Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Kraj je godine, a proroci imaju mračne vizije o onoj nailazećoj

Zdravi i veseli bili

Još treba samo malo izdržati. Perspektiva nam je sasvim izvjesno opet sve svjetlija. Kalendarski gledano. Dnevna svjetlost bit će sve duža. U svemu ostalome i politički i ekonomski proroci imaju mračne vizije kad govore o nailazećoj novoj godini. Kamo smo stigli – ZNA SE. A još IDEMO DALJE. Zapravo, dublje. Svjetska kriza samo je spasonosni smokvin list koji bi trebao prikriti domaću golu istinu naših vladajućih. Računi za njihov beskonačni niz grijehova već su stigli na naplatu, a najavljuje se da u punom obujmu tek stižu. A oni koji ih već dosad plaćaju, zna se, plaćat će ih i nadalje. Stiže na naplatu račun za sva ona srljanja za koja nije bilo zakonskih, a prije svega niti moralnih kočnica. Sva su pravila igre bila prilagođena i ostaju po mjeri naših hrvatskih kečera (catch-as-catch-can = uhvati kako uhvatiti možeš). Ili jednostavno rojsovski rečeno jamitelja. Da li su nezadovoljnici okupljeni pod geslom bando lopovska samo bezvezna ridikulozna grupica ili je to vrh ledene sante nezadovoljstva u koju će neminovno udariti establišment hrvatskog Titanica? Rasplet najavljuju baš naši brodograditelji.

Možda i ne dolikuje takvim mislima kvariti raspoloženje uoči Božića i Nove godine, blagdana i praznika kad se trebaju potisnuti sve brige radošću došašća. Činjenica je da jedni u tome uspijevaju bez teškoća, uživajući nošeni strujama iskričavih raspoloženja veselih događanja, dok druge muče depresivne misli. To su oni dani na kraju i početku godine, kad su sretni i zadovoljni ljudi još sretniji i zadovoljniji, a usamljeni i žalosni još usamljeniji i žalosniji, pa jedva čekaju da ti dani što prije minu.

Ali, to su i dani kad se ciljano potiče suosjećajnost sretnika prema nesretnicima. Ne vidim ništa loše u tome, makar se to i kampanjski izvodilo. Imamo tako ovu veliku akciju za Zakladu Ane Rukavine, za pomoć oboljelima od leukemije. Akciju koja se odvija i razvija prije svega zahvaljujući ogromnoj energiji njezine majke, koja svesrdno pomaže drugim majkama da uspiju u onome u čemu ona nije uspjela, da spase svoju djecu od zloćudne bolesti. Može li itko bolje razumjeti majke bolesne djece od majke Ane Rukavine, koja je sama prošla sve patnje strahovanja zbog neizvjesnosti, od naizmjeničnih nadanja i razočaranja, sve do boli bespomoćnosti i nemoći da se pomogne vlastitom djetetu.

Naravno, Zaklada Ana Rukavina nije namijenjena isključivo djeci. Ona je svojevrsni pokret za spas oboljelih od leukemije bez obzira na dob. Nadajmo se da će ovogodišnja velika priredba biti novi poticaj za doniranje ovoj zakladi. U tom smislu doista veliku gestu napravio je maestro Vjekoslav Šutej, kad je polovicu prihoda od koncerta opernih zvijezda, koji su sav utržak od njihovog gostovanja u Zagrebu namijenili za troškove njegovog liječenja od leukemije, poklonio Zakladi Ane Rukavine. Doista nesebično, kad se zna kako je skupo njegovo liječenje, zbog čega će, izgleda, morati prodati i svoju imovinu, a obitelj se i zadužiti.

Maestro Šutej dolazio je i u Samobor. Jednom prilikom došao je na ručak u restoran Gabrek. Kako je trebalo čekati u redu da se isprazni neki stol, on je to strpljivo učinio stojeći sa svojim društvom na ulazu. S nepoznatim ljudima koji bi ga prepoznali i prilazili mu, susretljivo je razgovarao i odgovarao na njihova pitanja. Već tada dirigent svjetskog renomea, nije tražio od vlasnika restorana da smjesti njega i njegovo društvo preko reda. Dok je još odrastao u Rijeci, zvali su ga Điđi (Vjekoslav tal. Luiggi). Kasnije su ga od milja tako zvali sve brojniji obožavatelji. Naravno, tako ga zove i njegov veliki prijatelj Jose Carreras, koji je inicirao zagrebački dobrotvorni koncert opernih zvijezda za Điđija. Sâm Carreras svojedobno je uspješno prošao kalvariju liječenja od leukemije. Po ozdravljenju osobno je angažiran u mnogim akcijama za prikupljanje novaca za liječenje, ali i za istraživanje mogućih lijekova i načina liječenja bolesti leukemije. Tako svake godine u ovo vrijeme priređuje veliki koncert u Njemačkoj, na kojem gostuju operne zvijezde i vrhunski dirigenti. Spektakl neposredno prenosi njemačka televizija, a osim velikih darivatelja telefonskim pozivima svoje priloge daju i TV-gledaoci, tako da se na taj način prikupe i milijunski iznosi.

Ali, rado bih vam skrenuo pažnju na istovrsna događanja i u našem Samoboru, na dobrotvorne akcije za naše sugrađane potrebne pomoći. Na dan izlaska ovog broja, 19. o.mj., u kultnom samoborskom Hotelu Lavica organizira se zabava s nastupom poznatih pjevača. Čisti prihod bit će darovan našim bolesnim sugrađanima. Među njima i jednoj našoj maloj sugrađanki koja boluje od tumora, sedmogodišnjoj djevojčici. Ali, ako i ne dođete na zabavu, na kojoj biste se čiste savjesti zabavili u dobrotvorne svrhe, svoj prilog možete i naknadno darovati. Raspitajte se u samoborskom Crvenom križu. Liječenje bolesne djevojčice vrlo je skupo pa će joj vaša pripomoć dobro doći u svako doba.

Pritom sam se sada sjetio jedne druge djevojčice. Kad ju je kolega novinar upitao što je sreća, odgovorila je:

- Sreća je kad je čovjek zdrav i zadovoljan sa sobom.

A na Braču imaju jedan predivan pozdrav, kojeg i Vama upućujem uz srdačne čestitke:

ZDRAVI I VESELI BILI!

Arhiva 2008

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2007

2006

2005

2004

2003

2002