Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nenad Kobasia
U IME OCA

Objasnite djeci što to znači "tajno glasovanje"

Umro je Big Brother – ali, kao da i nije

"Eksperiment" znan kao Big Brother i sve što se iza i oko njega gnojno valja, žalosno, ali istinito, krajnji je doseg televizijskog programa svih velikih današnjih televizija, njihov razlog života i sam cilj. Televizija kakvu nam danas serviraju diljem planeta sve svoje iznimne tehničke i sugestibilne mogućnosti, nažalost, nije nikad (barem što ja znam) pokušala strateški iskoristiti za promicanje općeg dobra, već je upala u zamku voajerizma kojeg je Bigy tek jedan od najekstremnijih slučajeva.

Međutim, pozor! Bigy se, u iznimno jakom naletu sućuti - ubio. Taj suicid je bila dobra vijest, a evo i loše: Bigy ima brata blizanca koji još bolje sve vidi i čuje, ali ovaj laganje više niti ne smatra nečim što bi se moralo tajiti. Dapače, ovaj blizanac je sve ono što bi mogli sažeti u tri televizijsko - politička "S": slugan – slogan – slagan.

Naime, nedavno sam saznao, baš na dan kad sam televizor odnio iz kuće, da stanari Big Brother kuće imaju zajamčen jedan sat diskrecije bez kamera dnevno. Taj jedan sat je između 6 i 7 sati ujutro, kada "dobrovoljni" zatočenici kuće nestaju s TV ekrana, dok vam se s internetskih stranica istovremeno kese slogani: "Dostupni od 0 – 24 sata", "Maximalan pogled u kuću velikog brata" ili "Live streaming 0 – 24". To je isti tip slogana koji je korišten po svim medijima za najavu izgradnje i prodaju stanova u Hoto Vilama kod Svete Nedelje.

"Stanovi u srcu netaknute prirode" – grmjelo je sa Stojedinice 400 puta dnevno, iako bi mnogo prikladnije bilo, recimo: "Ne postoji netko tko ovu zemlju nije dirao" ili "Ne postoji dim iz auspuha koji ovuda nije prošetao".

U politici pak, koju mediji sluganski opslužuju, a koja danas u Hrvatskoj i nije ništa drugo doli loša, seoska produkcija Big Brothera, slogani su puno prostiji, imbecilniji, a laž iako očita baš kao i u Bigiyu, od nikoga nije prezrena. Dapače. To je zbog toga što je sveopća laž današnjice već toliko "tradicionalizirana" da se čini svima samorazumljivom i, avaj, svrsishodnom.

Takvim bogato opremljenim visokoprodukcijskim i visokostiliziranim lažima natopljeni su politika, svi mediji i svi segmenti svakodnevnog života pa je o(t)puštenoj osobi teško razlučiti istinu od laži. Zapravo, prosječni oprosjačeni i ukonzumerizirani čovjek ne može više preraditi svu silinu PR "zbigecanih" laži, poluinformacija i poluistina pa vrlo lako i sam postaje slugan.

Friški primjer je reklamna kampanja povodom otvorenja City Centra u Zagrebu, koja se cijela, svi jumbo plakati i svi TV i radijski jinglovi, temelji na blagonaklonom gledanju na laganje. Uspjeh nije izostao pa je prvog tjedna City Centar posjetilo preko 800 tisuća ljudi. Od reklama se živi pa njihovo oglašavanje nije odbio niti Radio 101 koji se diči osviještenošću svoje uređivačke politike i samih svojih slušatelja. Tako nitko nije ostao uskraćen za poruku prvog desetljeća novog milenija: lagati je cool.

Zato homo – konzumentis reklamonorijum, pomiren s laži kao nečim samorazumljivim i normalnim, bulji u jumbo plakate koji ga mame na sve vrste povoljnih "akcija", potom, gunđajući si nešto u bradu, ubaci "svoj" listić u kutiju za glasovanje, dok sunčana jutra provodi gledajući prijenos zasjedanja Sabora gdje Šeks objašnjava kako je vrhunac vjerodostojnosti kad netko tri puta u deset dana mijenja mišljenje o "slučaju Glavaš", pardon selotejp.

Evo, zbog Glavaša i politike sam napustio Big Brother kuću pa joj se hitro vraćam. Elem, taj jedan sat, kad ih nitko ne gleda, stanari kuće, sumnja se, koriste za dogovaranje oko nominacija. Taj sat slobode je, saznajem i to, demokratska tekovina uvedena nakon što su se žalile mnoge svjetske udruge za zaštitu ljudskih prava.

E, tu sam puko! Ne tražim logiku, ni mudrost, ni edukativnost u svemu ovome, ali, ako već nekoga navlačite (čitaj: jebete) – navucite ga (čitaj: jebite) na način koji ste mu obećali, bez da navlačite kondom demokratskih tekovina. Po čemu će to ljudska prava stanara Big Brother kuće biti zaštićenija ako će sat vremena biti van etera ili čak, kako nas uvjeravaju, van domašaja velikih očiju i ušiju režisera Velikog brata?! To bi bilo kao da se, kad je najzanimljivije, u Saboru proglasi jedan sat privatnosti. Hm, ne, to nije dobra usporedba, jer to se i radi(lo). Zaboravite...

Oko pripuštanja seksa pak scenaristi Bigyja još dvoje (iako se nije dvojilo oko pripuštanja opijanja) pa se špekulira da slobodni sat stanari koriste i za nesputane seksualne aktivnosti, što ako je istina podržavam, ali ujedno, kao profesionalno sumnjalo, odmah izražavam bojazan da se i to snima makar za nečiju kućnu masturbaciju.

Nažalost, Bigy, sa svim ovakvim i sličnim pričama ide dalje i dok povremeno vidljivi stanari grizući nokte iščekuju da im nevidljiva publika uvali palac gore ili dolje, vjerojatno u sebi vraćaju slike jutrošnjeg uživanja u samoći ili, moguće, u grupnom seksu, te maštaju kako će kada izađu među civile zdušno odraditi i svoju demokratsku dužnost tajnog glasovanja: IAAAAAAA, IAAAAAA, IAAAAAA...

I za kraj, ni ja nisam odolio da se priključim pošasti sloganizma pa evo jedan: Nema ništa bolje od jutarnjeg Šeksa i daha slobode kod izborne kutije koja šapuće: u guzu ili u rit? Ili, da parafraziram foru s nekada mnogo nezavisnijeg Radija 101: Ubacite ili ne ubacite - vaši su glasovi već odavno tamo.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)