Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Našim se stadionima opet ori ustaški poklič "Za dom - spremni!"

Židovi su ubili Isusa

Geografski, Samobor je negdje na pola puta između Zagreba i Karlovca. Zagrebački stadion nedavno se orio ustaškim pokličem "Za dom - spremni!". Nedugo zatim hadezeovska mladež divljala je i razbijala u istom duhu u jednom karlovačkom kafiću, neugodno podsjetivši i imenom na zlokobnu Ustašku mladež. Koliko je u takvom okruženju još imuna samoborska mladost? Ili je već i ovdje počeo harati taj fašistički virus, pa imamo i mladež?

Prije dvije godine moja tada desetgodišnja unuka zapodjenula je razgovor o holokaustu. Dijete je iznenađujuće mnogo znalo o tome užasu. Pitao sam je odakle joj ta saznanja, čak pomislivši da su te spoznaje prerane za njenu još nježnu dob. Objasnila mi je da su o tome u školi učili. Kako živi u Njemačkoj, naravno, pohađa i tamošnju školu u kojoj se očito bez sustezanja objašnjavaju mladim generacijama mračne stranice njemačke bliske povijesti. Da bi mlade glave postale imune na paranoidne ideje malobrojnih grupica koje i danas tu i tamo pokušavaju marširati Njemačkom. Ali, ni na jednom njemačkom stadionu ne može se dogoditi suludost da masa gledalaca kriči Sieg Heil! U Austriji je nedavno jedan mladac zbog takvog pozdrava dobio bezuvjetnu kaznu zatvora.

Kod mojih unuka koje su ovdje pohađale školu primijetio sam da su bile pošteđene mračnih stranica povijesti užasa ustaškog režima Nezavisne Države Hrvatske. Kao u kvizu 1 protiv 100 i pisci povijesnih udžbenika i nastavnici u pravilu koriste "preskok" kad dođu do tog razdoblja. Ali, kad se ponegdje u nastavi i govori o toj temi, ona u pravilu ne dopire ni do razuma, a kamoli do srca mladih. Ona je jednostavno bezlično i dosadno gradivo. Uvjeren sam da bi djeca mnogo bolje shvatila o kakvom se vremenu radilo i što je bio ustaški režim, kad bi im se o tom vremenu ispričalo kroz tragičnu priču sudbine zagrebačke djevojčice Lee Deutsch.

Lea Deutsch (rođena l927.) prvi puta je glumila u kazalištu još kao petogodišnja djevojčica. Tako uspješno, da je ubrzo nastupila u još jednoj predstavi. A onda su slijedile nove i nove predstave. Glumila je, pjevala i plesala, nastupala na radiju, tako da nije očarala samo široku publiku, već je fascinirala i kazališne stručnjake. Igrala je u standardnom repertoaru, ali pisani su i posebni komadi za nju. Legendarni Tito Strozzi napisao je posebno za nju rolu, a Josip Deči operetu. Oduševljeni kritičari govorili su kako takav talent treba otići u svijet gdje će imati bolje uvjete za razvoj, nego što to ima u tada malom Zagrebu.

Kamo sreće da su to roditelji poslušali i odveli je iz Hrvatske. Lei Deutsch proricali su blistavu budućnost uspoređujući je s tada čuvenim američkim glumačkim čudom od djeteta Shirley Temple. A doživjela je tragičnu sudbinu također u svijetu poznate židovske djevojčice Anne Frank. Odmah po uspostavi Nezavisne Države Hrvatske, 14-godišnja Lea Deutsch izbačena je iz zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta. Ubrzo zatim je istjerana iz škole. Samo zato jer je bila Židovka.

Naš čuveni glumac i redatelj Relja Bašić, tri godine mlađi od Lee, bio je u nju dječački zaljubljen. O toj njenoj tragediji ovako svjedoči: "Znala je nepomično sjediti na klupi preko puta kazališta, u malenom kaputiću, uzorak riblja kost, sa žutom zvijezdom na rukavu (znak koji su Židovi od ustaških vlasti propisano morali obavezno imati istaknuto prišiveno na odjeći, op. I.K.) i satima buljiti u tu zgradu u kojoj je nekada bila zvijezda, a sada nije smjela niti ući u nju".

Njen očajni otac pokušao ju je spasiti, tako da ju je dao pokrstiti. Pokušali su je spasiti i mnogobrojni prijatelji, obožavatelji iz uglednih zagrebačkih krugova. Međunarodna židovska organizacija nastojala joj je ishoditi dozvolu da otputuje u tadašnju Palestinu. Sva nastojanja su bila uzaludna. Ustaške vlasti su bile neumoljive.

Lea Deutsch imala je samo šesnaest godina kada je, zajedno s majkom Ivkom i bratom Sašom, bila uhićena. Strpali su ih u stočni vagon zajedno s još 72 nesretnika. Bilo je to šestodnevno putovanje u zloglasni logor Auschwitz. Bez hrane. Čak i bez vode. Iz tog vagona na kraju puta preživjelo je samo 25 zlosretnih putnika. Lea, izmorena žeđu i gladi nije izdržala, izdahnula je negdje putem.

Iako sam mlađi od Relje Bašića, u sjećanje su mi se urezali prizori iz tog vremena. Stanovali smo u to vrijeme u epicentru današnjeg Zagreba, Petrinjska i Đorđićeva ulica. Ustaške vlasti proglasile su to zabranjenom zonom za Židove. Morali su se iseliti na zagrebačku periferiju, uglavnom na Trešnjevku. Kasnije su ih i tamo hvatali i cijele obitelji otjerali u logore. U ispražnjene stanove istjeranih Židova useljavali su se ustaše. Gledajući to kao dijete bio sam užasnut. Da bi me smirila, jedna mi je žena ovako to opravdavala: "Židovi su zli ljudi, oni su ubili Isusa".

Pripadala je društvu koje se međusobno pozdravljalo "Za dom - spremni!".

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (44)