Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Glasnik je glasilo čiji sadržaji već danas predstavljaju materijal neke buduće povijesne dokumentacije

Žilavi kroničar Samobora

Ne, nisam se posvadio i razišao s vlasnikom i urednikom ovog lista, kako su neki zabrinuto (a neki možda i zlurado) zaključili nakon opetovanog izostanka ove moje inače redovite kolumne. Bio sam u Njemačkoj. Usput rečeno, MERKELland više nije Merchenland. Naši se gastarbajteri žale: Njemačka više nije što je nekoć bila. S pravom naš premijer doktor Sanader ukazuje kako i tamo rastu troškovi života, a doktor Hebrang kako je i Njemačka pred neminovnim reformama u zdravstvu (čitaj: restrikcijama). Njemački penzioneri, osobito budući, strahuju od umanjenih penzija. I benzin je mnogo skuplji tamo nego li je u nas. Ali, računajući, utvrdio sam da bih s njemačkom prosječnom plaćom mogao u Njemačkoj znatno više puta napuniti rezervoar automobila, nego li to mogu s prosječnom hrvatskom plaćom sada u Hrvatskoj. U Njemačkoj bi mi dostajao znatno manji postotak njemačke prosječne plaće za izdatke za hranu i komunalije u odnosu na udio koji ti troškovi imaju u hrvatskoj prosječnoj plaći. A prosječna hrvatska mirovina, koja je sada pala čak na 38 posto prosječne hrvatske plaće, da se i ne uspoređuje s njemačkom prosječnom penzijom.

I tako, gospodo, Njemačka je na rubu propasti! A mi, gospodo, mi idemo dalje! Jurimo petom brzinom! Naravno, ovo sam i ja reciklirao jedan politički vic iz mračnih vremena, kako je to sada u trendu. Recimo kao onaj reciklirani koji ovih dana priča Željka Antunović (SDP). Vlak u kojem se vozi Tito odjednom stane. Izvijeste ga da nema dalje pruge. Pozovite omladinske radne brigade i neka se odmah dalje gradi, naredio je Tito. Poslije, kad se u vlaku pred istim problemom našao jugoslavenski reformatorski premijer Marković, on ga rješava naredbom: skidajte prugu iza vlaka i gradite je ispred vlaka kako ne bismo stajali. A kad se danas u istoj situaciji bez pruge u perspektivi našao Sanaderov vlak, ovaj je naredio članovima svoje Vlade: njišite vagone, kako bi putnici imali dojam da ne stojimo u mjestu, već da idemo dalje – petom brzinom. Ma ne njišite narod, svi smo već dobili morsku bolest, otprilike je rekla i zaključila Antunović.

Zapravo nisam sjeo s namjerom da danas pišem nekakve jadikovke. Neprilično bi bilo baš danas pisati i o tužnim stvarima kao što je gospodarska pljačka blagopokojne samoborske čaraparne. A koja je opet isplivala zbog još uvijek aktualne istrage nad članovima familije Žužul. Kako se jedan član klana u pravnom postupku brani šutnjom, a izvjesnoj gospođi Žužul nije mogao biti uručen poziv, jer je negdje u Americi, svi su izgledi da po oprobanom receptu sve utone u mulj zastare. Ostavimo to na miru, idemo dalje!

Što se pak tiče spomenutog mojeg pretpostavljenog razmimoilaženja s vlasnikom i urednikom lista gospodinom Robertom Škiljanom, sjetio sam se svojedobnih dobronamjernih savjeta da se klonim te suradnje i izbjegnem nepotrebne neugodnosti. Jer da se radi o prgavoj i konfliktnoj osobi. Činjenica je da se radi o tvrdoglavoj osobi. Izuzetne energije. Stvorio je redakciju i novine doslovno iz ničega. Bez vlastitog početnog kapitala, bez tuđe financijske podrške i svakog drugog zaleđa. Ukoliko se njegov ogromni entuzijazam ne smatra kapitalom, a beskrajna podrška u poslu njegove supruge Mirjane Konosić neizmjernim bogatstvom. Zatreba li nekome dokaz za onu tvrdnju kako iza svakog uspješnog muškarca stoji jedna uspješna žena, evo ga. Ako je riječ o obilju koje im je pružao taj posao i još uvijek im pruža, to su prepreke. Njihova vještina savladavanja financijskih nedaća i preživljavanja lista je fascinantna. Samo onaj tko je pokretao i zatim izdavao neki list svjestan je težine, fizički i psihički iscrpljujućeg napora tog posla. U svojoj novinarskoj karijeri pokrenuo sam i izdavao nekoliko listova. I zbog toga poštujem trud i postignuće Roberta Škiljana i njegove uredničke ekipe.

Jesu li Samobor, pa i Sveta Nedjelja, svjesni da je Glasnik izrastao u ne samo izuzetno kvalitetno informativno glasilo, već i u kroničara događaja ovog područja čiji mnogi sadržaji već danas predstavljaju materijal neke buduće povijesne dokumentacije? To će pokazati količina i kakvoća podrške koju će list u budućnosti imati, kako od čitateljstva tako još više od gradskih uprava. Pritom bi trebalo shvatiti i uvijek imati na umu kako je poslanje novina i novinara upravo u ukazivanju na pogreške vlasti, da bi ih osviješćena ona što prije ispravila i bolje upravljala i djelovala u svakom pogledu. U tom smislu trebalo bi očekivati i čestitke cjelokupnoj redakciji od gradonačelnika do predstavnika društvenih i političkih organizacija. Nadam se da će one biti i zabilježene u idućem broju.

Naravno, i osobno čestitam cijeloj uredničkoj ekipi u uvjerenju da ćemo još idućih sto brojeva surađivati u prijateljskoj i dobroj stvaralačkoj atmosferi.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (25)