Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Najdemokratskija od svih stranaka opet bira predsjednika

Jedan kandidat kao vrhunac demokracije

"U svakoj zemlji izbori su odraz demokracije. Time se ponosi i naša domovina. To je mogućnost najširim slojevima društva da iskažu svoju volju birajući predstavnike u određena društvena tijela. Biračko pravo stječe se punoljetnošću. Stoga sam jedva čekao svoj osamnaesti rođendan kako bih na idućim izborima mogao dati svoj glas predloženima. Došao je i taj dan. Na izbore se išlo rano ujutro. Time se dokazivala politička svijest pojedinca. Odlučan birač koji zna koga odabrati. Oni kolebljivci nisu dobro došli. Kako netko uopće može drugačije misliti? Birali su se kandidati za različite funkcije na različitim razinama društvene hijerarhije. Biralo se više ljudi za više funkcija.

Pred izbornim mjestom sviralo se i pjevalo. Iz zvučnika se čula domoljubna pjesma. Ljudi obučeni svečano. U bijelim košuljama, crnim hlačama i kravatama. A žene s urednim frizurama, uzdignute kose u punđu, u novim haljinama. Dolaze s muževima pod ruku. Na glasanje dolaze zajedno čitave obitelji. To je ipak važan društveni događaj. Odlučuju o svojim predstavnicima. Nije to mala stvar. A zna se. Glasanje nije samo pravo, već i obaveza svakog člana zajednice. Kada sam došao u osnovnu školu u kojoj je glasala moja mjesna zajednica provjerili su moj identitet, zaokružili da sam se odazvao svojoj građanskoj obavezi te me pustili iza paravana da to u miru učinim. Pogledao sam na listu i uočio da je za svaku funkciju predložen po jedan kandidat. Nisam to očekivao. Mislio sam da ću imati mogućnost birati između barem dvojice kandidata. Doduše, što bi mi to značilo kada niti jednog s liste nisam poznavao. Uz svako ime sam zaokružio ponuđeno DA i potom presavinuti list ubacio u zapečaćenu glasačku kutiju.

Kasnije sam postavio pitanje jednog kandidata. Oni iskusniji su mi objasnili da je svaki kandidat predložen nakon duge rasprave u radnoj organizaciji, potom u sindikatu, pa u socijalističkom savezu, u savezu boraca, u partijskoj organizaciji i, napokon, u komitetu. Tek tada, nakon temeljite rasprave odabran je najbolji. Tu ne može biti nikakve zabune. Odabran je u najširoj demokratskoj raspravi. Stoga i nije potrebno imati na listi više kandidata. Više njih samo bi zbunjivalo neupućene birače. Oni trebaju zaokružiti odabranog i gotovo. To je jedina njihova uloga. Pa neće se valjda o kandidatima odlučivati na samim izborima, u djeliću trenutka i kratkog promišljanja birača. To mora biti odlučeno još u proceduri njihovog odabira. Tako je postupak izbora posve pojednostavljen, a ishod siguran. Ovi argumenti mi baš i nisu bili uvjerljivi, ali tako je sustav funkcionirao. Što bih ja sada tu mogao mijenjati? Dodatna pitanja i interes za proceduru samo bi mi navukli nevolje na vrat. Tek sam stekao biračko pravo pa se već bunim. Zato sam prihvatio dobiveno objašnjenje o najdemokratičnijem postupku odabira najboljih drugova. Tko ih bolje poznaje od njihovih drugova u radnoj organizaciji, ili onih u sindikatu, ili u socijalističkom savezu, ili od njegovih drugova u osnovnoj partijskoj organizaciji? A budnom oku saveza boraca ionako ništa ne može promaknuti. Ne, nema sumnje da je to najdemokratičniji način odabira najboljeg kandidata."

Ako ste pomislili da sam se u nekim nazivima institucija zabunio, varate se. Tako smo birali svoje najuglednije u bivšoj državi. Dolaskom istinske demokracije stvari su se bitno promijenile. Nema više "demokratskog" izbora od razine radne organizacije do konačnog mišljenja partijskog komiteta. Na biračkom listiću biramo jednog od više kandidata, poznavali ga mi ili ne. Tijekom zadnjih 25 godina prihvaćeni su određeni demokratski standardi, tako uobičajeni u razvijenim demokracijama. Birač je svaki onaj koji po nekom kriteriju ima pravo glasa (životna dob, članstvo u nekoj političkoj organizaciji i sl.) i to mu nitko ne može oduzeti. A kandidata ima više pa biraj po vlastitom nahođenju i po vlastitim kriterijima.

I kad smo napokon to postigli, stižu uvjeravanja iz jedne od naših najjačih stranaka da je vrhunac demokracije jedan kandidat za jedno mjesto. O tom kandidatu raspravila su partijska tijela i donijela najbolju odluku. Za pretpostaviti je da oni najbolje znadu što je dobro za stranku i državu pa u tom smislu treba usmjeriti glasačko tijelo, kako ne bi lutali. Već davno uspostavljeno glasačko pravo za svakog člana ponovno se ističe kao veliko demokratsko dostignuće modernog političkog života u našoj domovini. Vodstva političkih stranaka donose odluke o načinu izbora: putem predstavnika (delegata) na saboru stranke ili svaki član - jedan glas. Ovo potonje može biti dvosjekli mač, jer u slučaju većeg broja kandidata izbor može pasti na nekoga koji sadašnjem rukovodstvu stranke nije po volji. Stoga se kao vrhunac demokracije prodaje članovima priča: svaki član - jedan glas, ali uz preduvjet samo jednog kandidata. Prave li demokracije!

Napomena: prvi dio teksta preuzet iz knjige: Ropac D. Sjećanja na Bjelovar – priče iz djetinjstva, 2010.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)