Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Snimamo sami sebe, a snimaju i nas, želimo mi to ili ne

Život pod budnim okom kamere

Odvede čovjek suprugu u rodilište. Rađa im se sin. Budući otac sretan. Prisutan porodu. Gleda ga okom kamere. Želi ovjekovječiti svaki trenutak dolaska na svijet svoga prvijenca. Bit će to prava uspomena. Pritom ne mari previše za trenutačne napore i muke svoje supruge, uskoro majke. Samo da uhvati što bolji kut snimanja, pri čemu mu smetaju primalja i liječnik koji se motaju između nogu njegove supruge te mu tijelima i svojim glavama zaklanjaju najbolji vidik. Sve je prošlo dobro i dijete je zaplakalo. Počinje njegov život u ovoj "dolini suza". Koliko li će se puta u životu sresti s okom kamere, za koju moguće neće niti znati da ga snima?

Prije nekih dvadesetak godina uvela je policija kamere na naše ceste. Snimala je nesavjesne vozače koji bi prekršili ograničenje brzine ili, nedajbože, prošli kroz crveno na semaforu. U početku su prekršiteljima slali snimke prekršaja. Neki od vozača bili su na taj način pred supružnikom dovedeni u vrlo nezavidan položaj, jer se nepobitno uspostavilo da su bili na mjestu gdje nisu trebali biti ili su kao suputnika imali osobu koju nisu trebali imati. Bilo je to vrijeme velikih nevolja u nekim obiteljima. Kasnije se policija opametila pa je prestala slati snimke, već samo obavijesti o prekršaju koje su dokumentirane snimkom koju se može dobiti u policiji. To je bilo već nešto opreznije i suptilnije za prekršitelje raznih društvenih normi.

Krene dijete u vrtić. Dovode ga roditelji. Njihov dolazak se evidentira pomoću kamere postavljene na ulazu u vrtić. Neka se vidi tko je i kada doveo ili odveo dijete. Prevencija je to ulasku nepozvanih, koji bi nedopušteno mogli odvesti neko dijete, pa makar to bio i jedan od roditelja kojem je sudski određeno vrijeme kada može biti u društvu svoga djeteta. Dječji vrtić se želi ograditi od odgovornosti. Ima to smisla jer sporovi razvedenih roditelja oko "prava na dijete" mogu biti vrlo neugodni i mučni.

Krene dijete u školu. I ovdje su postavljene kamere. Ovaj puta ne samo na ulazu, već i u hodnicima. Mora se nadzirati učenike, osobito one sklone neposluhu i činjenju nereda. Može to poslužiti i kao dokazni materijal u slučaju nastanka neke štete u školi ili u slučaju nekog sudskog spora. I tako su učenici nadzirani do kraja svoga školovanja.

Napokon je mladi čovjek dobio posao. Ulazi u firmu, a budno oko kamere snima njegov dolazak i, dakako, vrijeme odlaska. No, ovaj puta je sniman i tijekom radnog vremena. Poslodavac želi znati na koji način njegovi zaposlenici ispunjavaju radno vrijeme. Da li često odlaze pušiti, koliko puta telefoniraju, javljaju li se na svoj osobni mobitel i koliko traju ti razgovori? Po potrebi odbijaju im od plaće.

Uspio se čovjek održati na poslu. Imao sreću pa primao plaću. Kupio i automobil. Tek tada postaje žrtvom oka kamere. Snima ga gotovo na čitavom njegovom putu vozi li gradom. A neke kamere su postavljene na mjestima gdje se očekuje prometni prekršaj u brzini vožnje. Kažu, djeluje to preventivno na vozače i nema nikakve veze s punjenjem državnog proračuna. Hajde da im vjerujemo! Ipak, povremeno dobije obavijest o prekršaju snimljenom automatskom kamerom uz cestu. Nema više policajca koji iz prikrajka i prikriven snima.

Uputio se naš prijatelj na nogometnu utakmicu. Pregledali ga detaljno redari na ulazu, da slučajno nije zabunom ponio neku jaču petardu ili bengalku. Utakmica je ocijenjena onom visokog rizika. Čitavo vrijeme snima ga policijska kamera iz različitih kutova. Neki navijači-provokatori uz njega naguravaju se, izazivaju nered i bacaju upaljene petarde koje su izvukli tko zna otkuda. Nakon utakmice pozvan je na policiju radi davanja iskaza. Policija savjesno vrši svoju dužnost, što je pohvalno, ali naš navijač nema s izgrednicima nikakve veze.

Vraća se kući liftom. U njemu mala kamera koja promatra svaki pokret. Tko se ogledava u ogledalu, tko popravlja sako ili frizuru, a tko čačka nos. Ako zatreba, i to će se izvući kao dokaz da ste upravo u to vrijeme bili u zgradi, a ne, kako tvrdite, bogzna gdje.

Napokon, čovjek kao umirovljenik može odahnuti. Nema više toliko kamera koje ga neovlašteno, bez njegove suglasnosti i znanja snimaju. Manje se vozi, jer nema novca za gorivo i održavanje automobila. Manje ide u javne i kulturne ustanove u kojima su kamere svakodnevica. Snime ga dvije - tri kada s kolegama umirovljenicima šeće i prolazi ispred banaka i drugih značajnih institucija. U općoj umirovljeničkoj neimaštini ne bi bilo čudno da navuče masku na lice i upadne s lažnim pištoljem uzeti novac koji je zaradio, a drugi su mu ga oteli, navodno legitimnim putem.

Odlazi sve češće na groblje. Umire njegova generacija. I tamo je kamera. Nadzire one koji ulaze na to posljednje čovjekovo počivalište kako bi spriječili vandalizam, jer mira nema ni među mrtvima. Pretpostavljam da kamera snima i kremiranje.

I time je pod budnim okom kamere naš novorođeni završio svoj životni ciklus.

Amen!

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)