Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Dilema: uvoziti samo cure za ženidbu ili pak cijele obitelji?

Bez novca nema ni ženidbe!

Nedavno je u medijima objavljena vijest da muškarci iz Dalmatinske zagore po žene odlaze na Filipine. Samo po sebi to i ne bi bilo ništa čudno, obzirom na činjenicu da je taj dio Hrvatske doživio populacijski krah te da je mali broj naših žena koje se odlučuju za udaju i ostanak u tom kraju. U članku se navodi kako je jedan od tako oženjenih, da bi dobio bračnu vizu za svoju suprugu na godinu dana, morao na svom računu osigurati 2500 kuna mjesečno za njeno uzdržavanje. Postavlja se pitanje diskriminacije u odnosu na brakove s domaćim djevojkama.

Naši zakonodavci trebali bi ovu pojavu promatrati sa šireg, populacijskog stanovišta. Za sam početak potrebno je bolje se upoznati s promjenama u strukturi stanovništva. Od prvog poslijeratnog popisa iz 1953. godine pa do posljednjeg iz 2011. godine lako je uočiti promjene u dobnoj strukturi stanovništva. U prvom popisu se radilo o pretežito mladoj populaciji, s relativno malim udjelom starijeg stanovništva. Kroz idućih pola stoljeća raste udio starijih osoba, dok je onaj mlađih u neprekidnom padu.

Za analizu stanovništva Hrvatske uzeta su u obzir tri pokazatelja. Prvi pokazatelj je prirodno kretanje (prirodni prirast). Prema projekcijama koje su rađene za Hrvatsku, broj stanovnika nastavit će se smanjivati. Iz godine u godinu depopulacija će biti sve snažnija. Hrvatska će uslijed prirodne depopulacije prosječno godišnje gubiti više od 25 000 stanovnika, a to je, primjerice, grad veličine Samobora. Po onom što prikazuje projekcija, Hrvatska će se 2031. godine vratiti na stanje kakvo je bilo 1928. godine. Ono što je ozbiljan problem u Hrvatskoj je ujednačeno visok broj umrlih, uz stalan pad broja živorođenih, što dovodi do sve izraženijeg negativnog prirodnog kretanja. Stopa smrtnosti gotovo je konstantna i kreće se između 11,4/1000 (1991.) i 11,8/1000 (2010.), dok je stopa nataliteta u padu - od 10,8/1000 (1991.) na 9,8/1000 (2010.). Zbog ovoga i prirodno kretanje ima negativan predznak uz pad, tako da se prirodni prirast stanovništva kretao od –0,6 (1991.) do –2,0 (2010.). Očito se Hrvatska zadnjih dvadeset godina nalazi u depopulacijskoj fazi prirodnog kretanja stanovništva.

Drugi pokazatelj je prosječna starost ili prosječna životna dob kao srednja vrijednost. Ona označava srednje godine života stanovništva u trenutku popisa. Općenito se smatra da proces starenja počinje kad prosječna starost stanovništva dosegne 30 godina. Hrvatsko je pučanstvo već 1953. zakoračilo u spomenuti proces, jer je popis otkrio da je prosječna starost 30,7 godina. Iz popisa u popis ta se brojka povećavala.

Treći pokazatelj je indeks starosti, koji pokazuje omjer broja starih 60 i više godina i mladih u dobi do 19 godina. Kritična vrijednost indeksa starosti iznosi 40%. Pogledajmo i prema ovom pokazatelju ukupno stanovništvo Hrvatske. Prije šezdeset godina, popisom iz 1953. godine, Hrvatska je bila u povoljnoj situaciji s indeksom 27,9. Stalnim porastom iz popisa u popis došli smo u najkritičniju fazu, jer je popis 2011. ustanovio vrijednost indeksa starosti od 115! Dakle, premašili smo graničnu vrijednosti od 100, koja pokazuje da na svakog starog stanovnika dolazi jedan mladi.

Paralelno se odvijalo i apsolutno i relativno smanjenje mladog, odnosno povećanje udjela starog stanovništva u ukupnom stanovništvu Hrvatske. Smatra se da je neka populacija stara, ako u njenoj strukturi ima više od 16% stanovnika starije dobi. Dakle, Hrvatska se može ubrojiti u zemlje sa starom populacijom. Visok udio starijih osoba u strukturi stanovništva vrlo je nepovoljan s ekonomskog, zdravstvenog i socijalnog aspekta. Osobe starije životne dobi nisu više u reproduktivnoj fazi života, nisu radno produktivne, povećana je njihova potreba za skupljim oblicima zdravstvene zaštite i, u konačnici, češće su korisnici različitih oblika socijalne skrbi. Mali je broj zemalja u Europi koje imaju stariju populaciju od Hrvatske (Italija, Njemačka, Švedska, Portugal, Grčka i još neke).

Dakle, populaciju Hrvatske karakteriziraju procesi starenja, što se ogleda u proporcionalno većoj zastupljenosti osoba starijih od 65 godina u odnosu na one mlađe od 14 godina te znatnom porastu prosječne starosti stanovništva. Od prvog popisa stanovništva iz 1953. do zadnjeg iz 2011. godine udio mladih snižen je s 27% na 14%, dok je u istom razdoblju udio starih narastao sa 7% na 17,7%. Uz to prosječna životna dob stanovnika porasla je s 30,7 na 41,7 godina. Očekivano trajanje života, kao važan pokazatelj zdravlja populacije, naraslo je u prosjeku od 71 godine u 2001. na 76,6 godina u 2010. godini. Trend dužeg životnog vijeka za žene i dalje je prisutan uz povećanje te razlike u odnosu na muškarce sa 6 na 10 godina.

Na kraju se trebamo pitati želimo li da naši državljani sklapaju brakove i rađaju djecu, makar i sa strankinjama, ili ćemo vrlo brzo biti prinuđeni širom otvoriti vrata dolasku radne snage iz drugih zemalja, a ovi će dovoditi čitave svoje obitelji, ili se u konačnici ženiti s našim građanima? Pa u čemu je onda razlika?

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)