Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Stručnost i reforme - pojmovi koji se spominju do izlizavanja

Debele reference i još deblji dosjei

Zadnjih mjeseci naslušali smo se jako puno najrazličitijih predizbornih obećanja. No, po mom sudu dvije su riječi bile najzastupljenije u tome. To su stručnost i reforme. Izgovarale su ih sve relevantne političke opcije na društvenoj sceni. Kao da su se izgubile temeljne razlike između demokrata i socijalista, između liberala i nacionalista. U nastojanju da pridobiju što veći broj glasača svi su govorili manje-više isto, a jedna od ključnih stranačkih (ne mogu reći političkih) opcija (premda ne i najveća) inzistirala je upravo na te dvije riječi - stručnost i reforme.

Prva riječ ulijeva povjerenje, a druga mi djeluje pomalo zastrašujuće. Dopustite mi da objasnim. Kome biste povjerili obrazovanje vašeg djeteta ili unuka? Biste li bili zadovoljni nekim osrednjim učiteljem ili školom čiji učenici kasnije ne postižu zapažene rezultate i jedva se poneki upiše na željeni fakultet? Vjerujem da biste se odlučili za najboljeg učitelja, onoga čija stručnost nije upitna i koji je svojim radom dokazao visoku razinu stručnosti u edukaciji djece i visoku razinu morala. Tako je i sa školom. Ili drugi primjer. Kome biste otišli na liječenje ili povjerili zdravlje vašeg djeteta? Vjerojatno biste učinili sve u vašoj moći da dođete do najboljeg doktora. I kada bi vas netko pitao zašto ste otišli baš tom doktoru, vi biste bez ustezanja odgovorili jednostavno zato što je on najstručniji.

Dakle, riječ stručnost imponira, ulijeva povjerenje u druge ljude i drži ih u uvjerenju da će takva osoba na najbolji mogući način obaviti posao koji joj je povjeren. Pa kako se određuje nečija stručnost? Postoje određene reference koje mogu ukazati na razinu nečije stručnosti ili osposobljenosti za određeni posao. Kao sveučilišnom profesoru potpuno mi je prihvatljiva ideja određivanja nečije osposobljenosti provjerom određenih referenci. Dakle, izabrani mora imati najbolje reference. Stoga mi se svidjelo kad je jedan od naših vodećih političara istaknuo da će se izbor ministara bazirati isključivo na stručnosti, te da takvi ljudi moraju imati "debele reference".

E sada, koje to reference mora imati netko tko će postati ministar? To niti jednim propisom nije određeno. Čak štoviše, ne mora imati završeno niti visoko obrazovanje pa se sukladno tome ne traži niti poznavanje nekog svjetskog jezika. Kada nema pravila, onda se pojam "debelih referenci" može odnositi na bilo što. Da je tome doista tako pokazalo je imenovanje novih ministara. Ispostavilo se da jedan od njih ima debeli policijski i debeli sudski dosje. Nešto što je nespojivo s funkcijom ministra, pa makar i u Hrvatskoj. Ali, on je izabran. Novo vodstvo države, nakon velikih pritisaka javnosti i dvadesetsatne rasprave o tom posve beznačajnom pitanju, odlučilo je da dotični sam podnese ostavku. To ipak zvuči puno pristojnije negoli da ga smjene oni koji su ga dan ranije odabrali i postavili. Pitam se da li će državni vrh jednako tako dugo i detaljno raspravljati kada se bude odlučivalo o dokidanju nekih radničkih prava, o smanjivanju visine plaća u javnim službama, o smanjivanju mirovina, o produžetku radnog vijeka, o smanjivanju prava iz zdravstvenog i socijalnog osiguranja i sve tako redom na štetu nas građana.

Ili drugi primjer. Odabrali su drugog ministra po nekim drugim "debelim referencama", koje bi trebale zajamčiti njegovu visoku stručnost i moralnost. Kad gle čuda! Još prije samog imenovanja, a to se nastavilo i nakon imenovanja na dužnost, sama struka je javnim prosvjedima i jasno artikuliranim zahtjevima iskazala nepovjerenje takvom ministru i tražila njegovu smjenu. Prosvjedi struke traju i dalje, a imenovani je i nakon desetak dana još uvijek ministar. Do kada, vidjet ćemo. Vjerojatno ne za dugo. Postavlja se i u ovom slučaju opravdano pitanje o stručnosti i referencama. Očito da u ovom slučaju nisu bile presudne stručne reference, koje su neupitne, već su prevagnule one političke. I tako se ponovno vraćamo na područje "debelih referenci" koje su prije svega povezane s političkim opredjeljenjem. Sada je "in" politički desna opcija koja dopušta koketiranje s nekim bivšim režimima koji su u čitavom demokratskom svijetu osuđeni kao zločinački i neljudski.

Kako bi se olakšao izbor ljudi koji imaju "debele reference" Vlada RH je donijela odluku i osnovala Vijeće za suradnju. Lijepo zvuči, a iza toga se krije stranačka mašinerija za odabir onih "pravih" za visoke državničke i javne službe. Smjene su već započele pa se na ključne pozicije trebaju postaviti "pravi ljudi" s "debelim referencama", a jasno vidimo koji su kriteriji za to (jer pravih kriterija niti nema pa se svaki može proglasiti pravim). Izborom dužnosnika bez natječaja pale su i posljednje maske formalne demokracije u Hrvatskoj. Ionako je izborni karneval završio.

Druga riječ koja je često spominjana u predizbornoj kampanji bila je reforma. Svi su se zaklinjali u odlučnost provođenja ključnih reformi, što zapravo znači oštrih i bolnih rezova na račun građana. Nema reforme koja ne podrazumijeva smanjivanje nečijih prava.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)