Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Sve je veći problem tzv. sagorijevanje na poslu

Rad je stvorio čovjeka; može li ga i uništiti?

Poznata je sintagma kako je rad stvorio čovjeka. To je doista točno. Razlika između nas i nama biološki bliskih vrsta (npr. čovjekolikih majmuna) je upravo u promišljenoj primjeni alata u savladavanju određenih poslova. Tako je upotreba alata kroz milenije razvoja čovjeka omogućila brži razvoj mozga i njegovih sposobnosti. Osim korištenja određenih alata, a danas je to onaj elektronički koji je omogućio informacijsku revoluciju, u radu vladaju određeni radni odnosi. S obzirom na današnji neoliberalni kapitalizam koji vlada u velikom broju zemalja, a i naša se zemlja opredijelila za takav odnos u stvaranju viška vrijednosti (stvaranje novca, a ne materijalnih vrijednosti), čovjek je došao u drugi plan. Sve je podređeno stvaranju novca, a o položaju čovjeka u tom procesu vlasnik kapitala ne vodi računa.

Stoga bismo danas mogli ustvrditi nešto posve oprečno od prve konstatacije o odnosu rada i čovjeka, dakle, rad će uništiti čovjeka. Zahtjevi vlasnika kapitala za stvaranjem sve više i više novca neprekidno vrše pritisak na one "sretnike" koji još uvijek rade. Položaj zaposlenih bitno je izmijenjen. Od njih se očekuje da povećanim angažmanom pridonesu tom zahtjevu vlasnika, u većini velikim i moćnim financijskim korporacijama. Jednom postignuti rezultat postaje osnovom za nove proizvodne kriterije, tako da se pred zaposlene postavljaju sve viši i viši normativi. Za ispunjavanje takvih zahtjeva zaposlenik je izvrgnut neprekidnim pritiscima na radnom mjestu. Mora zadovoljiti postavljene visoke kriterije i zahtjeve poslodavca, jer pred vratima firme čeka masa nezaposlenih mladih ljudi željnih posla koji ga mogu zamijeniti.

Tako počinje proces sagorijevanja na poslu, koji nastaje zbog nesklada između zahtjeva i mogućnosti da im se udovolji. Pojam sagorijevanja obuhvaća skup psiholoških reakcija koje obuhvaćaju emocije, tjelesne tegobe i poteškoće u ponašanju. Među emocijama javljaju se strah, tuga i ljutnja. Tjelesne tegobe mogu biti raznovrsne, poput bolova u trbuhu, prsima, glavi, uz pojačano znojenje. Kod smetnji u ponašanju pojavljuju se poteškoće u komunikaciji, povlačenje u osamu, povećana potreba za duhanom ili alkoholom. Tipični znaci sagorijevanja na poslu su osjećaj tjelesne i emocionalne iscrpljenosti (umor prije početka rada), gubitak osjećaja osobne vrijednosti (osjećaj da nije sposoban zadovoljiti sve veće zahtjeve), gubitak zanimanja za određene poslove, cinizam (kojeg tako često osjetimo u našim javnim i državnim službama), osjećaj bespomoćnosti i pesimizam (ionako se ništa ne može učiniti). Neki ljudi su skloniji ovom procesu, a među njima se ističu osobe sklone idealiziranju, perfekcionisti i one podložne autoritetima. Sagorijevanju pridonosi loša organizacija rada, loši međuljudski odnosi, preveliki zahtjevi i nepostojanje podrške okoline.

Čovjek koji upadne u proces sagorijevanja na poslu prolazi kroz određene faze. U početku se javlja prevelika posvećenost poslu u ispunjavanju nerealnih očekivanja. Za to je potreban visok stupanj radne energije. Nastave li se pritisci, pojavljuju se tjelesni i mentalni umor, frustriranost, smanjeni radni elan, dosada i umor. U zadnjoj fazi sagorijevanja pojavljuju se najteži simptomi, poput izbjegavanja kontakata sa suradnicima, ljutnja i neprijateljstvo, netolerantnost, bespomoćnost, gubitak koncentracije, izuzetan tjelesni i mentalni napor i umor te veći broj psihosomatskih poremećaja, razdražljivost i niska tolerancija na frustracije, srdžba kao česta emocija, netrpeljivost, netolerantnost, sumnjičavost i komunikacijske teškoće. Iako je sindrom sagorijevanja vezan za posao, njegova prisutnost očituje se izvan radne sredine, dakle, i kod kuće.

Ove tegobe ne nastaju preko noći, ali je nužno prepoznati prve znakove kako bi se izbjegle kasnije ozbiljne zdravstvene poteškoće. Utvrđena je povezanost sagorijevanja na poslu s pojavom depresije i anksioznosti, ali i kao pretpostavka za moždani ili srčani udar. Studija koja je objavljena ovih dana dokazuje da radnici koji rade prosječnih jedanaest sati dnevno imaju veći rizik zapadanja u depresiju. A tu su i drugi pokazatelji koji povezuju pretjerani rad i ozbiljne zdravstvene probleme. Nova istraživanja pokazuju da prekovremeni rad udvostručuje rizik od depresije. Pretjerani boravak na poslu smanjuje vrijeme za vlastite potrebe, ali i za obitelj i druženje s prijateljima.

Kako biste izbjegli ove poteškoće treba se suočiti sa stresom. Ako je moguće, treba izbjegavati stresne situacije. Probleme koji se pojavljuju na poslu treba odmah rješavati. Prihvaćanje stresne situacije uključuje preventivno djelovanje putem podizanja fizičke i psihičke otpornosti na stres. Djelotvorno suočavanje sa stresom podrazumijeva donošenje odluke o promjeni vlastitog ponašanja. Pustimo li kapitalu i poslodavcima da nastave uništavati zaposlene, dogodit će se ona zloguka prognoza s početka teksta da će rad (uz proizvodne odnose kakve danas imamo) uništiti čovjeka.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)