Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Sirotinja trune u zatvoru, a moćnici se "brane sa slobode"

Kaucija i legalizacija

Koliko shvaćam naš pravosudni sustav, danas je moguće počiniti kazneno djelo i braniti se sa slobode, sve dok se ne dokaže krivnja i izrekne presuda koja mora postati pravovaljana. Očito, puno je prepreka između počinjenja kaznenog djela i zaslužene kazne. To je jedan od razloga neefikasnosti našeg pravosudnog sustava, odnosno beskonačnosti trajanja nekog sudskog spora. Tako je to u slučajevima u kojima je država zainteresirana i u kojima se očekuje, nakon pravomoćnosti presude, povrat velikih novčanih iznosa koji su pokradeni i pretvoreni u automobile, skupe satove, odijela, jahte i vile, te "debele" bankovne račune u švicarskim ili bankama na nekim otocima za koje niti ne znam gdje se nalaze, a kamoli da imaju banke u kojima se može poslovati bez nadzora europskih ili američkih kontrolnih mehanizama. Kada je u pitanju nečija privatna tužba ili spor tada se sve to još više komplicira pa nam, primjerice, radni sporovi traju po desetak godina, a prema zakonu bi se trebali prioritetno rješavati unutar šest mjeseci. Kaže se u poslovici da je pravda spora, ali dostižna. Ma molim vas! Što to nekome znači da nakon deset godina dobije zadovoljštinu pozitivnom presudom kad je čitavo to vrijeme bio bez posla, građanin drugog reda i pod stresom zbog nemogućnosti izboriti se za pravicu. I sve to pod pretpostavkom da ima novaca za vođenje tako iscrpljujućih sporova kojima se ne nazire kraj, a još manje kakav će ishod biti. Jer kod nas se ne sudi po pravici, već navodno po pravdi, koja može biti obična nepravda.

Vratimo se na spomenuti institut obrane sa slobode. Kome je on dostupan? Ponovno samo bogatima. Siromah nema nikakve šanse za takvim tretmanom. Jeste li ikada čuli da se neki siromašniji čovjek branio sa slobode? Nema šanse! Čitavo vrijeme trajanja kaznenog postupka mora sjediti u zatvoru. Pa kad se na kraju ne dokaže njegova krivica - nikome ništa. Dobije neku bijednu naknadu od države za vrijeme provedeno u zatvoru. Kao da je bio angažiran na poslovima od općeg dobra na račun socijalnih davanja nezaposlenima, ali bez radnog staža koji se ovima računa budu li angažirani. I ponovno će nam netko reći da je zakon pisan za sve državljane i da se jednako odnosi na sve nas. Istina, ali samo na papiru. U stvarnosti to je sasvim drugi par rukava. Imaš pravo, ali nemaš šansu iskoristiti ga, jer nemaš dovoljno novaca za podmirenje skupih sudskih troškova, skupih odvjetnika i novca za podmićivanje "ključnih" svjedoka, a još manje za kauciju koju bi mogao zatražiti sud kao garanciju da nećeš pobjeći niti utjecati na svjedoke.

A mi smo gotovo svakodnevno u situaciji da nas mediji bombardiraju s vijestima oko nekadašnjih političkih moćnika i sadašnjih financijskih tajkuna o nagodbama za obranu sa slobode. Traže se milijunski iznosi, od kojih se običnom građaninu, nezaposlenom, blokiranom, kreditnom dužniku u švicarcima, prosječnom umirovljeniku, beskućniku i sličnima zavrti u glavi. Nekima očito novac nije nedostatan pa bez ikakvih problema vade "teško stečenu i poštenim načinom zarađenu ušteđevinu" i uplaćuju na račun suda (države). Nekima navodno pomažu prijatelji i poslovni suradnici u prikupljanju cjelokupnog iznosa, jer, eto, oni sami nemaju dovoljno ili ne žele da se zna da imaju dovoljno. Jer, u konačnici, netko bi mogao pitati odakle im, premda do sada nitko nikoga nije pitao za porijeklo imovine, jer to toliko podsjeća na neka mrska socijalistička vremena kada su postojale komisije za ispitivanje porijekla imovine. Drugi ne žele položiti čitav iznos u novcima, kako bi narod pomislio da oni nemaju tako velik iznos negdje u čarapi (čitaj: švicarskoj ili otočnoj banci), pa predlažu da se dio presuđenog iznosa plati založbom neke nekretnine. Tu se pojavljuju ponovno prijatelji, rijetko rođaci. Nude svoje nekretnine. I sada dolazi ono najzanimljivije. Gotovo nikada sud ne prihvaća ponuđenu nekretninu, jer nešto s upisom vlasništva ili s legalizacijom objekta nije u redu. Pitam se za koga je država ranije pokrenula akciju legalizacije objekata. Očito ponovno samo za one poštene i siromašnije. Ljudi napravili vikendice u ona teška nepravedna olovna vremena odričući se koječega i sada stekli mogućnost legalizacije. Većina je bila obradovana tom mogućnošću, premda je nekima trebalo podosta novca da to realiziraju, osobito ako su gradili na negrađevinskom zemljištu. Ispalo po onoj "skuplja dara nego maslo". Ali ipak, učinili su to. Očito to nisu učinili i oni najbogatiji. Pitam se zašto? Nagađam. Država je poticala legalizaciju kako bi u konačnici imala uvid u vlasništvo nad objektima i kako bi mogla naplatiti poreze od stvarnih vlasnika. I tako će ponovno sve biti prelomljeno preko leđa poštenih i običnih građana, a oni najbogatiji očito ionako nemaju gotovo ništa svojeg što bi se moglo oporezivati.

Zaključujem, sve je prilagođeno tako da oni koji imaju uživaju sve blagodati sustava u kojem žive, a da se sve prelama preko leđa velike većine "malih" ljudi.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)