Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Sprema li se konačno hrvatsko - slovensko rješenje?

Dobro mi došel prijatel

Rekli su mi da je novi predsjednik Slovenije Danilo Türk na svojem putovanju do zagrebačkog Pantovčaka i nazad prošao samoborskim teritorijem. Lako moguće, ukoliko ga nije preletio. Kažu i da je znakovito to što je za svoje prvo službeno putovanje u svojstvu predsjednika države odabrao Hrvatsku. Puše li to neki novi vjetar? Bilo bi to dobro, mada će se uvijek naći bedaka koji će taj topli vjetar dobro došao otapanju zahlađenih odnosa proglasiti "jugom", premda stiže sa zapada.

Ispred imena nisam stavio ono "dr", jer ga tako uglavnom ne oslovljavaju u slovenskim medijima. Čini se da gospodin sâm izbjegava isticanje svoje titule učenog (doctus), stečenu prvo s magisterijem, a zatim doktorom pravnih znanosti. Specijalnost mu je međunarodno pravo. Do izbora za predsjednika Slovenije bio je profesor i prodekan ljubljanskog Pravnog fakulteta. Od osamostaljenja Slovenije bio je u diplomatskoj službi pri UN u New Yorku. Predstavljao je Sloveniju u Vijeću sigurnosti. Posao je tako dobro obavljao, da ga je tadašnji generalni sekretar UN Kofi Annan imenovao svojim pomoćnikom za politička pitanja i taj posao je uspješno obavljao pet godina. Ukupno ima trinaest godina radnog staža u zgradi UN-a u New Yorku.

Meni osobno postao je simpatičan kad je odbio potpisati imenovanje Dimitrija Rupela za veleposlanika Slovenije u Beču. Predsjednikovo objašnjenje bilo je kratko i jezgrovito: "Nemam povjerenja u njega". Razumljivo je zašto je Rupel hrvatskoj javnosti sve prije nego simpatičan. Ali, on to nije bio ni svojim kolegama u EU u ulozi ministra vanjskih poslova. Uoči predsjedavanja Slovenije bio sam u Njemačkoj. Komentatori su bili, blago rečeno, skeptični prema njegovim diplomatskim manirama. A bilo je i zlobnih usporedbi sa slonom u staklarskoj radnji, ironiziranja njegovog bizarnog ukusa s kojim odabire neobične i kričave kravate, pa i neukusnih aluzija na njegovo prezime (Rumpel = valovita ploča od lima za pranje rublja trljanjem; ropotarija, starudija / rumpeln = lupati, bučiti).

A da je gospodin Rupel bučio, bučio je. I sada je bučio prijeteći da će svoje ambasadorsko mjesto u Beču isposlovati sudskim putem. Onda ga je slovenski premijer Borut Pahor imenovao svojim vanjskopolitičkim savjetnikom. Što će to značiti, to ćemo još vidjeti. Kao slovenski predstavnik u europskom parlamentu diplomirani politolog Pahor bio je sve prije negoli sklon Hrvatskoj. A ako se ne varam, vidio sam ga kao žestokog demonstranta na hrvatsko-slovenskoj granici u svojedobno upriličenoj predizbornoj farsi s graničarom i od desničarskih nacionalista prononsiranim borcem za slovenske pravice Joškom Jorasom u glavnoj ulozi. Sada kao premijer trebao bi trezvenije i razumnije rasuđivati i reagirati. Samo, zašto si je onda uzeo Rupela za vanjskopolitičkog savjetnika?

No, ne treba biti zloguki prorok. Tim više što sam upravo čuo radio-vijest u kojoj naš ministar vanjskih poslova Jandroković izjavljuje kako smo "blizu rješenja" problema sa Slovenijom. Vjerojatno su pritom obje strane krenule od svih onih činjenica koje nas u svojoj ukupnosti više međusobno spajaju i vežu, u odnosu na one koje nas razdvajaju.

Recimo, da počnemo od nas u Samoboru.

Prošlog mjeseca navršilo se točno 520 godina neobične veze Samobora i slovenskog grada Ormoža. Dana 16. studenog 1488. godine vlasnici obaju gradova i službeno su potvrdili zamjenu. Barbara udana za Dujma Frankopana dobila je od svoje braće utvrđeni grad Ormož s okolnim područjem. Kralju Matiji Korvinu trebao je Ormož kao strateška utvrda pred osvajanjem Turaka, pa je Barbari dao Samobor koji je tada bio izvan glavnog pravca nadiranja Turaka.

Danas je Ormož gradić sličan Samoboru. Po veličini i po vodenoj graničnoj crti. Ovdje rječica Bregana, tamo rijeka Drava. Jedino što je ormoški stari grad prekrasno sačuvan. A odmah do njega na istom je brdu fenomenalni vinski podrum firme Jeruzalem, ukopan pet katova ispod zemlje. I vino koje dozrijeva u njemu je fenomenalno. Pod ormoško okružje spada i mjestašce Cerovec. Budući da u Sloveniji ima dosta mjesta s imenom Cerovec, ovaj se naziva Cerovec Stanka Vraza. Pogađate, tu je rođen Stanko Vraz. Zapravo, kršten je kao Jakob Frass, ali u tijeku svojeg nacionalnog osvješćivanja sâm se preimenovao, da bi postao prvi profesionalni hrvatski književnik, pjesnik, književni kritičar, putopisac, prevodilac (govorio je pet jezika) te jedan od najistaknutijih Iliraca i jedan od vodećih hrvatskih preporoditelja. Opjevavši svoju neuslišanu ljubav prema Samoborki Ljubici Julijani Cantilly (nećakinji Ljudevita Gaja), ostao je neraskidivo vezan uz naš grad.

I naš čuveni Ferdo Livadić bio je rođen u slovenskom gradu Celju (30. svibnja 1799.). Bio je kršten kao Ferdinand Wiesner, a u Samobor je došao kao 10-godišnji dječak. U kulturnu povijest Hrvatske upisao se kao izuzetno nadareni kompozitor, a u političku kao jedan od vođa Ilirskog pokreta, odnosno Hrvatskog preporoda.

Na tragu i ovih povijesnih veza, dobro zvuči najava ministra Jandrokovića da su rješenja blizu. Dolazi li vrijeme kad će političari s obje strane složno zapjevati Dobro mi došel prijatel?

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (5)