Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Ali, pitanje je bi li Ivo Pukanić ostao živ da nam je policija bila kadrovirana po sposobnosti

Bogata žetva bure

Ne sjećam se više čime je bila ponukana dotična gospođa, da mi ispriča dio svoje životne priče. Ali to što mi je ispričala, zauvijek ću pamtiti. Rekla mi je kako već sada svojeg još malog sinčića odgaja da odrasta u čvrstog čovjeka doraslog svim životnim nedaćama koje ga očekuju u ovom današnjem sve okrutnijem svijetu. Kao primjer svoje odgojne metode navela je jedan događaj u zagrebačkom tramvaju. Njenog sinčića koji je sjedio neka je starija žena zamolila da joj ustupi sjedalicu. "I mali bi to poslušno učinio da ga ja nisam spriječila", pričala mi je ponosno ta gospođa objasnivši mi na kraju slavodobitno:

"Neću dopustiti da moj sin odraste u plašljiva slabića koji će se bespogovorno i pokunjeno pokoravati svačijem zahtjevu. Trudit ću se da izraste u čovjeka koji će se znati izboriti za svoje mjesto pod suncem."

Bio sam preneražen. Ne zbog njezinih životnih stavova i iz njih proizašlih odgojnih metoda koje primjenjuje na svojem djetetu. Šokiralo me je nešto drugo. Naime, gospođa mi je to ispričala uz jednu od bolesničkih postelja posebnog odjela u domu za osobe treće životne dobi Sveti Josip u Zagrebu. Bila je zaposlena kao njegovateljica starih i onemoćalih osoba na tom odjelu.

Sami životni stavovi gospođe iz ove životne priče nisu me pak previše impresionirali. Slična sam razmatranja roditelja izgubljenih u prostoru bezgranične korupcije i neomeđenog moralom već i ranije slušao. Ako i nisu bila tako drastično izražena kao u opisanom slučaju, njihova mišljenja u svojoj srži nisu se bitno razlikovala u načinima odgoja kojim će svoju djecu osposobiti kako bi si u današnjoj nesmiljenoj životnoj konkurenciji znali odsjeći što krupniji komad mesa i odrezati što veći komad torte. I sada, u dječačkoj dobi, ona to već treniraju. Nemilosrdno i bez skrupula.

Jesu li njima slični dječaci koji su ljetos na smrt prebili mladog Luku Ritza i oni koji su to nedavno isto učinili 16-godišnjem Josipu Klasniću? Jesu li oni produkt takvih odgojnih metoda svojih roditelja kakvom se hvali majka na početku ove priče?

Raspravu koja se na radiju i televiziji vodila ovih dana o maloljetnim ubojicama zasjenila je ona daleko bučnija o punoljetnim ubojicama. Tako je vjerojatno mnogima promakla besmislenost opetovane tvrdnje kako su roditelji oni koji trebaju odgajati djecu, dok je uloga učitelja i nastavnika gotovo samo u tome da ih poučavaju. O sposobnostima baš svih roditelja za odgovornu odgojnu ulogu nije bilo ni sumnje. A kamoli govora o njihovoj doraslosti u rješavanju svih odgojnih problema s kojima se oni suočavaju.

Činjenica je da mnoge škole nemaju pedagoge, a kamoli uz njih još i psihologe. Netko jako pametan ukinuo je ta radna mjesta, štednje radi. Oni roditelji koji su svjesni svog nesnalaženja s problemima odgajanja djece, kad i zatraže pomoć stručnjaka koji su locirani izvan škola, moraju čekati dva-tri mjeseca da ih ovaj primi.

Što se još treba dogoditi, ne daj Bože, pa da se i na ovom području maloljetničkog nasilja pokrene neka odlučna "skalpel akcija"?

Sudionik jedne radio-rasprave o ubojstvima uputio je poruku vlastima, aludirajući na njenu odgovornost za nemile događaje: "Tko sije vjetar, žanje buru"! Rečeno je ovih dana i kako se sve suviše dugo pometalo pod tepih pa je napokon došlo do toga da je postao premali da bi prekrio svu prljavštinu.

Ali, pitanje je bi li Ivo Pukanić ostao živ da nam je policija bila kadrovirana po sposobnosti umjesto po HDZ-podobnosti. Osobno sam Pukanića površno poznavao iz vremena dok je bio fotoreporter revije Start. S velikim žarom objavljivao je slike lijepih cura. Imao je dječački naivan izraz lica i dopadljivu impulzivnost nizanja riječi u zagrebačkoj kajkavštini. Zvali su ga Puki. Bio je u ekipi kad je osnovan Globus na čelu s Ninoslavom Pavićem. Pet godina kasnije bio je u disidentskoj grupi, koja je pokrenula Nacional. S njim je otišao i njegov nekadašnji šef, svojedobno glavni urednik Starta Mladen Pleše zvani Pilaš, još do nedavno glavni urednik Slobodne Dalmacije, a danas Jutarnjeg lista. Govorkalo se kako je nominalni vlasnik lista Puki, a stvarno ga vodi Pilaš. Uspješno su prebrodili nekoliko kriza lista, koje su im namještali tada vladajući pokušavajući ga ugušiti.

Pleše nikad nije govorio zašto se raspao njihov dotad tako uspješni tandem Puki-Pilaš i zašto se vratio u EPH pod okrilje Ninoslava Pavića, koji je pak, zahvaljujući Pukaniću, dospio u zatvor pa je i uslikan s lisicama na rukama. Ako su među njima zakopane ratne sjekire, bila je to formalnost. Prepucavanja su nastavljena. Za Pukanića se tvrdilo da se slika s poznatima kako bi sam sebi pridodao veću važnost negoli je stvarno ima. Kraj njegove životne priče svjedoči da je nekima bio itekako važna osoba. U novinarstvu i u privatnom životu bio je neke vrsti rodeo jahača. Posljednji konj bio je neukrotiv za njega. Ostao je izazov za nekog novog jahača.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (13)