Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Postavlja se pomalo besmisleno pitanje: treba li cijepiti djecu?

Što kad umre prvo dijete u Zagrebu?

Zadnjih godina u Hrvatskoj jačaju glasovi koji se protive obaveznom cijepljenju djece protiv zaraznih bolesti. Majke su uznemirene tvrdeći da dječjih zaraznih bolesti kod nas više nema te da nema opravdanja za provođenje obaveznog cijepljenja. S druge strane upozoravaju na moguće komplikacije i nuspojave nakon cijepljenja, od kojih neke mogu biti i vrlo teške. Tako je poznato da se, premda izuzetno rijetko, nakon cijepljenja protiv dječje paralize može razviti kljenut perifernih živaca slična onoj kod same bolesti. Roditeljima se čini posve logičnim da u situaciji bez postojanja bolesti u populaciji i postojećeg rizika od teških komplikacija (pa makar u samo jednom slučaju) djecu ne treba cijepiti i tako ih nepotrebno izlagati opasnosti od narušavanja zdravlja. Mnogi roditelji prešli su s riječi na djela te svoju djecu nisu dali cijepiti. To je dovelo do znatnog pada razine procijepljenosti djece u našoj populaciji, ispod zakonski propisane razine. Nezadovoljni su i represivnim potezima države koja ih zbog toga može novčano kazniti, a i kod upisa u vrtić ili školu kao uvjet traži se procijepljenost djeteta.

Sada nekoliko riječi o činjenicama. Protiv zaraznih bolesti kod nas se cijepi desetljećima. Odmah nakon Drugog svjetskog rata počelo se s cjepivom protiv tuberkuloze i difterije. Prije uvođenja cijepljenja svake godine je bilo oko 20 000 novih bolesnika od tuberkuloze, a danas je njihov broj oko 400, dok nemamo više niti jednog bolesnika od difterije. Cijepljenjem protiv tetanusa drastično je smanjen broj oboljelih (ranije oko 200) i smrtnih ishoda (oko 50). Prošle godine bolest nije registrirana. Od hripavca (magarećeg kašlja) prije cijepljenja bilo je oko 10 000 bolesnika, a sada ih je oko 100. Velika je uloga obaveznog programa cijepljenja protiv dječje paralize u eradikaciji ove bolesti. Prije početka aktivne zaštite registrirano je godišnje 570 bolesnika od kojih su mnogi umrli, a većina je ostala s određenim invaliditetom uslijed kljenuti udova. Nakon uvođenja cijepljenja zadnji slučaj je zabilježen 1989. Prije uvođenja cijepljenja protiv ospica registrirano je oko 21 000 oboljelih godišnje. Nakon toga bolest postaje sporadična. Kako se radi o vrlo zaraznom virusu, to je snižavanje stope procijepljenosti djece ispod 95% uvijek opasnost od izbijanja epidemije. To se i dogodilo 2014./15. kada je registrirano 206 bolesnika. U 2016. bilo ih je svega četvero. Prije početka cijepljenja protiv rubeole bilo je 20 000 bolesnika, dok ih se danas registrira svega nekoliko (u 2016. samo 2). I, napokon, mumps (zaušci), kojeg je bilo preko 14 000 godišnje, dok se danas bolest registrira sporadično (u 2016. svega 33).

Što je rezultat takvog snižavanja pobola u Hrvatskoj? Nije uzročnik pojedine bolesti nestao iz populacije sam od sebe niti su djeca postala otporna sama od sebe! Aktivnom zaštitom postignuta je visoka razina imunosti među djecom pa su i te bolesti postale beznačajne. A kakva je njihova opasnost u slučaju necijepljenja vidi se iz učestalosti prije uvođenja obavezne zaštite. Kada bismo pogledali kakvo je stanje u državama u kojima cijepljenje nije obavezno tada bismo lako uočili da se oni susreću s čestim pojavama epidemija, uz koje idu i vrlo ozbiljne pa i smrtonosne komplikacije. Stoga jako zabrinjava činjenica da je procijepljenost djece u nekim županijama oko 60%. Zbog neredovitog cijepljenja ovog časa u susjednoj Srbiji hara epidemija ospica (morbila), od koje bolesti je u kratkom razdoblju umrlo deset osoba (djece i odraslih). Za očekivati je da će se ta bolest "preliti" i u naše krajeve i izazvati slično stanje. Tada će biti kasno. Cijepljenjem se postiže dostatna razina otpornosti tek nakon redovitog cijepljenja i docjepljivanja, a za to je potrebno vrijeme. Dogodit će se ono na što neprekidno ukazuju zdravstveni stručnjaci u tom području (epidemiolozi, pedijatri, infektolozi) - porast će broj oboljelih od bolesti na koje smo gotovo zaboravili, a određen broj imat će komplikacije (moguće i sa smrtnim ishodom kao u Srbiji), moguće s određenim kroničnim posljedicama po zdravlje.

Zanima me da li će u toj situaciji do sada vrlo glasni roditelji, protivnici obaveznog cijepljenja, i dalje tvrdoglavo ostati na svojim stajalištima i ne poduzeti ništa da zaštite zdravlje svoje ugrožene djece? Oni moraju biti svjesni činjenice da je nestanak bolesti povezan isključivo s visokom procijepljenošću sve djece, premda uzročnici većine tih bolesti i dalje kolaju u populaciji. Moramo znati da slobode i prava pojedinca ne mogu biti iznad interesa preostalog dijela populacije, osobito ako bi svojom odlukom mogli ugroziti njihovo zdravlje. Dio roditelja sigurno će promijeniti mišljenje kada nekoliko djece kod nas umre od posljedica neke dječje zarazne bolesti, osobito ako se to dogodi u Zagrebu. A kakva će nam to biti turistička reklama? Zar mislimo da će roditelji iz Europe željeti doći k nama sa svojom uglavnom nezaštićenom djecom? Uvjeren sam da će izbjegavati Hrvatsku kao zdravstveno nesigurnu destinaciju!

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)