Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Profesionalna i neprofesionalna bolest: antraks, bedrenica ili crni prišt

Idealno biološko oružje

Još nam je u sjećanju teroristički napad sporama antraksa na predstavnike Kongresa SAD-a iz 2001. s više desetaka oboljelih i nekoliko smrtnih slučajeva. O čemu se tu zapravo radi? Antraks je prije svega bolest domaćih i divljih životinja koje se hrane travom, a tek potom se, kao i svaka zoonoza, može prenijeti i na čovjeka. To je akutna zarazna bolest uzrokovana bacilom antraksa. Bolest je bila poznata još u doba staroga Rima, a vrlo intenzivno je istraživana u 18. i 19. stoljeću. Tako je otkriće bacila antraksa l850. godine bila prva potvrda da je neki mikroorganizam uzročnik zarazne bolesti. Spore uzročnika su izrazito otporne na vanjske utjecaje. U zemlji mogu preživjeti i više od desetak godina, kao i na dijelovima koji potječu od zaražene životinje (koža, vuna). Ova otpornost je osobito značajna za širenje bedrenice među životinjama, kao i na ljude u industriji koja se bavi preradom spomenutih dijelova. Čuveni znanstvenik Pasteur priredio je cjepivo protiv ove bolesti proizvedeno od samog uzročnika i započeo aktivnu zaštitu životinja.

Očito da antraks može biti profesionalna i neprofesionalna bolest. Profesionalno od ove bolesti mogu oboljeti seljaci, veterinari, mesari, pastiri, kao i osobe profesionalno povezane s lovnim uzgojem divljači. Kod ovih profesija bolest se javlja kao kožni oblik. Otporne spore nalaze se na vuni i dlaci te na krznu i koži oboljelih životinja. Ovdje se osim kožnog oblika bolesti javlja vrlo težak plućni oblik. Ovaj tzv. industrijski antraks nije povezan sa sezonom, već je ovisan o porijeklu životinjskih dijelova koji dolaze na industrijsku obradu. Sezonska učestalost kod ljudi usko je povezana s onom kod životinja. Pastiri, seljaci i veterinari zaraze se pri njegovanju ili liječenju bolesne životinje, a mesari i seljaci prilikom skidanja kože s takve životinje. Stoga se bolest javlja na rukama. Ovo je kod nas najčešći način zaražavanja.

Javlja se neovisno od profesije kod osoba koje jedu meso oboljele životinje (crijevni antraks) ili onih koji se koriste predmetima načinjenim od krzna, kože i vune oboljelih životinja. Rijetko bolest prenose insekti, a rijedak je i prijenos s čovjeka na čovjeka.

Kožni antraks zahvaća prije svega, otkrivene dijelove tijela a poznat je kao crni prišt ili maligni edem. U sredini prišta nastaje crno-smeđa krasta okružena prstenom ružičastih mjehurića. Okolica je otečena, crvena, tvrda i bezbolna. Limfni čvorovi su otečeni i bolni. Temperatura može biti lagano povišena, uz pojavu malaksalosti i bolova u zglobovima. Obično se javi samo jedan prišt. O broju prišteva i njihovoj lokalizaciji ovisi i prognoza bolesti. Ako ih je više ili se nalaze na vratu i licu prognoza je znatno teža. Ako je infekcija nastala na vjeđama ili u usnoj šupljini nastaje maligni edem, koji nerijetko završava smrću. Smrtnost je prije uporabe antibiotika bila i do 20%.

Plućni antraks nastaje udisanjem spora. Ovaj je oblik bolesti vrlo težak, ali srećom rijedak (osim kad se spore upotrijebe kao biološko oružje). Smrtnost je izrazito visoka uz pojavu sepse.

Crijevni antraks nastaje nakon konzumiranja termički nedovoljno obrađenog mesa. Bolest je vrlo teška s pojavom krvavog povraćanja i proljeva. Opće stanje bolesnika je izrazito teško, a smrtnost je visoka.

Kožni oblik bedrenice moguće je lako dijagnosticirati već na osnovu epidemioloških podataka i same kliničke slike. Ponekad je potrebna laboratorijska dijagnostika. Znatno je teža dijagnostika plućnog i crijevnog antraksa. Osim imobilizacije oboljelog dijela tijela udlagama potrebna je specifična antibiotska terapija. Nakon uvođenja antibiotika u terapiju smrtnost se znatno smanjila.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo antraks se u nas javlja relativno rijetko, poneki slučaj godišnje.

Kako su domaće životinje rezervoar i izvor zaraze za zdrave životinje i čovjeka, to se borba protiv ove bolesti provodi prije svega u iskorjenjivanju bolesti kod tih životinja. Tijela od bedrenice uginulih životinja ili prinudno zaklanih potrebno je propisno i neškodljivo ukloniti. Najbolje je spaljivanje leševa u kafilerijama. Ako to nije moguće, vrši se duboko zakapanje u zemlju tako da se iznad životinje nalazi barem metar zemlje. U područjima gdje se pojavi antraks provodi se zaštita stoke cijepljenjem.

Kod čovjeka antraks nastaje prvenstveno kao posljedica njegovog rada s oboljelim životinjama ili njihovim produktima. Prilikom skidanja kože s uginule životinje ili pri klanju bolesne životinje moguće je zagađenje zemljišta i pašnjaka vrlo otpornim sporama antraksa. To je moguć izvor novih zaraza za životinje. Produkti napravljeni od dijelova oboljelih životinja mogu biti izvor zaraze za one koji ih koriste. Stoga je od svega najznačajnije u suzbijanju ove bolesti provođenje opisanog postupka neškodljivog uklanjanja lešina.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)