a u javnosti se stječe dojam da HSS skreće ulijevo. Kako Vi to procjenjujete i kakve su reakcije članstva?

HSS je kao stranka spao na određeni broj enklava, među kojima je i Samobor, upravo zbog prijašnje politike kojom se stranka vodila. Budimo iskreni, ni Samoborci nisu glasali za HSS i stranku kao takvu, već za program i ekipu koju sam ja ponudio na izborima. Mi se nismo bavili ideologijama, već drugom problematikom. Ono što ja kao predsjednik stranke želim je da se vratimo originalnoj politici HSS-a, a to je naglašena socijalna politika. Možemo raspravljati o tome je li to lijevo ili desno, ali kod nas se, nažalost, sve svodi na ustaše i partizane. Ja gledam i lijevo i desno u odnosu prema kapitalu. Kada se gleda hoće li država svojom politikom zastupati krupni kapital ili onaj sitni, pojedinca, mi smatramo da nam treba pravedno društvo, jer ono štiti malog čovjeka, a kako sada stoje stvari krupni kapital treba natjerati u red. Znači, treba pomoći velikoj većini stanovništva koje nema veze s krupnim kapitalom i nije njegov dio. To je socijalna politika HSS-a, a neki su to u stranci zaboravili pa su kažnjeni na izborima. U toj tranziciji bilo je odlazaka članova, lomova, otpora i meni je to normalno. No, povratka nema. Rejting nam raste, možda ne koliko bih ja to htio, ali trend rasta postoji, jer se prepoznaju neke naše određene politike.

Vaši su javni istupi, što u medijima, što u Saboru, sve konkretniji i oštriji...

Moj stil je takav kakav je – nekima odgovara, a nekima ne. Bavim se određenim problemima i ne mogu pristati da se neke stvari iz prošlosti relativiziraju. K tome, trebamo gledati naprijed, a ne se vraćati u '41. pa čak ni u '91., uz svo poštovanje prema Domovinskom ratu, kojega sam bio aktivan sudionik. Treba nam taj odmak, jer prošlo je puno godina.

HSS dio javnosti tradicionalno prepoznaje kao stranku blisku Crkvi. Je li to baš tako?

HSS kao stranka nikad nije bio vezan uz Crkvu. To su bili pojedinci is HSS-a koji su se sami priklonili Crkvi. Sam Statut stranke već odavno govori nešto sasvim drugo, a to je da svaki pojedinac svoj život uredi kako hoće pa se tako poštuje i njegovo pravo na izbor i slobodu vjeroispovjesti. Neki su naši članovi pokušali biti zastupnici Crkve, ali radi se o pojedincima. Crkva kao organizacija ima svoje mjesto u društvu i mi nismo protiv Crkve. Zalažemo se za čvrsto sekularno društvo i odvajanje Crkve od države, što je tekovina europske kulture. I dok smo bili dio Austro-Ugarske već je to bilo tako odvojeno pa ne znam što bi mi sada tu trebali dodavati i mijenjati. Mi nismo vjerska organizacija, nego politička stranka, a u našim redovima članovi su različitih vjerskih uvjerenja. Tradiciju poštujemo, ali, da se malo vratimo na pitanje kapitala, koliko su danas te neke institucije, obzirom na sve čime raspolažu, socijalno osjetljive?

U Saboru ste se sukobili i s predstavnicima Hrvatske narodne stranke.

Pa HNS i ne postoji kao stranka, a, između ostaloga, oni su prozvali mene. Iskrivili su naše izjave, jer mi smo oštro bili protiv toga da se ukidaju društveni predmeti u strukovnim školama, nakon kojih bi na red došle valjda i gimnazije, čime bi se u škole doveo neki neoliberalni, američki sustav. Nekad smo se smijali Amerikancima koji nisu znali pokazati gdje je Hrvatska ili Jugoslavija, jer nisu imali nikakvo opće obrazovanje. Možda stvaranje "fah-idiota" funkcionira u Americi, ali to nije naša tradicija. Uvijek smo se ponosili svojim školama, sveučilištima i visokoobrazovanim kadrovima koji su bili cijenjeni svugdje u svijetu. Ovo što danas radi ministrica je zaglupljivanje ljudi, jer nam, po tome, ništa više osim uske struke u obrazovanju neće trebati. Vidimo da nam s fakulteta izlaze nepismeni doktori znanosti. S druge strane, neki predmeti su postali "svete krave" pa se neke stvari ne smiju ni propitkivati. A mi propitkujemo.

Radi se o vjeronauku u školama?

Nismo mi protiv vjeronauka u školama, ako to većina želi. Ali, neka ih se pita. I ja sam išao na vjeronauk u crkvu i ništa loše tamo nisam naučio. Ne radi se o tome, već da se zbog vjeronauka ukidaju neki drugi predmeti. I kao nastavnik sam protiv toga, jer vidim kako je kolegama u školama teško skupiti satnicu pa neki rade i na tri škole, a sada će im ona biti dodatno smanjena, dok oni bez formalnog obrazovanja, sa samo položenim tečajevima određenog predmeta nemaju taj problem. To je nepravda i to me boli. Bilo bi onda pošteno od Vlade da poruči maturantima da ne upisuju društvene predmete, jer neće imati gdje raditi u Hrvatskoj. Nakon te moje izjave HNS-ovci su me prozvali da sam protiv vjeronauka, što nije istina. Mi samo ne želimo da se ukidaju društveni predmeti u strukovnim školama, jer ako djeci ne trebaju povijest i geografiju, onda im valjda ne treba ni vjeronauk. A što se političkog dijela tog okršaja tiče, HNS je nekada bio puno žešći protivnik HDZ-a i od HSS-a i mene osobno, a sada pod krinkom reforme obrazovanja, pod okriljem HDZ-a, uništavaju školstvo. Tu je još i cijeli niz zakona koje pripremaju, a koji su katastrofalni.

Vrlo oštro ste reagirali i na nedavan napad na kolegu Pupovca. Što se zapravo događa u našem društvu, kamo klizimo?

Ja se mogu i želim derati i vikati i pobjeći će mi i nepotrebne riječi, jer mislim da su fizički obračuni bilo koje vrste nedopustivi i to bi mogao biti tek početak onoga što slijedi. Hajke se vrše ne samo na političare, nego i na novinare i neke druge osobe. Vode se sustavne kampanje prema pojedincima preko nekih medija, koji su u Hrvatsku stigli preko tko zna kakvih kanala i s kakvim i čijim kapitalom. Pustili su pipke posvuda, a priče im se temelje na sto puta ponovljenim lažima, koje onda dio javnosti počinje prihvaćati kao istinu. To su prokušane metode koje dovode do ovakvih eskalacija i napada, a kako to prolazi nekažnjeno, onda se ide i dalje. Iz povijesti znamo da su najgore situacije nastajale onda kada je većina šutjela. I naša većina i intelektualna elita također šute. Šutjeli su i '91. i '95., kada su se događale određene stvari. Možda ne baš svi, ali većini je to postalo normalno. Imamo obrnuti sustav, koji je nastao kao posljedica nedostatka autoriteta policije, nastavnika, roditelja, sudstva i općenito svega onoga što bi trebalo činiti državu i društvo u cjelini. Sankcije uglavnom izostaju ili su neprimjerene, pogotovo što se tiče fizičkih napada i sličnih obračuna. Zato ne smijemo šutjeti.

(Samoborske novine)

dodatak: Robert Škiljan

 

Krešo Beljak, gradonačelnik Grada Samobora

Arhiva 2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002