Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Hrvatska je opet u predizbornom vremenu

Sada tek počinje prava tarapana!

Evo nas ponovno pred parlamentarnim izborima. Politička scena je vrlo uzburkana gotovo zadnjih godinu dana. Kao, nitko nije u predizbornoj kampanji, a svatko govori promotivno za svoju stranku i sebe osobno i kritički se osvrće na suparnike. Osobito je to izraženo između dvije najveće političke stranke. Nisam čuo da se male stranke međusobno prepiru. One se nastoje ugurati u redove jedne od dviju najmoćnijih stranaka i pritom za svoga predsjednika osigurati barem mjesto u Saboru, ako ne i ministarsku fotelju.

Neki dan je predsjednica RH održala prigodan govor u kojem je najavila datum izbora. Sada tek počinje prava tarapana. Svatko će pljuvati po svakome. Već je počelo. Nitko ne govori o kvaliteti programa i kako ovu napaćenu, opljačkanu i osiromašenu zemlju izvući iz ponora, već se razbacuju neprimjerenim obećanjima poput tisuću eura po svakom novorođenom djetetu (vjerojatno je to sva paleta demografske politike te stranke) ili vaučera za odlazak na more svakog umirovljenika u postsezoni (vjerojatno je to najvažniji dio plana razvoja turizma). A čega ćemo se sve nagledati do kraja, srećom kratke, kampanje - Bog neka nas sačuva svih tih gluposti i lažnih obećanja.

Povod za ovaj napis našao sam u spomenutom govoru predsjednice. U jednoj od svojih brojnih nadahnutih rečenica kojima poziva na korektnu i fer predizbornu kampanju je rekla, vjerojatno nesvjesno (a možda se i varam), da je došlo vrijeme da za "našu Hrvatsku" trebate dati "vaše glasove". Dakle, pozvani smo da za njihovu Hrvatsku damo svoje glasove. Možda će se nekome učiniti da jezično cjepidlačim, ali bi za mene poziv bio uvjerljivi da je rečeno da za "svoju Hrvatsku" damo na izborima "svoje glasove". Ovako ostaje "njihova Hrvatska" i "naši glasovi". Očito su ti naši glasovi potrebni da bi se nastavilo lagodno življenje jednog uskog sloja društveno povlaštenih u toj njihovoj Hrvatskoj, u kojoj većina birača nikada neće živjeti.

Kakva je to ta njihova Hrvatska? Oni žive u bogatoj Hrvatskoj, u velikim kućama, troše naš novac i za naš račun putuju po svijetu ne ostvarivši ništa od onoga zbog čega su nekamo otputovali. Pogađate, radi se o kasti političara. Osim njih u toj njihovoj bogatoj i sretnoj Hrvatskoj žive i oni kojima su ti isti političari po VIP principu (veza i poznanstvo) omogućili pljačku naših bogatstava. I sada su ti njihovi drugovi u pljački priznati poduzetnici, ekonomski stupovi ovog društva. A kakva je to ostala Hrvatska? Osiromašena, ispražnjenih skladišta karitativnih ustanova, pučkih kuhinja ispunjenih starim i nemoćnim umirovljenicima s nedovoljnim mjesečnim primanjima, ali i s onima koji su puno mlađi, no već godinama bez posla i žive od socijalne pomoći. To je zemlja u kojoj ljudi kopaju po kontejnerima i sakupljaju plastične boce kako bi prehranili svoju obitelj. U toj zemlji mladi i obrazovani teško dobivaju posao pa odlaze glavom bez obzira u svijet znajući da će im tamo biti znatno teže, ali da će ostvariti svoje karijere ili jednostavno zaraditi dovoljno za pristojan život. Eto, to je naša Hrvatska. Tko bi rekao da se obje te Hrvatske i ona "njihova" i ova "naša" nalaze na istom mjestu na zemljopisnoj karti. Gotovo da ne povjeruješ.

Jedna od stranaka, posve mlada i po stranačkom stažu i po životnoj dobi njenih članova, naivno vjeruje da može nešto promijeniti. Najavljuju poništenje pretvorbe i vraćanje novca onima koji su to bogatstvo nekada stvorili. Zaboravljaju da je veći dio tog bogatstva već davno propao i potrošen te da se nema više od koga uzeti ili naplatiti. Oni rijetki koji su uspješni sigurno imaju sve dobro pokriveno papirologijom i kod njih će uvijek biti sve po zakonu. Jer, kada ne bi bilo i oni slučajno propali, uzdrmana bi bila ionako slaba privreda naše Hrvatske. A dio onih koji su to bogatstvo stvorili prije rata i promjene društveno političkog sustava već su davno s druge strane rijeke koja odvaja ovaj od onoga svijeta.

Možemo li mi s našim glasovima nešto učiniti? Siguran sam da možemo. Nemojmo biti malodušni. Nemojte propustiti dati glas svome kandidatu (preferencijalno glasanje) ili svojoj omiljenoj stranci (koju volite ne zbog njenog kvalitetnog programa, jer ga niste niti vidjeli, već zbog činjenice da vam se sviđa njen predsjednik/ca).

Trebamo uvijek imati na umu filozofski pristup da se sve mijenja i da nikada ništa nije dovijeka. Mi se nadamo boljim vremenima još za našeg života, dok pripadnici nekih drugih vjera i filozofija očekuju bolji život kada budu reinkarnirani u nekom drugom životu. Mi smo malo nestrpljivi pa promjenu očekujemo brže. Vjerojatnost ostvarenja želje za boljim životom čini se da je za sada bliža onima koji to očekuju u svom reinkarniranom životu. Bilo kako bilo, ne propustite priliku da, kako je rekla naša predsjednica, svoj glas dadete njihovoj Hrvatskoj. Pa neka barem nekome ovdje bude dobro, kad već nije vama. A možda jednom i vama svane. Tko zna.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)