Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Zašto je voda naše nacionalno bogatstvo?

Imati ili piti?

Voda je drugi značajan element za opstanak živih bića na Zemlji. Također je vrlo pogodan medij za odbacivanje otpadnih tvari te na taj način i zagađivanje okoliša, što se najčešće ogleda u naglom pomoru riba, čemu smo i mi povremeno svjedoci u našoj Gradni. Vode tekućice imaju svojstvo prijenosa zagađenja na velike udaljenosti od mjesta njegovog nastanka. Ovo je osobito opasno za stanovništvo naselja i gradova koji se opskrbljuju vodom za piće iz tih vodotoka. Pomislimo samo kakva bi pogibelj bila kada bi nuklearka u Krškom ispustila radioaktivnu tvar u Savu. Ispravna pitka voda jedan je od bitnih elemenata za rapidno snižavanje pobola i pomora od crijevnih zaraznih bolesti (osobito novorođenčadi i male djece, što je jedan od bitnih indikatora) u nerazvijenim i siromašnim zemljama. Zbog razvoja industrije koja koristi resurse vode u prirodi, bilo u tehnološkom procesu proizvodnje, bilo u pogledu odbacivanja otpadnih voda, na globalnoj razini došlo je do smanjenja kvalitetne i higijenski ispravne vode. S druge strane, intenzivna poljoprivredna obrada tla uz tokove velikih rijeka dovela je do zagađivanja tih vodnih resursa i njihove praktične neupotrebljivosti (primjer rijeke Po u sjevernoj Italiji, koja je zagađena pesticidima i umjetnim gnojivima radi intenzivne obrade tla). Zbog nastavka stalnog zagađivanja vodnih resursa sve je manje pitke vode na Zemlji.

Vrlo je malo velikih gradova, kako u razvijenim, tako i u nerazvijenim zemljama, čiji stanovnici mogu bez bojazni piti vodu neposredno iz gradskog vodovoda (u tom pogledu mi smo u kategoriji povlaštenih naroda). Stoga nisu neutemeljene tvrdnje nekih vojnih analitičara da će se u skoroj budućnosti voditi ratovi zbog izvorišta vode, kao što se danas vode oko izvorišta nafte. Zalihe pitke vode rapidno se smanjuju zbog nevjerojatnog rasta svjetske populacije s jedne strane i sve većeg zagađivanja vode s druge. Na globalnoj razini čak milijardu ljudi nema pristup higijenski ispravnoj vodi, a oko 2,6 milijardi nema zadovoljavajuću sanitaciju (uklanjanje otpadnih tvari). Zbog neispravne vode dnevno u svijetu umire oko 20 000 djece.

Opća skupština Ujedinjenih naroda prepoznala je vode i sanitarne usluge kao temeljna ljudska prava, a isto je potvrdilo i Vijeće za ljudska prava. Osiguranje sigurne pitke vode za stanovništvo jedna je od prioritetnih zadaća javnog zdravstva u nerazvijenim zemljama i onima u razvoju. Kako bi se osigurala ispravna pitka voda, nužno se provodi njeno kondicioniranje (filtriranje, sedimentiranje, kloriranje ili drugi postupak dezinfekcije). Neispravna voda povezana je s crijevnim zaraznim bolestima, ali i s kroničnim nezaraznim bolestima (kemijski elementi u vodi i radioaktivnost). Primjer za to je unos veće količine arsena u organizam. Kao posljedica toga mogu nastati kardiovaskularne bolesti, respiratorne bolesti, ali i maligni procesi na brojnim organima (koža, jetra, mokraćni mjehur, pluća, maternica). Zagađenje vode može biti primarno, ali još češće sekundarno (naknadno, zbog onečišćenja izazvanog ljudskom djelatnošću). Čak i kloriranje, kao najčešća metoda dezinfekcije vode, nije bez opasnosti. Smatra se da trihalometan, kao nusprodukt kloriranja, dovodi do karcinoma mokraćnog mjehura, ali i do neplodnosti.

Stanje vodoopskrbe i kvaliteta vode za piće u Hrvatskoj prikazani su u godišnjem izvješću Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Opskrbljenost vodom za piće iz javnih vodoopskrbnih sustava na razini države iznosi oko 80%. Najmanji postotak opskrbljenosti ima Bjelovarsko-bilogorska županija od oko 34%, a najveći Istarska i Primorsko-goranska županija s približno 97% opskrbljenosti. Očito je da je dostupnost vode za piće različita od županije do županije, a isto je tako prisutna razlika u kemijskoj i mikrobiološkoj ispravnosti. Očito da je i u Hrvatskoj pravo na ispravnu pitku vodu uskraćeno dijelu domaćinstava.

Ukupno gledajući, na razini Hrvatske možemo biti zadovoljni ispravnošću vode za piće iz javnih vodovoda, pogotovo ako uzmemo u obzir saznanje o tehnološko-tehničkom stanju naših javnih vodovoda. Broj neispravnih uzoraka kemijski i mikrobiološki na razini Hrvatske iznosi 5,66%, odnosno 6,09%, što je u padu u odnosu na ranije godine. Međutim, upitna je ispravnost vode iz lokalnih vodovoda (seoski) i individualnih vodoopskrbnih objekata (bunari, cisterne, zdenci), jer ti objekti nisu pod stalnim javno-zdravstvenim nadzorom.

Što nam je, nakon opće rasprodaje zajednički stečene ogromne društvene imovine, od općeg dobra ostalo? Ostali su nam voda, šume i površine unutar naših granica (što uključuje i otoke). U svjetlu ovih spoznaja trebamo promišljati i suprotstaviti se ideji političara da se naša izvorišta vode prodaju strancima za naftu ili šaku dolara. Naftu i dolare ćemo uz njihovu rastrošnost brzo potrošiti, a definitivno ostati bez svojeg strateškog interesa, a to je PITKA VODA.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)