Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Ex državni tužitelj Radovan Ortinsky gostovao je u TV-emisiji Nedjeljom u 2

Drž´te lopova!

Gost novinara Aleksandra Stankovića u TV-emisiji Nedjeljom u 2 bio je ex državni tužitelj Radovan Ortinsky. Širokoj javnosti vjerojatno izuzetno zanimljiv gost, obzirom na aktualnost teme: organizirani kriminal i mafija. Samoborcima posebno još zanimljiv i po njegovim samoborskim korijenima. Bila je to odista gospodska obitelj, koja je živjela i u Zagrebu i u Samoboru. Samoborska adresa bila im je ona kuća u Perkovčevoj 13.

Gospodin Ortinsky i sada povremeno dolazi u Samobor. Gledajući njegov odmjereni i suzdržani nastup na televiziji, sjetio sam se njegovog drugačijeg, samopouzdanog i energičnog izgleda kojim je svojedobno zračio prilikom naših ljetnih susreta u Postirama na Braču, gdje smo susjedi, a u vrijeme dok su ga nazivali hrvatskim Eliotom Nessom. Pazio sam da ne mašem rukama dok razgovaram s njim, kako moje neke nagle kretnje ne bi bile pogrešno protumačene od dvojice uvijek podozrivih njegovih tjelohranitelja.

Gospodina Ortinskog kao da tjelohraniteljska pratnja nije opterećivala. Činilo mi se kao da njome naglašava svoj značaj. Za razliku od njegove supruge koju je sve to izuzetno nerviralo i zbog toga nije s njim izlazila. Uvijek sam se pitao zašto i ona nije bila jednako štićena, jer bi po logici i ona mogla biti meta kriminalaca. Pogotovo kad je jednog dana naišao sav usplahiren i upitao da li sam vidio njegovu suprugu. Nestala je, a da nikome nije rekla kamo ide. Potraga je trajala satima. Uzalud. A onda se sama pojavila, iznenada, kako je i nestala. Očito je poželjela malo mira na osami.

Nagađam po svemu da gospođa Ortinsky nije bila nimalo sretna zbog tadašnjeg avanziranja njenog supruga na tako visoku dužnost i da mu je, jednako kao i njegova majka, govorila da sve to neće dobro završiti. I, kao što znamo - i nije. Ili je ipak dobro završilo, jer mu je ostala glava na ramenu. Ali, ostao je takorekuć bez svega. Nisu ga htjeli primiti nazad u sudačke redove. Zapravo, nigdje ga nisu htjeli primiti, a svuda je bio onemogućavan. Završio je na burzi i na kraju u invalidskoj mirovini. Bila je to poruka svima koji bi pokušali krenuti u raščišćavanje hrvatskih Augijevih staja. A Ortinskom osveta malog Kineza, kako bi to govorili stari Zagrepčanci za neku vrlo pakosnu osvetu.

Ali, tko je bio mali Kinez u ovom slučaju, a koji je potpuno zgazio ego našeg, hrvatskog Nessa?

Za neupućene, Eliot Ness je legendarni američki policajac, koji se svojedobno nesmiljeno obračunavao s gangsterima i mafijom, a njegova ekipa hrabrih i nepotkupljivih momaka nazvana je The Untouchables (nedodirljivi), pa je tako imenovana i kasnije vrlo popularna TV-serija u kojoj su uspješno oživljeni likovi hrabrih boraca s podzemljem, a koja je kod nas nazvana Nesalomljivi. Samo, za razliku od američkog nedodirljivog i nesalomivog Nessa, naš hrvatski očito nije bio nedodirljiv, a na kraju je bio sasvim slomljen. Na snimci njegovog oproštajnog govora, i po glasu i u držanju bilo je to očito. Čak kao da je imao suze u očima.

I tko ga je to tako snažno zgromio i zašto?

Odgovor se sigurno krije u onoj debeloj kožnoj "aktentaški" koju je imao onda prije šest godina uza se za saborskom govornicom i nudio sabornicima da je otvore, da ga pitaju što ima unutra. Sabornici sviju boja bili su ujedinjeni. Svi junaci nikom ponikoše. Nitko se nije usudio ništa pitati. A i sam Ortinsky je očito tada procijenio da mu je mudrije odšutjeti. Izašao je tada iz zgrade Sabora poguren i sâm.

Još i danas bi bilo jako zanimljivo saznati što je sve sadržavala ta misteriozna torba. Ili bi i danas bilo preopasno znati njen sadržaj? Očito je to bila svojevrsna Pandorina kutija, koju se tada nitko niti u Saboru nije usudio otvoriti. O kome i o čemu sve može progovoriti, posvjedočiti, koga i optužiti njen sadržaj?

Postoji još jedna Pandorina kutija, a posjeduje je po svemu sudeći naš najodlikovaniji general Vladimir Zagorec. Jedni bi je htjeli pod svaku cijenu otvoriti, a drugi se trude na sve moguće načine sačuvati zatvorenom. Kolika je razorna snaga njenog sadržaja, nagovještaj daje i sâm Zagorec u jednoj sekvenci filma snimljenog u vlastitoj režiji, a u kojem dokumentira svoj sastanak sa savjetnikom predsjednika Sašom Perkovićem. I to upitavši ga da li je svjestan snage potresa u državi kojeg bi izazvao kad bi mu dao tražene odgovore. A u nekim drugim izjavama ponovno skreće pažnju na našeg uglednog sugrađanina Hrvoja Šarinića, koji pak odgovara: kriv sam što sam živ.

Zapravo, odasvud i sa svih razina stižu poruke – ne talasaj! Svjedoče to razbijene glave Igora Rađenovića i Duška Miljuša. Da se ne nabrajaju one ranije razbijene glave i prebijeni novinari. Razlozi zbog kojih je prebijen direktor Industrogradnje Josip Galinec govorka se da su drugačiji, "poslovne prirode". Ortinsky je u pravu kad tvrdi da su jučerašnji kriminalci danas ugledni poslovni ljudi. Izuzetno ekološki osviješteni reciklirali su svoju prošlost. Oprali su novac i sada su biznismeni, najčešće u građevinarstvu. Jedino ponekad izgube živce pa rješavaju probleme metodama iz svojeg kriminalnog predživota.

A rješavanje društvenog problema domovinske pljačke i bujanja kriminala predvode oni koji su do jučer bili siromašci, a danas, gle čuda, bogatuni. Vode akciju sve po onoj narodnoj – DRŽ´TE LOPOVA!

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (6)