Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nenad Kobasia
U IME OCA

U poplavi velikih proračunskih brojeva lako se izgube male ljudske sudbine i pokoja kuna

Samo leukemija od kemije spašava?!

Samohrana majka iz Konščice obratila se pismenom zamolbom Gradskom poglavarstvu Samobora, kojom ih moli da joj podmire troškove ukopa njene osamnaestogodišnje kćeri umrle od leukemije.

Nesretna majka sa 2.688 kuna plaće uzdržava i sina, pa joj je 6.556 kuna pogrebnih troškova bio nedohvatni san.

Gradsko poglavarstvo donijelo je odluku da joj se isplati samo 4.000 kuna jednokratne pomoći, ali je na prijedlog Renate Glojnarić Poglavarstvo ipak odlučilo (aleluja!) platiti ženi puni iznos koji je molila, dakle 6.556 kuna.

Ova se priča odigravala pred same božićne blagdane i završila je, uvjetno rečeno – sretno, baš kako završavaju holivudski filmovi o Božiću: netko okamenjenog srca na samu badnju večer, probijajući se kroz pahulje i zvončiće, spozna da je ljubav i davanje svrha života.

Ne znam jesam li zaostao u emocionalnom razvoju, ali ti me filmovi, ta transformacija zla u dobro, makar većinom umotana u teško probavljivi kič, još uvijek gane do suza i uvijek se tada sjetim riječi Enesa Kiševića: Kad svatko tuđu nevolju bude osjećao kao svoju, ovaj će svijet živjeti u miru. I tada sam nekako ponosan na svoj plač i gledam te filmove svake godine iznova i iznova.

No, brišući suze, uvijek mi na um sleti i pitanje na koje još nemam ni približan odgovor: zašto taj impuls, ta hrabrost koja je potrebna za činjenje dobrih djela nije svakodnevna živa (s)tvar, a ne prigodni igrokaz koji svatko koristi u propagandne svrhe, od crkve do Poglavarstva? Zašto je pomoći, dati i pružiti ruku postalo tako teško i tako rijetko, da kad se i dogodi pišemo o tome u formi vjerovali ili ne?

No, kako bilo, Poglavarstvo je ovaj put pokazalo da službeni aparat koji smo izbrali ne mora uvijek biti socijalno neosjetljiv. Potrebno je samo malo suosjećanja i iskra građanske hrabrosti jedne osobe pa da Božić uskrsne iz svoje petrificirane pokazne kićenosti i zablista u punini nesebičnog davanja, ma koji to dan u godini bio.

Samobor je dovoljno bogat grad da si može dozvoliti plaćanje svih podnesenih zamolbi za jednokratnu pomoć svojih socijalno ugroženih građana tokom cijele godine. Tim zamolbama, kojih nema puno, nikada se u pravilu ne traži više od 500 do 2.000 kuna, osim u ovakvim, iznimno teškim slučajevima.

Ružno je vidjeti u rješenjima takvih slučajeva odbijenice i rečenicu koja počinje sa: ...kako Grad raspolaže ograničenim sredstvima...

A upravo je takvom rečenicom, na istoj sjednici Poglavarstva, objašnjeno Horvatić Ivici iz Gornje Vasi zašto mu Grad daje samo 624 kune, iako mu je Gradsko povjerenstvo istog tog Grada, Grada Samobora, utvrdilo štetu od prošlogodišnjeg olujnog nevremena u iznosu od 2.637 kuna.

Zar se nekomu mora dogoditi leukemija da ne bude nikakvih birokratskih "kemija"?!

Nenad Kobasić

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)