Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Sustav nadzora podanika ostvaruje se na mnogo načina

Mišolovka kao metafora života

U zadnjem broju Glasnika imali smo prigodu pročitati kolumnu uvaženog vlč. Mile Vraneševića, župnika stojdraškog. Redovito čitam njegove kolumne. Životne su, aktualne i prožete porukom župnika bogatog životnim iskustvom. Spomenuo je mišolovku. Dakako, ne pravu u koju lovimo male štetočine u našim domovina, već onu globalnu u kojoj se mi ljudi nalazimo ulovljeni jednako kao i miševi, a da toga i nismo svjesni. Bježeći od jednog zla ulijećemo u drugo, još gore. Bježeći od siromaštva ulijećemo u ralje neoliberalnog kapitalizma. Ta igra završava za dio naivnih pogibeljno. Ostaju bez svojih nekretnina koje su višestruko vrednije od njihovog možebitnog duga.

Ponukan sam da se i ja osvrnem na spomenutu mišolovku. Sustav nadzora svih svojih podanika država ostvaruje na mnogo načina. Bilježi se svako rođenje i svaka smrt. Po rođenju dijete dobiva ime i prezime. Osim imena i prezimena po rođenju svatko od nas dobiva svoj osobni identifikacijski broj (OIB), bez kojega kao da se i nismo rodili. Čemu služe ove identifikacijske oznake? Prezime nam služi kako bismo prepoznali pripadnost pojedinca nekoj obitelji, a najčešće i nacionalnu pripadnost, koja je kod nas oduvijek izuzetno značajna. Ne daj Bože da se Horvatova kći uda za Jeftićevog sina. Zato su kod nas prezimena od izuzetnog značaja. Lijepo kažu Latini Nomen est omen (ime je znak). OIB je ipak neutralniji način identifikacije pojedinca, ali zato puno sofisticiraniji. Nema dvojice s istim brojem pa niti zabune kada banka ili država naplaćuje svoj dug ili krivično nekoga goni. Kao dopuna ovom broju još uvijek se može u ponekim dokumentima koje nam javne i državne službe poturaju pod nos da ih ispunimo nalaziti i dodatni jedinstveni matični broj građana - JMBG. Neka ga, za svaki slučaj. Svaka zabuna je sigurno izbjegnuta.

Čim se zaposlimo poslodavac nam u ruke gurne iskaznicu s tekućim brojem neke banke. Taj broj nas prati do kraja života. Preko njega primamo plaću, a onaj tko ima sreće na kraju i mirovinu (ako je poslodavac, uključujući i državu, uplaćivao u mirovinski fond). Uz njega nam nadodaju žiro račun, preko kojega pojedinci primaju dodatne isplate, neovisne o mjesečnim primanjima. Taj nadzor je državi od osobitog interesa radi naplate poreza na ostvarenu zaradu.

Oni koji zarađuju dovoljno mogu si priuštiti osobni automobil. Kod prve registracije i on dobiva broj, kako bi vas se moglo uočiti iz daljine, a u tijelo automobila je utisnut njegov tvornički broj ili satelitski nadzor. Tako se lako može pratiti kretanje nekoga, ako koristi to prometalo. Uz automobil svatko od nas ima mobitel. A tek taj mobitel, to je pravo sredstvo za praćenje svakoga od nas. Ne morate se nikome javljati, ne morate slati poruke, dovoljno je da ga imate uz sebe i vi ste u svakom času nadzirani. Netko je pametno rekao da je mobitel izmišljen kako bi se nadziralo kretanje ljudi, a usput da služi kao sredstvo komunikacije. Slažem se!

Onda se čovjek, kad je gotovo uništio okoliš i pojedine životinjske vrste, odlučio nadzirati preostale jedinke. Stvar je jednostavna. Životinja se uhvati i oko vrata joj se stavi teleodašiljač. U svakom času može se odrediti lokacija, a kroz vrijeme pratiti njena životna aktivnost. Na neke se pričvrsti i kamera pa se prijenos odvija uživo, kao u Big Brotheru. Kako bi se poboljšalo praćenje domaćih životinja i njihova lakša identifikacija, nekada su oko vrata imale markicu. Ona se može izgubiti ili je netko namjerno može skinuti. Dosjetili se veterinari pa pod kožu apliciraju mali čip, na kojem su osnovni podaci o svakoj životinji. Sada nesavjesni vlasnik ne može nijekati vlasništvo nad "izgubljenom" životinjom u vrijeme odlaska na godišnji odmor. A iščitavaju se i brojni drugi podaci (o procijepljenosti, primjerice).

U našim bankama, na trgovima i brojnim značajnim zgradama ili kućama imućnijih postavljene su kamere koje neprekidno nadziru kretanje u svom krugu. To je i dobro i loše. Dobro, jer omogućava hvatanje kriminalaca, a loše jer smo bez naše privole stalno pod nadzorom.

Tehnika totalnog nadzora ide u pravcu čipiranja ljudi. Gotovo da je običnom čitatelju promakla nedavna vijest u nekim novinama kako su u jednoj od razvijenih zemalja sjevera Europe neki vlasnici velikih korporacija doslovno čipirali svoje zaposlenike prikazujući to kao veliku prednost za te iste radnike. Kod ulaska i izlaska iz firme nije više potrebno ukucavati vrijeme na svoju karticu, temeljem koje se kasnije vrši isplata osobnih primanja. Kod prolaska kroz skener to je učinjeno automatski. Osim toga tako čipirani zaposlenici ne moraju sa sobom nositi bankovnu karticu, već je dovoljno da čip prislone na čitač i transakcija će biti izvršena. I sve tako same povoljnosti za čipirane. A nigdje ne piše prava istina. To su totalno kontrolirani miševi, pardon, ljudi. Tko zna koje će oblike u budućnosti poprimiti kontrola svih nas. Procjenjujem da nam se ne piše dobro.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)