Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

U formiranju Vlade vidimo natruhe biblijske priče o Mariji Magdaleni

Bivša časna - svetica i majka - kurva

Ako ste pomislili da će biti riječi o glazbenom izričaju našeg poznatog umjetnika Gibonnija, prevarili ste se. Još uvijek me zabavljaju gafovi naše nove vlasti i tako potiču da napišem poneku riječ o početnom nesnalaženju, koje, dakako, nikome nije za zamjeriti. Siguran sam da će se na kraju ipak nekako uigrati za dobrobit ovog naroda. To se od njih očekuje, ne samo zbog brojnih predizbornih obećanja, koja će, istini za volju, biti teško ostvariti, već i zbog pritisaka Europe da se u državi stvari napokon dovedu u red. Ali, poučeni demokratskim iskustvom, dobro znamo da su predizborna obećanja jedan par rukava, a kasnije odluke sasvim drugi.

Dobro je da među dvjema strankama na vlasti ne postoji koalicija, već kohabitacija. Ovako, barem formalno, jedna od njih služi drugoj kao korektivni faktor. Mogli smo to vidjeti u najnovijem primjeru pokušaja jedne stranke da, bez konzultacija i demokratske rasprave u Vijeću za suradnju, nametne svoga kandidata za ministra branitelja. Odmah je ministar unutarnjih poslova iz druge stranke u vladajućem duetu najavio preispitivanje akademskog statusa kandidata, budućeg kolege ministra, i jednog od ključnih ljudi u stranci s kojom kohabitiraju u vlasti. Da je na snazi jednoumlje, takvog poteza ne bi bilo. Čini se da je fotelja ministra branitelja u ovoj Vladi najupitnija.

A novopredloženi kandidat za ministra ima drugi problem. Njemu se stavlja na teret da je plagijatom stekao akademsko zvanje. Kažu, prepisao čovjek čak 70% nečijeg diplomskog rada i postao akademski građanin. Što bi trebali reći brojni studenti koji nisu tako "snalažljivi" i kojima takav rad nikada ne bi prošao mentorsku recenziju, a na kraju obranu pred stručnim povjerenstvom. Njegovi stranački kolege ne smatraju to nikakvim grijehom te kao najveću kvalifikaciju za mjesto ministra ističu njegovo domoljublje. Zanimljiva kategorija stručnosti koja se mora uvesti u nomenklaturu. Čini se da je i dalje na snazi ona latinska: "Quod licet iovi, non licet bovi" (iliti: što je dopušteno Bogu, nije volu). Vjerujem da su ministarski pretendenti znali što će ih snaći nikada se ne bi dali nagovoriti na kandidaturu. A dvojica savjetnika jednodnevnog ministra i dalje su na toj dužnosti savjetujući nepostojećeg ministra.

I taman kad sam pomislio da će novi premijer biti samo marioneta u rukama političara, dogodilo se nešto po čemu je pokazao da, premda ne poznaje naše unutarnje političke igre, misli svojom glavom. Vjerujući da je to gotova stvar, predsjednica je bez konzultacija s premijerom donijela odluku o razrješenju s dužnosti prvog čovjeka tajne obavještajne službe. Zamjerio joj se, jer je nije obavijestio da je u praćenju jednog osumnjičenika bila slučajno prisluškivana. To je sigurno profesionalni propust. Premijer nije pohitao potpisati svoju odluku, već otežući s onim što se čini neminovnim pokazuje da ga se mora konzultirati oko zajedničkih odluka i da o tome ima svoje mišljenje, koje je zapravo posve suprotno. Jer, u protivnom rješenje bi već potpisao. Situacija mora biti vrlo mučna i za predsjednicu i za prve premijerove suradnike u Vladi, koji pripadaju stranci iz koje je ponikla predsjednica.

Puno je povike oko ministra kulture. Kažu da čovjek ima zavidnu reputaciju povjesničara. Kao znanstvenik obrađivao je nedavnu povijest na ovim našim prostorima i ustvrdio da Hrvatska nije stvorena na temeljima antifašizma te da ustaški pokret i nije bio baš sasvim zločinački. Pritisnut prosvjedima javnosti i očito sugestijama stranačkih kolega, javno je promijenio svoju retoriku i jasno se ogradio od rezultata svojih znanstvenih radova. Pripisuje mu se mladenački nestašluk od kojeg se kasnije "oštro" ogradio. Dakako, pravi znanstvenik mora biti spreman prihvaćati rezultate novih istraživanja koji mogu pobijati njegove, ali to ne smije biti po odluci politike, već novih znanstvenih spoznaja. A kako bi se potvrdila u praksi njegova međunacionalna tolerantnost, predsjednica ga šalje kao svog izaslanika na parastos u Pakracu, na pokop ovozemaljskih ostataka trojice episkopa.

I napokon, zašto ovaj naslov današnje kolumne. Došlo je do smjene ministrica u jednom našem ministarstvu. Ljudi su jednu dočekali transparentima nazivajući je sveticom, a drugu su ispratili etiketom kurve. A svetica je osoba koja je godinama bila časna sestra. Kako lijepo zvuči naziv ove profesije spominjući čast. Kod časnih se to prije svega odnosi na vjernost Bogu. A naša časna napustila je svoj sestrinski red zbog nečeg sasvim prozaičnog, ali, naravno, sasvim ljudskog. I njoj su klicali svetica. A druga, neudata, posvojila je dijete siroče i o njemu brine kao majka. Njoj su klicali da je kurva. Prepoznajem li ja u ovoj priči natruhe biblijske priče o Mariji Magdaleni (kako kaže pjesma, "svetica i kurva"), a uz te natruhe i trajnu spremnost puka da nekritički sudi rukovodeći se samo emcijama?

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)