Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Slinavka i šap - vrlo infektivna zarazna bolest papkara

Nanosi velike gospodarske štete

Slinavka i šap (Aphtae epizooticae) je akutna, vrlo infektivna zarazna bolest papkara (ponekad i čovjeka), karakterizirana povišenom temperaturom te promjenama na sluznicama i koži (osobito u ustima i papčanom procjepu).

Bolest je uočena davno, tako da je opisana u sjevernoj Italiji već početkom 16. stoljeća. Zbog svoje vrlo velike zaraznosti još nedavno je bolest znala poharati čitava stada goveda na velikim kontinentalnim prostranstvima (1938., 1951. i 1952 godine). Slinavka i šap nanosi velike gospodarske štete te je stoga to zasigurno gospodarski najvažnija akutna stočna zaraza. Od nje ugibaju telad i prasad, ali i odrasla goveda. Ozbiljnost gospodarskih gubitaka može ilustrirati podatak da je u Engleskoj 1952. ubijeno 37 000 goveda, 35 000 ovaca i 13 000 svinja, dok je 1965. godine ubijeno gotovo pola milijuna životinja.

Godine 1968. slinavka i šap naglo se proširila po Hrvatskoj, od istočne Slavonije i Baranje do Bjelovara. Unesena je iz Vojvodine, a tijekom njezina suzbijanja ubijeno je gotovo 10 000 životinja u privatnom sektoru i nešto manje (uglavnom svinja) u društvenom sektoru.

Uzročnik slinavke i šapa je virus. Virus dugo ostaje patogen u tkivima, na niskoj temperaturi i u isušenom obliku (liofilizacija). Na -20oC ostaje aktivan godinama. Više ga temperature inaktiviraju, i to 650C za 30 minuta. Virus uništavaju formalin, ultravioletne zrake te kisela i lužnata sredina. Stoga se kao dezinficijens upotrebljava u praksi 1% formaldehid za prometna sredstva (kamioni, vagoni, brodovi, avioni) i 1-2% natrijeva lužina, uz dodatak 5% klornog mlijeka za dezinfekciju staja.

Izvor zaraze su bolesne životinje, krv u vrijeme povišene temperature, dijelovi životinje (osobito jetra i limfni čvorovi), sekreti (osobito slina), te mlijeko i mokraća. Posebna opasnost je što govedo i nakon ozdravljenja luči virus u slini još 5 mjeseci.

Uzročnik bolesti se širi kontaktom, kako neposrednim tako i posrednim, kontaminiranom hranom, steljom, vodom, te na paši i putovima (prigodom transporta bolesnih životinja). Zanimljivo je da je nepažljivi čovjek najvažniji živi raznosač zaraze. Čovjek prenosi uzročnika pasivno na cipelama, odjeći, rukama i u kosi. Što se pak tiče mjesta ulaska u organizam, virus ulazi preko sluznica i kože te međupapčanog prostora.

Na virus slinavke i šapa osjetljivi su goveda, svinje, ovce, koze, a od divljih životinja srne i divokoze. Osjetljiv je i čovjek.

Inkubacija traje 2-7 dana, rijetko dulje. U početku bolesti javlja se opći infekciozni sindrom: povišena temperatura od 40-41 0C, nevoljkost i slabiji tek. Sluznica usta je lagano zacrvenjena, pojavljuju se tipične afte po sluznici usne šupljine te karakteristično slinjenje i šepavost, po čemu je bolest i dobila ime. Nakon 1-3 dana afte pucaju i nastaju oštećenja površine sluznice. Slične promjene javljaju se i u međupapčanom prostoru. Sva ova oštećenja pogodna su za razvoj sekundarnih bakterijskih infekcija i gnojenja. Smrtnost u goveda obično iznosi 2-3%, dok je u mladih životinja znatno viša (preko 50%). Pri pojavi zloćudnog oblika bolesti smrtnost se kreće od 70 do 100%.

Dijagnoza bolesti postavlja se na osnovu podataka o pojavi ove bolesti u susjednim područjima te temeljem pojave bolesti uz tipičnu kliničku sliku. U specijaliziranom laboratoriju moguća je izolacija virusa ili utvrđivanje protutijela u krvnom serumu.

Prema podacima Uprave za veterinarstvo Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske moguće je pratiti pojavu i kretanje slinavke i šapa u svijetu i u Hrvatskoj. Zadnja pojava bolesti u Hrvatskoj bila je 1978. godine.

Tijekom zadnjeg desetljeća bolest je prijavljena u državama Azije, Južne Amerike i Afrike. Povremeno se bolest javlja i u zemljama jugoistočne Europe: Albaniji, Grčkoj, Turskoj, Makedoniji i Jugoslaviji. Kod pojave bolesti u tim zemljama uvode su stroge mjere kontrole, uključujući karantenu (zabrana kretanja životinja i njihov transport), dezinfekciju i izolaciju. Sve se oboljele životinje uništavaju, a druge u okolini žarišta cijepe.

U većini zemalja slinavka se suzbija najradikalnijom metodom tzv. "stamping out" sistemom i preventivnim cijepljenjem, što čini jednu od četiri mogućnosti koje predviđa FAO (Međunarodna agencija za prehranu).

Ostale metode su: ubijanje sve stoke u zaraženom dvorištu uz stroge veterinarsko-upravne mjere, ali bez cijepljenja (ovo je prihvaćena metoda kod nas), potpuno cijepljenje goveda u cijeloj zemlji ili cijepljenje goveda u krugu oko centra žarišta, uz veterinarsko

upravne mjere, bez ubijanja stoke.

Kod čovjeka se bolest očituje pojavom povišene temperature i afta na sluznici jezika i usne šupljine. U djece bolest može biti neugodna jer afte uzrokuju stenozu (suženje) grkljana, pa ako se pravodobno ne napravi otvor u dušniku, dijete se može ugušiti.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)