Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Pričekajte s kupovinom hrane do kraja godine, bit će jeftinije!

Bit će bolje, uskoro

Jesu li bila prevelika iščekivanja, pa je stoga tako veliko razočaranje kojim je popraćeno otvaranje rekonstruirane prometnice Samobor - Sveta Nedelja, popularno zvane Betonska cesta? Razočarani komentiraju: ništa od najavljivane staze za bicikle i traktore, prestrmi padovi nasipa ceste povećavaju opasne posljedice u slučajevima mogućih izlijetanja vozila, rubovi ceste nisu dovoljno označeni niti vidljivi kao međe crnog asfalta koji se u kišnim noćima stapa s okolinom itd... itd...

Imam dugogodišnje vozačko iskustvo, ali nisam prometni stručnjak kako bih mogao meritorno prosuditi kvalitetu rekonstruirane ceste. Samo se nadam da se moguće manjkavosti neće rješavati u nas uobičajenom metodom pokušaja i pogrešaka. U ovom slučaju nedostaci i pogreške mogu biti naplaćivane i ljudskim životima. Kao što se to događalo i još događa na hrvatskim magistralnim cestama, ali i na našim, hvaljenim po suvremenim rješenjima, autocestama. Tako stručnjaci sada uočavaju da je na autocestama loše konstruirana i zbog toga slabija zaštitna ograda koja razdvaja suprotne prometne smjerove, a noseći stupovi nadvožnjaka bi trebali biti zaobljeni i opremljeni amortizirajućim odbojnicima.

Što se mene osobno tiče, ova Betonska cesta koja pravocrtno dijeli samoborsku dolinu uvijek me je ispunjavala nekim posebnim osjećajem miline, ma u koje godišnje doba njome prolazio. Isti krajobraz, a nikad posve jednak u osvjetljenju, bojama i plastičnosti reljefa. Jednom mi je naš legendarni Ivica Sudnik ispričao da su cestu projektirali i trasirali još Napoleonovi vojnici u vrijeme davne francuske okupacije ovih krajeva. Navodno je pravac ceste pravocrtno zacrtao neki general dok je sjedio na klozetu na Anindolu, a čiji je prozor gledao na samoborsku dolinu. Ako i nije istina, dobra je priča za turističku razglednicu Samobora.

Još kao Zagrepčanin dolazio sam u Samobor, kad god bi mi se ukazala prilika. U djetinjstvu Samoborčekom, kao dječak na biciklu, a zatim motociklima, pa automobilima. Testirao sam brzine vozila upravo na Betonki. Kasnije i na potezu Samobor - Bregana. Posebno se sjećam jednog motocikla koji sam vozio tisućudevetstošezdesetineke godine. Rashodovani motor švicarske policije. Northon 800 kubika. Mogao je postići tada fantastičnih 140 km/h. Vjerovali ili ne, bilo je to vrijeme kad, u pravilu, na cijelom potezu od Svete Nedelje do Samobora ne bih susreo ni jedno vozilo.

Unatoč forsiranim brzinama, tada sam na Betonskoj cesti bio sigurniji nego danas. I kad vozim dozvoljenih 80 km/h, plus onih tobože toleriranih plus deset posto, uvijek se nađe netko iza mene kome sam prespor, pa me nestrpljivo požuruje bljeskanjem farova. Pritom mi razmakom svojeg vozila tako "puše za vrat" pa se užasavam pomisli što će biti ako ću morati naglo kočiti. Kamo god se uputili, u Zagreb ili nekamo dalje, ovdje počinje ruski rulet. Pogotovo je stresno na zagrebačkim ulicama. Sve te priče o tome kakve mjere treba poduzeti potpuno su besplodne, sve dok se ne učini ono osnovno. Sve dok se u autoškole (pa i općenito u škole) pored obaveznog tečaja prve pomoći ne uvede i obavezni tečaj pristojnog ponašanja.

Ona nekoć u nas često rabljena fraza u međusobnom uljuđenom ophođenju i znak dobrog odgoja "samo poslije vas", danas je nestala iz uporabe. Vlada pravilo: ma tko te jebe, samo prije tebe. Psiholozima su poznata dva tipa iskompleksiranih vozača, a koji su stalna opasnost i za sebe i za druge sudionike u prometu. Jednu skupinu čine oni koji su isfrustrirani, jer imaju osjećaj da su nepravedno zapostavljeni u svojoj društvenoj i pretjecani u radnoj okolini. Oni se ušavši u automobilski oklop osjećaju nadmoćni zahvaljujući konjskim snagama svojeg motora i ne mogu podnijeti da ih i tu sada netko pretječe ili da budu iza nekog. U autu se često plahi slabići pretvaraju u bezumne agresivce. Druga je skupina "barakuda", bahatih bogatuna (i njihove zlatne djece), koji su svoje bogatstvo stekli i dalje stječu beskrupuloznim potezima uvjereni da su nedodirljivi u našem društvenom sistemu. I njihov je stil vožnje takav, bezobziran i podcjenjivački prema drugim sudionicima u prometu.

Barakude se javno hvale svojim brzinskim podvizima izazovno pitajući: čemu bih imao takav automobil, a da ga ne vozim koliko ide. Ali samo automobili, ma kakvi oni bili, nisu im više dovoljni za bahato iskazivanje bogatstva i moći. Sve ih je više sada i vlasnika skupocjenih jahti, pa i aviona. Mučan je pogled na raspon između bogatstva tih barakuda i iznosa plaća njihovih namještenika, recimo u trgovačkim centrima.

A propos trgovački centri: jeste li čuli da je Konzum snizio cijene još osam artikala, a do kraja godine će još za 200?! Podsjeća to na priču s penzijama. Prvo su uzeli penzićima sve i onda ih nakon mnogo godina ucijenili da će im brzo vratiti pola, ako se odreknu druge polovine.

Na HTV-u netko je iskazao svoj smisao za sarkazam najavom: BIT ĆE BOLJE – USKORO. I pričekajte s kupovinom hrane do kraja godine, bit će jeftinije!

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (14)