Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nenad Kobasia
U IME OCA

Potiče li čitanje Andersenovih bajki homoseksualnost?

Sanader nije neregistrirani partner

Nakon što je u emisiji Nedjeljom u dva premijer Ivo Sanader poučio svekoliki hrvatski živalj i voditelja Stankovića kako se s banalne prelazi na načelnu razinu, a sve ne bi li ublažio vruće pitanje vezano uz generala Norca, načelnom je razinom nešto kasnije uzvratio i voditelj rečene emisije.

Pitao je premijera misli li da bi nekom hipotetskom hrvatskom premijeru - homoseksualcu to što je homoseksualac otežavalo rad. Sanader je kao iz rukava suknuo da o tome nije razmišljao, a sve sumnje da je on topli brat Sanader je otklonio tvrdeći da su neistinite.

Zašto premijer tjera Stankovića i sve Hrvate da se potrude razmišljati načelno kad je u pitanju Norac, a sam odbija učiniti isto kada je u pitanju uživljavanje u ulogu gay-premijera? Nije li taj dvostruki kriterij pomalo pederski?

Ništa nije pederski nakon odgledane sjednice Hrvatskog sabora. Tamo Zakon o registriranom partnerstvu (sic!) nije prošao ni nakon što je predlagatelj Šime Lučin odustao od odredbi kojima bi se istospolnim parovima omogućilo da udome i skrbe nad djecom.

Hetero demokratska zajednica u rasponu od HDZ-a do IDS-a (im)potentno se propela i sasula po sabornici pregršt "tradicionalnih vrijednosti". Od toga da bi se tim zakonom "narušio institut braka i obitelji", do toga da su "hetero brakovi podržani i od Boga i od hrvatskog naroda". Šlag na kraju svakako je bila izjava da je cijeli svemir strukturiran na principu muško – žensko. Sve bi to po HDZ-u (hetero demokratskoj zajednici) "imalo nesagledive posljedice za sav poredak ljudskih odnosa" (sic!) i, u konačnici, kuku lele, nestanak klasičnih obitelji, dakle i svemira - dakle i HDZ-a. Oporba toplo okupljena oko SDP-a nije replicirala ni na neuke neistine kao što je ona da je čovjek jedini sklon homoseksualnom usmjerenju, a uzaludnim se pokazao i zaziv cijelog niza povijesnih ličnosti, sve samih vertikala zapadne misli i umjetnosti, od Leonarda do Hansa Christiana Andersena.

Svi oni, jer one nisu spominjane, bili su deklarirani ljubitelji svoga spola, a to im nije smetalo da svaki u svome području obilježi cijele naraštaje.

Ne jedan TV-ovisnik zapitao se sigurno tog tmurnog saborskog jutra kako da poslije vrtića svojoj djeci objasni da je pisac Ružnog pačeta, Palčice i Djevojčice sa šibicama bio gay, odnosno homoseksualac.

Uostalom, jeste li se ikada zapitali kako bi reagirali da vam sin jedinac prizna da je gay i da bi rado cijeli život proveo s nekim bradatim tipom? Vjerujem da bi većina ljudi, mučeći se u sebi, ipak dala blagoslov svom djetetu.

No, paranoja ipak i dalje hara. Jer, kako osim paranojom objasniti da se 90 postotna hetero većina boji da će 10 postotna homo manjina uzdrmati temelje njihovog načina života?

Kako bi to trebalo živjeti i smije li uostalom netko nekomu određivati kako će živjeti? Moje je mišljenje da homoseksualnim ljudima nije dano (od Prirode, Boga, kako god hoćete) da imaju djecu i s tim se moraju nositi, a sve drugo je vrlo jednostavno: svatko bi trebao imati pravo živjeti s kim god želi pod istim krovom, pod istim zakonskim uvjetima i pod istim nazivom. A ne da se brak naziva registrirano partnerstvo. Oprostite, ali da sam ja homoseksualac, nikada ne bih dozvolio da mi bračni ugovor zvuči kao redovna godišnja registracija auta.

Pitanje homoseksualnosti sa svim svojim kontroverzama možda ipak najbolje objašnjava replika iz Vuka samotnjaka: Piše Hund, al' piše i Mile.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (2)