Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Nakon nesretnog ispadanja naše reprezentacije s Europskog prvenstva u nogometu

Za koga to Svemogući navija?

Samobor bi trebao sazvati hitan sastanak svih karnevalskih gradova. Treba zvoniti na uzbunu! Ako nije već i prekasno. Karnevalizacija nogometa je tolika da ne ugrožava samo Samoborski fašnik, već i sve druge gradove organizatore fašničkog ludila, koje postaje potpuno benigno i zbog toga sasvim neinteresantno spram ovog nikad dosad viđenog sveopćeg ludila.

Zapravo, jesam li ja uopće normalan? Nisam navukao crveno-bijelu kockastu košulju, niti nabio tako obojenu kuharsku ili neku drugu kapu, kao što su to činila i tako se slikala čak i gospoda političari. Oni su imali ulaznice i za VIP lože i za VIP salone, s kavijarom umjesto kokica i šampanjcem umjesto piva, pa su, razumljivo, ranije zbrisali i iz Sabora kako bi stigli tamo na vrijeme. Nisam jurio u Austriju da bih bez ulaznice urlajući ulicama, kao, davao podršku našima. Iskreno rečeno, nisam bio zainteresiran ni za ulaznicu. Stvarno, je li to normalno?

Pritisak je bio toliki da se to jednostavno moralo gledati. A gledao sam bez kokica i bez piva s etiketama "ponosnih sponzora". Pa ljudi, je li to normalno?! Da li je uopće normalno to javno priznati, jer bi me netko mogao optužiti da nisam domoljub. Umjesto radosne opuštenosti i optimističkog nadanja sigurnoj pobjedi, podilazila me je jeza neke neobjašnjive slutnje. Kao da sam imao viziju nekog broda. Titanica? Je li to tamo glazba svira, a putnici plešu, dok se brod sve više naginje i tone... Razina cijena hrane raste, raste razina cijena komunalija, struje, goriva... Vidim članove Vlade HR kako bacaju pojaseve za spašavanje na kojima piše "za socijalno ugrožene". Nedovoljno ih je i ne stižu onima stvarno potrebnima. Kapetan nalik na premijera Sanadera viče na megafon putnicima:

"Ne bojte se, nitko neće ostati gladan!"

Meni se čini niti žedan. Jer, voda im je dosegla već do grla. Ili će možda ipak ostati žedni? Hoće li ih kapetan i ovaj puta žedne prevesti preko vode? Jer, posljednje su minute utakmice i naši su dali gol Turcima. Delirij!!! Sanaderu i njegovim kompanjonima odvalio se ogromni kamen s prsa. Kao da im je Svevišnji upalio klimauređaj s ovlaživačem. Oh, lakše se diše. Vruće ljeto bit će daleko manje vruće.

Onda će se odvraćati pažnja žongliranjem s pet obruča Olimpijskih igara, a potom je već tu Svjetsko prvenstvo u rukometu. I tako ništa neće biti od koride s razjarenim bikovima, već će sve biti prava pastorala: pastiri će i dalje voditi miroljubive ovčice, koje će samo dobroćudno blejati dok ih muzu i šišaju.

Prebacio sam na ARD, prvi program njemačke televizije. Upravo u trenutku dok je čovjek omotan u tursku zastavu i ucrtanom zvijezdom i polumjesecom preko cijelog lica uskliknuo - ALLAHU EKBER! Bog je velik! Inače su to prve riječi poziva s minareta muslimanskim vjernicima na molitvu. Rabi se u čuđenju ili u ushićenju. U ovom slučaju bilo je i jedno i drugo. Izjednačujući i po Hrvatsku sudbonosni gol je pao u posljednjoj sekundi. Onda je slijedio turski glavosjek s jedanaestercima. Navedeni Turčin objašnjavao je TV-reporteru kako im u posljednjim minutama utakmica već po treći puta sam Alah pomaže, jer su ga zdušno molili. I reče da je Bog jedan jedini i bio je na njihovoj strani. Sve to izgovorio je na čistom njemačkom, kako ga možeš izgovarati samo ako si u Njemačkoj rođen. U Njemačkoj ima dva miljuna, a u Austriji pola milijuna Turaka.

Sad, da ne ulazimo u raspravu o tri vjere koje su potekle iz Abrahamovog krila (detaljne informacije kod žumberačkog milog mi i dragog župnika Mile Vranešića) i time dokazivati da je Bog doista jedan, moglo bi se postaviti pitanje: za koga to Svemogući navija? Jer, našu je reprezentaciju posjetio velečasni Sudac i (navodno) služio misu. Izbornik Bilić je cijelu momčad opskrbio narukvicama iz Međugorja i sâm je u ruci držao medaljon dobiven osobno od nezaboravnog Ivana Pavla II. I što je sad tu krenulo krivim putem? O tome su vrlo ozbiljno razgovarali i u vjerskoj emisiji HR1 Susret u dijalogu. Kao da Bog nema pametnijeg posla nego baviti se nogometom. Ali, kad su ga već toliko zazivali u pomoć za takve tričarije, možda je pogledao dolje. I kad je vidio kakvu bi euforiju, nekritično samozadovoljstvo i bahatost izazvala pobjeda hrvatske reprezentacije i tko bi se sve time kitio, odlučio je podučiti nas jednoj vrlini – poniznosti.

Istina, pokušao je Bilić i s ovozemaljskim sredstvima podignuti borbeni duh igrača, pa im je, navodno, puštao u svlačionici Thompsona. Puštanje MPT duha iz boce na zagrebačkom Jelačić placu mnogo je žešće sve ustalasalo. Pokušalo se duha vratiti u bocu, ali više nije išlo. I, na zahtjev s vrha, palo je nekoliko policijskih glava. A pokrovitelj MPT-koncerta, zagrebački gradonačelnik M.B. za pokoru je morao ići na svečanost u sisačku Brezovicu. Istodobno, kao što je uobičajeno, odavala se počast žrtvama u žumberačkoj Jazovki. Utakmica dvaju klubova Partizan i Ustaša se nastavlja.

Kasno u noć tog dana kad su održane dvije suprotstavljene komemorativne svečanosti, HTV1 prikazao je njemački film UNTERGANG. Riječ je višeznačna: zalazak (sunca), ali i propast, slom, uništenje. Film govori o posljednjim danima Hitlera i velikog njemačkog Reicha. Snimljen je 2004. Nijemcima je trebalo 59 godina da snime takav film. Koliko će trebati Hrvatima?

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)