Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Zoonoze – bolesti koje se sa životinja prenose na ljude

Krive za 7% zaraznih bolesti

Od ovog boja Glasnika Samobora i Svete Nedelje počinjemo objavljivati seriju članaka u kojima će biti govora o zaraznim bolestima koje se sa životinja prenose na ljude – zoonozama. U Glasniku je već bilo napisa o pojedinim zaraznim bolestima, koje se sa životinja ponekad mogu prenijeti i na čovjeka. Često je isticana opasnost od bjesnoće. No, osim ove, općepoznate bolesti, postoje i brojne druge bolesti koje se također mogu prenijeti na čovjeka, a o kojima se rjeđe piše i govori. Neke od tih zaraznih bolesti značajne su i u Republici Hrvatskoj te se osjetila potreba da se i o tim bolestima kaže poneka riječ.

Posebna pažnja u ovim člancima bit će posvećena pojavi i proširenosti pojedine od tih bolesti u Hrvatskoj te o mjerama prevencije. Zaštita od pojedine zoonoze od velikog je značaja za svakog čovjeka, posebice za one osobe koje odlaze u prirodu iz bilo kojeg razloga (šetnja šumom, planinarenje, branje šumskih i poljskih plodova, lov, taborovanje vojske, šumski radovi i dr.).

Stoga je zamoljen prof.dr.sc. Darko Ropac, redovni profesor epidemiologije na Medicinskom fakultetu, autor sveučilišnog udžbenika Epidemiologija zaraznih bolesti (Medicinska naklada, Zagreb, 2003.), da u seriji stručno–popularnih članaka objavi u našem listu ono što bi svaki naš čitatelj morao imati na umu kada odlazi u naše šume, u naša lovišta ili kada radi sa životinjama (bilo živim, bilo odstrijeljenim).

Urednik

Ulaskom u prirodu i doticajem, posebice s divljim životinjama, čovjek je izložen brojnim nevidljivim opasnostima. Među njima značajno mjesto zauzimaju uzročnici zaraznih bolesti. Već davno čovjek je uočio da se neke bolesti prenose s domaćih životinja na ljude. U novije vrijeme (1979.) stručnjaci Svjetske zdravstvene organizacije proširili su definiciju zoonoza na sve bolesti životinja koje se pod prirodnim okolnostima mogu prenijeti na čovjeka. To podrazumijeva kako zarazne bolesti domaćih, tako i zarazne bolesti divljih životinja, čiji uzročnici mogu kod čovjeka izazvati zaraznu bolest.

Na osnovu podataka koje već decenijama prikuplja Služba za epidemiologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo moguće je steći uvid u značaj pojedine zoonoze u nas. Godišnje se u RH prijavi do 100 000 slučajeva zaraznih bolesti (bez epidemije gripe). Zoonoze čine oko 7% zaraznih bolesti. Značaj zoonoza ogleda se ne samo u broju oboljelih, nego i u ishodu infekcije. Neke od njih su smrtonosne, poput bjesnoće, tetanusa i "mišje" groznice. No, svakako, sve one čine ozbiljan javno-zdravstveni i veterinarski problem.

Rasprostranjenost zoonoza je različita u pojedinim dijelovima Hrvatske, premda su neke rasprostranjene po cijeloj teritoriji. Tako je, primjerice, Q groznica povezana uz kretanje ovaca, njenog glavnog rezervoara. Leptospiroze se javljaju u ravničarskim krajevima uz vodotoke većih rijeka, posebice u njihovim naplavnim područjima. Tetanus je češći u ravničarskim krajevima gdje se ljudi bave poljodjelostvom i uzgojem konja.

Zoonoze imaju epidemiološki, javnozdravstveni, veterinarski i socijalni značaj. Često dovode do masovnog narušavanja zdravlja ljudi i životinja. Kod životinja umanjuju reproduktivnu sposobnost te kvalitetu mesa, mlijeka i drugih prerađevina. Češće obolijevaju ljudi koji su profesionalno izloženi bolesnim životinjama. To su svakako poljoprivrednici, stočari, šumski radnici, lugari, lovočuvari i lovci. Opće je poznata izloženost bjesnoći ljudi koji se bave lovom, preko bijesnih lisica. No, od značaja je izloženost ubodima krpelja i komaraca, koji mogu biti prenosioci pojedinih uzročnika zoonoza.

Rezervoar zaraze kod zoonoza su različite domaće i divlje životinje. Uzročnici zoonoza razvrstani su u sve skupine infektivnih agenasa: virusi, rikecije, bakterije, gljivice, protozoe i helminti. Pojedini uzročnici mogu se proširiti među brojnim životinjskim vrstama (uzročnik kuge na preko 200 vrsta, a tularemije na oko 60), dok su neki vezani za mali broj vrsta (trihineloza za svinju, Q groznica za ovcu, toksoplazmoza za mačku).

Ponekad se bolest može javiti kod većeg broja životinja, što nazivamo epizootijom. One su česte među divljim glodavcima, uz visoku stopu smrtnosti. Neki uzročnici izazivaju kod životinja jasnu kliničku sliku bolesti (bjesnoća, antraks, bruceloza). No, češće su životinje zdravi nosioci pojedinih uzročnika. Neke zoonoze se javljaju tijekom cijele godine, a neke sezonski. Izrazito sezonski karakter imaju one koje se prenose putem insekata. Takve se bolesti javljaju od proljeća do jeseni. Suprotno tome Q groznica se javlja potkraj zime ili u rano proljeće, kada je vrijeme janjenja, dok se trihineloza javlja zimi (suhomesnati proizvodi).

O značaju pojedine bolesti, kao i mjerama sprečavanja i suzbijanja, bit će više riječi prigodom opisa pojedine bolesti.

Arhiva 2014

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002