Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Razdjelnici utroška topline ne jamče uvijek i manje račune

Potrošač je uvijek žrtva

Prije godinu dana održan je sastanak stanara naše zgrade. O prednostima ugradnje razdjelnika utroška topline i termostatskog ventila govorio je vrlo uvjerljivo predstavnik jedne od firmi koja se pojavila na našem tržištu. Upozorio nas je na zakonsku obvezu ugradnje takvog načina mjerenja potrošnje toplinske energije te na mogućnost iskorištavanja EU fondova iz kojih je Gradu Samoboru dodijeljen novac za učešće u tom poslu. Uvjet za dobivanje tih sredstava, kojima se pokriva polovica troškova ugradnje novog mjernog sustava, je da se čim prije potpiše ugovor o tom poslu. I doista, naš Sabor donio je zakon po kojem se ovaj sustav mora ugraditi u stambene zgrade (do kraja 2016., ovisno o broju stanova), a Grad je pokrio polovicu troškova svakomu koji je ugradio spomenuti sistem. Međi njima sam bio i ja.

Svima nam je jasno da je energija sve skuplja, a njena proizvodnja negativno utječe na okoliš i ukupno zagrijavanje atmosfere. S druge strane, poveselio sam se kako ću napokon plaćati toplinu koja je isporučena u moj stan pa, ako neki od susjeda želi čitavu zimu imati otvorene prozore, neka izvoli, platit će znatno više. Znam da jako pazim na to da ne ispuštam nepotrebno toplinu iz stana u okoliš. Prostorije prozračim naglo kako bi došao svjež zrak, a potom ih držim čvrsto zatvorenima.

Obračun po novom sustavu otpočeo je početkom godine. Računi se nisu znatno razlikovali od dotadašnjih za određeni mjesec u godini. Dolaskom ljepšeg i toplijeg vremena znatno je smanjeno i grijanje, tako da su radijatori povremeno bili mlaki, nikada vrući. U lipnju je prispio račun za potrošenu toplinsku energiju (i toplu vodu, dakako) tijekom svibnja. Račun je bio zastrašujuće visok. Ni manje ni više nego 650 kuna (umjesto uobičajenih 230). Postavio sam si pitanje kako je moguće da je račun u svibnju, kada je centralno grijanje jedva radilo, a ja neprekidno držao termostat na preporučenoj vrijednosti koja jamči najbolju uštedu, znatno veći od onog u prethodnom mjesecu dok se koliko toliko grijalo (premda znam i to da za veću površinu stana i bolje grijanje moji prijatelji u Zagrebu oduvijek plaćaju manji iznos od mene?!).

Razljutio sam se na takav sustav obračuna, jer u razgovoru sa susjedima iz iste zgrade nisam od nikoga čuo da je toliko platio. Pa u čemu smo mi to pogriješili i doveli do veće potrošnje toplinske energije? Zatražio sam od onih koji su nam ugradili ovaj sustav, a sada su zaduženi za centralno i automatsko očitavanje svakog razdjelnika u stanu (po jedan na svakom radijatoru), da mi dostave ukupni broj impulsa koji pokazuje kolika je količina toplinske energije isporučena u moj stan. Nemalo sam se iznenadio kad sam vidio da je u svibnju za najmanji broj impulsa naplaćeno 560% više po impulsu negoli primjerice u siječnju, kada je grijanje bilo najjače.

Zatražio sam objašnjenje od firme koja je ugradila razdjelnike i termostate te dobio odgovor da oni ne određuju cijenu impulsa već HEP Toplinarstvu dostavljaju potrošnju izraženu u broju impulsa za svaki stan. Obračun vrijednosti pojedinog impulsa vrši se u Toplinarstvu. Što drugo nego odmah se dopisom obratiti toj firmi. Već nakon dva tjedna dobio sam odgovor. Obavještavaju me da su provjerili moju potrošnju i da je njihov obračun ispravan. Ujedno su me obavijestili da cijena impulsa nije u svakom mjesecu ista, premda meni nije jasno zašto nije kad je cijena jednog KWh tijekom čitave godine ista. Shvatio sam da se tu radi o naplati gubitka toplinske energije u sustavu koji nema nikakve veze s mojim stanom i stvarno isporučenom toplinom koju je sasvim realno izmjerio spomenuti razdjelnik. Kako se radi o naplati toplinske energije koja mi nije isporučena, ponovno sam se obratio HEP Toplinarstvu sa zahtjevom da mi obrazlože kako je moguće da se cijena impulsa između siječnja i svibnja iste godine razlikuje za čak 560%. Nakon mjesec dana primio sam odgovor u kojem se netko potrudio da mi iznese čitav niz tehničkih detalja o radu sustava, ali nigdje odgovora na moje sasvim konkretno pitanje. Kako je moguće da plaćam nešto što nisam potrošio? Zar i dalje mi potrošači moramo plaćati neefikasnost sustava i pokrivati troškove poslovanja nesposobnih rukovodstava državnih i javnih firmi? Očito da moramo.

I, na kraju, da završim ovu zavrzlamu s naplatom utroška toplinske energije. Platio sam navedeni račun. A sada mi je krivo. Trebao sam čekati da me tuže zbog neplaćanja računa pa da se na sudu dokazuje tko je koga u ovom slučaju želio prevariti. Kakav zaključak možemo izvesti iz ovog primjera? Vrlo jednostavan. I dalje će nas sustav guliti kao jarca, jer, napokon, od nekoga se mora naplatiti neefikasnost i nesposobnost. A od koga drugoga već od nas potrošača? Vi koji tek namjeravate ugraditi spomenuti sustav, a prema zakonu ste to obvezni učiniti, nemojte se zavaravati niti živjeti u iluzijama da ćete uspjeti nešto uštedjeti lagano se smrzavajući u svojim stanovima. Platit ćete i ono što vam nije isporučeno i što niste potrošili. Takav je naš sistem.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)