Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

A što je s domom za starije i nemoćne osobe?

Možda je rješenje u bivšoj vojarni

Uloga društva u brizi za svoje najbliže ukazuje na socijalnu osjetljivost neke zajednice. Raduje nas kad vidimo da u Samoboru imamo nekoliko velikih dječjih vrtića, a otvaraju se i manja privatna. To je nužno iz više razloga. Moderan način života uvelike je djelovao na strukturu obitelji. Mladi zarana odlaze od svojih roditelja, tako da je sve manje obitelji u kojima imamo po tri ili čak četiri generacije u istom domaćinstvu. Mladi roditelji odlaze na posao, ako ga imaju, te je nužno njihovu djecu za to vrijeme ostaviti nekome na brigu. Nema više djedova i baka koji bi uskočili i pričuvali unučad, koja bi se slobodno igrala na okolnim livadama. Uostalom, znamo da dječji vrtići, osim čuvanja djece za vrijeme dok im roditelji rade, imaju još važniju ulogu. To je socijalizacija naših najmlađih, to je priprema za školu, to je stjecanje zdravih navika za budući život. Rekli bismo da je obaveza roditelja i društva brinuti o djeci.

Pomalo se zaboravlja činjenica da su jednako tako djeca zakonski obavezna voditi brigu o svojim roditeljima, kada to postane nužno (Obiteljski zakon). U tom pogledu društvo kao da zaboravlja na svoje starije članove zajednice. Jednako kako mladi nisu u stanju sami brinuti o svojoj djeci, jer su poslovno angažirani, tako se to odnosi i na njihove starije članove obitelji. I njima je potrebno ukazati brigu, koja može biti znatno kompliciranija negoli ona oko djece. Moramo znati da naše društvo postaje sve starijim. Na to ukazuju brojni demografski pokazatelji. Za analizu stanovništva mogu se uzeti u obzir tri pokazatelja. Prvi pokazatelj je prirodno kretanje (prirodni prirast). Prema projekcijama koje su rađene za Hrvatsku, broj stanovnika nastavit će se smanjivati. Iz godine u godinu depopulacija će biti sve snažnija. Hrvatska će uslijed prirodne depopulacije prosječno godišnje gubiti oko 25 000 stanovnika.

Primjerice, grad Samobor ima oko 37 700 stanovnika (2015.). Drugi pokazatelj je prosječna starost ili prosječna životna dob kao srednja vrijednost. Ona označava srednje godine života stanovništva u trenutku popisa. Općenito se smatra da proces starenja počinje kad je prosječna starost stanovništva iznad 30 godina. Prema popisu stanovništva iz 2011. prosječna starost stanovništva Hrvatske je 42 godine. Treći pokazatelj je indeks starosti, koji pokazuje omjer broja starih 60 i više godina i mladih u dobi do 19 godina. Kritična vrijednost indeksa starosti iznosi 40%. Stalnim porastom udjela starih osoba došli smo u najkritičniju fazu, jer je zadnji popis ustanovio vrijednost indeksa starosti od 115! Dakle, premašili smo graničnu vrijednosti od 100, koja pokazuje da na svakog starog stanovnika dolazi jedan mladi.

Paralelno se odvijalo i apsolutno i relativno smanjenje mladog, odnosno povećanje udjela starog stanovništva u ukupnom stanovništvu Hrvatske. Smatra se da je neka populacija stara, ako u njezinoj strukturi ima više od 16% stanovnika starije dobi, a kod nas je to 18%. Dakle, Hrvatska se može ubrojiti u zemlje sa starom populacijom. Visok udio starijih osoba u strukturi stanovništva vrlo je nepovoljan s ekonomskog, zdravstvenog i socijalnog aspekta. Osobe starije životne dobi nisu više u reproduktivnoj fazi života, nisu radno produktivne, povećana je njihova potreba za skupljim oblicima zdravstvene zaštite i, u konačnici, češće su korisnici različitih oblika socijalne skrbi. Mali je broj zemalja u Europi koje imaju stariju populaciju od Hrvatske (Italija, Njemačka, Švedska, Portugal, Grčka). Očekivano trajanje života pri rođenju, kao važan pokazatelj zdravlja populacije, naraslo je u prosjeku od 72 godina u 1985. na 78 godina u 2013. godini. Trend dužeg životnog vijeka za žene i dalje je prisutan uz razliku u odnosu na muškarce od šest godina (u 2013. za žene - 81 godina, a za muškarce – 75 godina).

Što reći nakon ovih podataka? Očita je potreba izgradnje dovoljnog broja ustanova u kojima bi bili smješteni stariji i nemoćni članovi obitelji. Sve teže je mladima voditi brigu o starijima obzirom na način života i promijenjenu strukturu obitelji. U tome im mora pomoći društvo. A je li društvo učinilo dovoljno u izgradnji objekata za odgovarajući smještaj takvih osoba? Sudeći prema stanju u Samoboru moramo utvrditi da je odgovor negativan. Nema niti jednog doma za starije i nemoćne osobe u državnom, odnosno županijskom vlasništvu, a kamoli gradskom. Otvaraju se privatni domovi s malim kapacitetom i nižom razinom pružanja socijalnih i zdravstvenih usluga. Naime, u domovima kojima je osnivač županija rade stručnjaci različitih profila (socijalni radnik, medicinske sestre, njegovateljice, fizioterapeut i dr.), a raspon i razina usluga koje se pružaju je na visokom nivou. Osim toga u tim domovima smještaj mogu naći socijalno najugroženije osobe.

Nije teško zaključiti da se gradska uprava Samobora mora više angažirati na izgradnji jednog takvog doma, s kapacitetom za najmanje 150 korisnika. Uvjete za to ima - neiskorištene zgrade bivše vojarne.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)