Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Kako procijeniti uspješnost neke firme

Poduzetnik - kako to gordo zvuči

Kako procijeniti uspješnost poslovanja nekog privrednog subjetka, odnosno firme, kako danas nazivamo nekadašnja poduzeća prema nomenklaturi neoliberalnog zapadnjačkog kapitalizma? Naziv "poduzeće" danas nam zvuči nekako socijalistički, premda riječ vuče korijen iz danas vrlo popularne i često korištene riječi "poduzetnik". Stoga, predmnijevam da se niti danas ne bismo tako olako trebali odreći nekih posve uobičajenih i poznatih riječi iz nedavne prošlosti kojima precizno označavamo određeni pojam.

Da, još poneku da kažem o pojmu "poduzetnik". Zvuči vrlo uljudno i vrlo lijepo. Nositelju takve titule daje određeni društveni ugled već a priori. Što se iza tog pojma krije teško je procijeniti, ali sasvim sigurno to nije nikakvo zvanje. Pa tako danas tom titulom označavamo naše bogate tajkune, ali se iza toga pojma kriju osobe koje se bave društveno posve neprihvatljivim djelatnostima (narkobosovi, dileri droge, kojekakvi kriminalci i sav mogući društveni ološ). Kada nekog najave kao "našeg poznatog poduzetnika" nemoguće je odgonetnuti kojim se zapravo poslom taj uglednik bavi. Nekada smo posve precizno označavali zanimanja pojedinaca u društvu, a iz svakog tog naziva bilo je posve jasno čime se dotični bavi. Danas to više nije moguće pa, kad čujem da je netko poduzetnik, odmah pomislim da se taj bavi nekim nečasnim poslovima i da je do svog bogatstva došao prijevarom države za neuplaćeni porez i nas građana kao poreznih obveznika. Mogao bih ovaj dio teme završiti konstatacijom da svi naši poduzetnici koji danas predstavljaju stup naše ekonomike ne odstupaju daleko od moga poimanja tog zvanja, ako varaju državu, ne uplaćuju poreze, a svojim zaposlenicima (djelatnicima) ne isplaćuju redovito mjesečna primanja (plaće) ili ih drže na minimalcu.

Što se pak tiče procjene uspješnosti poslovanja neke firme postoje vrlo precizni ekonomski pokazatelji. Kao liječnik nemam dovoljno znanja iz ekonomske struke, politike poslovanja, tržišne ekonomije, političke ekonomije, monetarne politike i područja financijskog poslovanja da bih se suvereno mogao upustiti u procjenu uspješnosti rada neke firme. Ali, kao laik mogu procijeniti uspješnost i zadovoljstvo radnika neke firme iz njihovog ekonomskog statusa. Ako neki zaposlenik dobiva od svog poslodavca redovito plaću, ako je ta plaća dostatna za normalan život njega i njegove obitelji, ako ima riješeno stambeno pitanje (otkupio je stan koji mu je država dodijelila ili je povoljnim kreditom izgradio prikladnu kuću), ako svojim primanjima uspijeva kupiti kvalitetan automobil i redovito s njim dolaziti na posao, tada procjenjujem da je tvrtka uspješna, a zaposlenik zadovoljan.

Zašto to pišem? Danas, kada stalno slušamo kako je na Zavodu za zapošljavanje registrirano oko 328.000 nezaposlenih, a radno sposobnih stanovnika, da nam je oko 30% mladih osoba nezaposleno, da smo dužni svijetu oko tri četvrtine BDP-a, da imamo najskuplje kredite u EU, da smo po ekonomskom rastu u neprekidnom negativnom trendu (ja bih taj "rast" nazvao pravim imenom – padom), da ne poštujemo svoju valutu itd., vidjeti da je netko dobro plaćen i zadovoljan prava je rijetkost. Kako nisam stručnjak za procjenu ekonomskih pokazatelja uspješnosti poslovanja neke firme, to njenu uspješnost mogu procijeniti onako, "od oka", pogledom na broj i kvalitetu automobila njenih zaposlenika, koji su parkirani na parkiralištu ispred te tvrtke. Danas je malo takvih firmi pred kojima stoji veći broj kvalitetnih automobila kojima njeni djelatnici svakodnevno dolaze na posao. Stoga se nemalo iznenadim kada ugledam takav prizor. A upravo se to događa kada dolazim u jedan grad koji se nalazi u krugu od 100 kilometara od Zagreba. Nije potrebno imenovati taj grad, jer se to vjerojatno može odnositi na više njih. Na samom ulazu u taj grad nalazi se nevelika zgrada na jedan kat, ispred koje redovito stoji najmanje stotinjak automobila. Vlasnici su ih natiskali na parkiralište ispred te zgrade i na sve moguće prilaze ili čak zelene površine. Vidjevši to, zaključujem, po mojim kriterijima ocjene, da se radi o vrlo uspješnoj firmi, koja ispunjava sve obveze prema svojim djelatnicima, a vjerojatno i državi. Raspitujem se u gradu o djelatnosti te firme. Zanima me, jer je takva pojava danas velika rijetkost. I, na svoje iznenađenje, saznajem da se u ovom slučaju ne radi ni o kakvom privredno uspješnom subjektu, već o državnoj instituciji u kojoj stotinjak zaposlenika prima svoju plaću (ne mogu reći da tamo rade, jer doista ne znam da li rade ili ih država financira zato što je to društvena nužda i međunarodna obveza).

Pretpostavljam da ste znatiželjni i da očekujete da razotkrijem djelatnost tako uspješne državne firme. Ali ne, neću vam reći. Zaključite sami, promatrajući svijet oko sebe otvorenim očima. Eto, na kraju da zaključim kako sam zadovoljan spoznajom da je barem nekome u državi dobro i da ima osigurana primanja državnim proračunom koji u toj djelatnosti predviđa i određeni razvoj i dodatna ulaganja. Hvala Bogu!

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)