Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Predsjedniku Mesiću trebalo bi dodijeliti Povelju počasnog građanina Samobora

Filipcu Nagrada grada

Opet sam koristio "preskok" i izostao iz prošlog broja. Bio sam u Njemačkoj. Upravo uoči visoke posjete predsjednika SR Njemačke Hrvatskoj. Baš kad je dotični gospodin Horst Köller kod kuće izazvao veliku buru svojim bizarnim upozorenjem svekolikom sugrađanstvu. Ukratko prepričano:

Njemačka populacija sve više stari, a to će i u strankama dovesti do brojčane prevage starih, pa bi ovi mogli nadglasavanjem donositi zakone i odredbe u svoju korist, što bi pak dovelo do legalne eksploatacije mladih od starih.

Predsjednikova teza ocijenjena je u medijima kao značajni "uljni" doprinos u posljednje vrijeme već dobrano rasplamsanoj vatri "ejđizma" u Njemačkoj. Sve su češći bezrazložni napadi mladih huligana i na starije osobe, poput onog nedavnog u podzemnoj željeznici u Münchenu. U psihozi koja se stvara predodžbama kako sve dugovječniji stanovnici opterećuju i sputavaju mlade, takva izjava predsjednika jedne države zvuči sve drugo nego li promišljeno. Pritom se ne može opravdati mladalačkom brzopletošću, jer je i sâm u poštovanja vrijednim godinama. Ili možda baš zbog toga.

Naravno, posjeta predsjednika Njemačke protekla je u debeloj sjeni prethodne spektakularne posjete predsjednika SAD. U Samoboru mnogi ipak još uvijek najviše pamte predsjedničku posjetu našeg Stjepana Mesića. Jedni po predsjednikovim pohvalama i obećanjima svesrdne potpore realizaciji razvojnih planova samoborskog područja. Drugi po tome što su poniženi i uvrijeđeni, jer ih samoborski protokol nije smatrao dostojnim predstavljanja predsjedniku Mesiću. Činjenica je da pred Mesića nije bila izvedena samoborska reprezentacija u najjačem intelektualnom i gospodarskom sastavu. Manja je šteta što nije bila kompletna reprezentacija političkih stranaka. Ali, tu je i bilo najviše uvrijeđenih.

Prilikom svoje posjete predsjednik je Mesić obećao svoju punu podršku i zalaganje da se Gradu Samoboru prepusti sada još uvijek vojni kompleks, a za budući sveučilišni centar. Kako je predsjednik i vrhovni zapovjednik Hrvatske vojske, realizacija ove namjere je vrlo izgledna. Budući da je upravo u tijeku postupak predlaganja javnih priznanja Grada Samobora za 2008. godinu, predlažem da se predsjedniku Mesiću dodijeli Povelja počasnog građanina Samobora. U svakom slučaju, čovjek je koji zaslužuje tu počast zbog bezbroj dobrih razloga. I Samobor bi bio time počašćen. A opće je znano da bilo rođeni, bilo pridošli, Samoborci moraju biti svim srcem uz svoj grad. Stoga pozivam Gradsko poglavarstvo, Gradsko vijeće, sve ustanove i organizacije, ali i pojedince da svojim pismenim prijedlogom podrže kandidaturu Mesića za Samoborca.

Za Nagradu Grada Samobora pak predlažem aktualnog gradonačelnika Antuna Dubravka Filipca. Pogledajte koliko je projekata pokrenuo, ostvario ili se upravo ostvaruju. Točno, nije sam ostvario. Ali, ostaje činjenica da je on dirigent. Uporan, nesvakidašnje energije, katkad žestok i neumoljiv uspio je uljuditi i dalje uljuđuje lice grada. I policajce je uspio natjerati da ne parkiraju svoje automobile kršeći propise koje bi morali sami štititi i provoditi. Mnogima se zamjerio. Ali, teško se na tom mjestu nikomu ne zamjeriti. Pogotovo kad se hoće napraviti reda i natjerati na rad.

Meni osobno zamjerio se zbog "ejđizma". Jednom prilikom sam ga zamolio da se založi kod licenciranog samoborskog javnog prijevoznika da penzioneri mogu mjesečno kupovati markicu za godišnju pokaznu kartu, umjesto da odjednom moraju platiti oko četiristo kuna. I pritom, kakvog li bezobrazluka, karta im važi samo za određenu liniju za koju su se izjasnili. Gradonačelnik Filipec mi je odgovorio: "A kamo se to penzioneri imaju voziti".

Čini se da je ponekad doista nesklon razlozima. Prenagao u zaključivanjima i isključiv, impulzivan u reagiranju. Ali, A.D. Filipec je nesumnjivo uspješan čovjek. Njegova biografija to u svakom detalju potvrđuje. I životna i radna. U zemlji i inozemstvu. I u kritičnim situacijama uvijek se dočekao na noge. No, činjenica je da ga je u životu, kako se ono kaže, "išla karta". Da je dijete sreće. Imućan čovjek. Sa stečevinom koja mu osigurava bezbrižnu egzistenciju, neovisnu o plaći.

Zašto se takav čovjek po treći puta bavi gradonačelnikovanjem? Razlozi mogu biti u širokom rasponu - od taštine do lokalpatriotizma. Ili u svemu pomalo. Na kraju krajeva, nije bitno zašto radi, već što je napravio i radi dalje. Zato ga predlažem za nagradu Grada. Ali ne i za Nagradu za životno djelo. Za to još ima mnogo posla u budućnosti obaviti. Toliko što se tiče njegovog djela. A što se lika tiče... - nobody is perfect.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (16)