Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nenad Kobasia
U IME OCA

U vrijeme Martinja razmislite o kljukanju djece pohvalama alkoholu

Ne plješćite budućim pijancima

- Opojen treba uvijek biti. U tome je sve: početak i kraj mudrosti. Da ne osjećate strahovit jaram vremena, koji vam tišti ramena i prigiba vas zemlji, morate se bez odaha opajati. A čime? Vinom, poezijom ili krepošću, kako vam drago, ali opajajte se! – grmio je Baudelaire u Spleenu Pariza i ja sam ga kao klinac, priznajem, shvatio bukvalno pa sam dobar dio mladosti propio i uglavnom je se ne sjećam. Potom sam pisao poeziju, a danas me derneci, opijati, politika i slični remetitelji svijesti svih vrsta zanimaju koliko i vrijednost dionica na newyorškoj burzi ili "eksluzivne emisije" Mirjane Hrge i Denisa Latina.

Iako sam, ima tome davno, brutalno napustio sve vrste najžešćih poroka današnjice odjednom, preko noći, i više im se nisam vratio u omamljujuće krilo, nisam se prometnuo u neku vrstu pravednika koji satima može soliti drugima pamet o štetnosti gemišta na populacijsku politiku. Tko pije zaslužuje da pije i neka pije. Ali, pustite djecu na miru!

Jedino što mi zna izvući rečenicu, dvije je to kad čujem zgroženi razgovor ljudi koji se čude kako odjednom toliko djece pije. Tako sam nedavno, na jednom nevinom izletu, čuo da i naš Samobor ujutro zna biti pun teturajućih djevojčica i dječaka. Odmah sam se sjetio proslava Martinja kojima sam kao novinar imao prilike nazočiti. Scenarij ide otprilike ovako:

Predvečerje. Tradicionalno slavlje Martinja. Mnoštvo odraslih i mnoštvo djece skupilo se u društvenim prostorijama. Prekrasno uređena pozornica. Govore kulturni i politički djelatnici, recitiraju se i sviraju pjesme u čast vina. A onda, vrhunac večeri - predstava koju igraju djeca, malci od tri, četiri i pet godina. Glume pijance, i to vrlo uvjerljivo. Okupljeno mnoštvo, sastavljeno od njihovih roditelja, profesora, političkih čelnika, uspješnih privrednika i vjerskih učitelja, razdragano im plješće veselo komentirajući. Djeca se naklanjaju, nakon nekoliko biseva odlaze iza pozornice, svlače kostime i narodne nošnje i bacaju se roditeljima u naručje. Roditelji ih hvale, valjda riječima: Nikad nisam vidio tako slatkog malog pijanca! I srknu gutljaj piva ili gemišta.

Ako se neko dijete iz te predstave za par godina bude ujutro pijano vuklo ulicama, odgovornost bi, po meni, trebao pratiti i hijerarhijski ustroj društva: ako je gradonačelnik pljeskao na takvoj svečanosti trebao bi ići u zatvor ili na prisilni dobrotvorni rad u neku od ustanova gdje se liječe osobe s takvim poremećajima; ako su svećenik ili časna sestra pljeskali djetetu koje je glumilo pijanca, a kojemu predaju i vjeronauk, trebali bi se (bilo bi bogougodno) odreći svoga poziva ili nekom primjerenom pokorom pokušati usmjeriti svoje biće ka činjenju dobra. Ako je pak roditelj pljeskao svome djetetu "pijancu", za to uopće nemam spremnu kaznu, jer to je isto kao da mu je sa smješkom na usnama intravenozno "flajsnuo" konjak.

Dokle god ćete biti tako licemjerni prema svojoj djeci i zabranjivati im da čine ono što vi sami radite, nemate pravo govoriti ništa protiv njihovog ponašanja, niti se čuditi njihovoj želji da pijanstvom uđu u svijet odraslih, u vaš svijet. U konačnici, vjerujte, oni vas samo imitiraju, žele vam ugoditi i pokazati da se mogu ponašati kao "odrasli i odgovorni ljudi". Pljeskajući djeci koja glume pijance postajete emotivno nedorasli groteskni klaunovi koji se igraju odraslih. Stoga razmislite: koliko samo jedan uskraćeni pljesak i jedan prijekorni pogled, makar i za samo Martinje, umjesto pogleda odobravanja i podstreka, mogu život vaše djece učiniti ljepšim, lakšim i smislenijim. Kvaliteta života vaše djece u budućnosti u vašim je rukama upravo sada. Ako vi ne možete bez alkohola, ne plješćite djeci koja glume pijance!

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (6)