Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nenad Kobasia
U IME OCA

Učite svoju djecu indijanskim vrijednostima, mudrosti i dostojanstvu njihovih poglavica

Kad papa kaže da se boji

Nedavno je papa Benedikt XVI., nakon odmora u talijanskim Alpama, obraćajući se turistima u palači Castel Gandolf, svojoj ljetnoj rezidenciji kod Rima, upozorio sve klase svijeta, i one bogate i one siromašne, da previše rada škodi, pače, da je loše za dušu. Papa, znan kao radoholičar, naglasio je tako da ne samo da to vrijedi za sve klase, već "upozorenje vrijedi i za sve poslove, čak i za vođenje Crkve".

- Posao često ranjava srce, dovodi do patnje duha i gubitka inteligencije - potkrijepio je papa svoje saznanje citatom svetog Bernarda, čije riječi napisane u 12. stoljeću i danas aktualno zvuče, jer, istina, nikada ljudi nisu toliko radili, a tako puno strepili i tako malo duhovno imali. Istina je da mnogo ljudi diljem zemljine lopte naporno i pošteno radi, čak i po dva, tri posla dnevno, ali unatoč tome ne uspijevaju preživjeti na način dostojan čovjeka – uvijek su "na knap". Vrtlog posjedovanja i potrošnje vuče ih sve dublje. I začarani krug briga kreće dalje...

– Jedna plaća manje ili bolest i padam u nižu klasu – vapili su pak Oprahini gosti iz niže klase u njenoj emisiji posvećenoj tabu temi - Klase u SAD. Sukus jadikovke cijele emisije bio je ovaj: gdje si rođen tu i ostaješ, jer se bogata šačica nedodirljivih milijardera dobro zaštitila od onih koji rade u njihovim tvornicama za golo fizičko preživljavanje.

Ne treba sumnjati niti da je ta količina novca, ta milostinja zvana plaća, koja se svjetskoj "raji" na kapaljku daje, pomno izračunata u financijskim uredima današnjih megakorporativnih šefova odakle se zakonom spojenih posuda prelijeva u sve segmente globalnog života.

Mjesečna primanja roblja današnjice takva su da ljudi imaju dovoljno novca za tisuće nepotrebnih stvari koje se proizvode ne bi li im pružile lažni osjećaj slobode izbora te, svakako, za kupovinu loše i otrovane hrane od koje će dobiti zloćudne bolesti koje ih neće smlaviti za njihovog zakonom propisanog radnog vijeka, već će njihovi račići i karcinomčići izmiliti na vidjelo s prvim danima mirovine. Tada će, kako i dolikuje uzornim građanima koji poštuju zakon, u sigurnosti svojih još uvijek neisplaćenih kućica i stanova, buljeći u nasilje i vabeće reklame što pršte s televizijskih programa, moći nesputano trošiti zaslužene ušteđevine i penzije na bogati asortiman lijekova farmaceutskih tvrtki koje su se, zbog "šireg društvenog interesa", potrudile proizvesti lijekove za sve i svakoga. Eto, tako se svaki "uloženi" novčić vraća kući – korporacijska ekologija par exellance.

Oni rijetki izuzeci od ovog pravila koji razbiju tvrdo postavljene granice klasa i pridruže se ekonomski zbrinutom panteonu, najčešće su oni kao Oprah, oni koji uspiju ući u sistem današnje "kulture zvijezda" i imaju ulogu neke vrste klaunovskih primjera i uzora.

- To su naši pajaci, služe nam za zabavu i odvraćanje pažnje i takvi vi ne možete postati da radite i pet poslova dnevno – kesi se zlurado samozadovoljni panteon bogatih. Oprah, Michael Jordan, Tom Cruise, Maddona, Maradona..., konačno, i sam papa, tvore jedan cijeli virtualni show - svijet kojem je glavna zadaća odvraćati pozornost ljudi od samih sebe.

Jer, svi smo mi nečiji pajaci i marionete do jednog trenutka - onog trenutka kad shvatimo da nam sva ta silna količina svega ne treba. Ni posao, ni novac, ni užici, ni brige, ni religija, ni liječenja, ni TV... Kad shvatimo da smo dovoljni sami sebi, onom najtišem, jedinom istinski svetom dijelu u sebi.

Kada osvijestite taj trenutak u sebi, prestaje strah od smrti kojom ste ucijenjeni, strahom kojim je ovaj cijeli planet čovjekolikih majmuna ucijenjen. I tada možete gledati smrti u oči s dostojanstvenim smiješkom, smiješkom indijanskih poglavica. Vi ste tada slobodna duša, a za financijske megakorporativne blagoizvitoperene umove postajete vrlo opasni - jer talac koji se ne boji smrti nije dobar talac. Kada postanete takvi možete još biti sigurni u samo jednu stvar na ovome svijetu: nitko vam neće dati da vodite emisiju na nacionalnoj televiziji! Ni prognozu vremena!

S ovim pak zakašnjelim vapajem sa čela jedne od većih religijskih korporacija današnjice, papa ne može zvučati nikako drugačije nego rezignirano - cinično. Jer, sve može reći, ali ne i to da se davno prije nije znalo da rad šteti.

- Bijelci su uvijek pokušavali prisiliti Indijance da napuste svoj način života i da žive poput njih, da se bave zemljoradnjom i teško rade. Ali Indijanci nisu znali kako to činiti, a nisu to ni željeli – upozoravao je davno indijanski poglavica Wamditanka, Veliki Orao. No, tada su kršćanski misionari imali drugog posla, koji se, svidjelo se to kome ili ne, svodio većim dijelom na zgrtanje materijalnih bogatstava i privođenje "divljaka" kršćanskom nauku.

Sve velike religije današnjice, pa tako i Katolička crkva s papom na čelu, nisu odoljele tom iskušenju da i same postanu dio velike megakorporativne mreže kojoj sada predbacuju da s previše rada zatupljuju puk - sada kada su uočile da se Zvijer otela svakoj kontroli pa postoji opasnost da im odvuče stada. Crkva je, uči nas povijest, pala na iskušenju stjecanja viška vrijednosti i ekstraprofita, poklekla je "ucjeni" fizičkog preživljavanja i sama postala dijelom "grijeha struktura".

No, jedna stvar brine više od te ogromne količine novca i materijalnih dobara što su ih za minulih stoljeća nakupile velike organizirane religije upravo iskorištavanjem tuđeg krvavog rada, straha i neznanja. Gadno je u cijeloj priči to što su sve te zajednice istomišljenika preslikale svoju pomamu za materijalnim i na duhovni plan. Naime, brine to što ovaj papa, baš kao i njegovi prethodnici, baš kao i svi vjerski vođe današnjice, misli da posjeduje Istinu i da je njegov bog onaj Pravi. Da ga posjeduje! To je ono što ispunjava moje i srca slobodnih ljudi i slobodnih kršćana diljem svijeta tugom.

Ali, to je tuga koja zna, tuga koja vjeruje. To je dostojanstvena tuga stotine puta prevarenog indijanskog poglavice Seattlea koji, gledajući genocid i kulturocid svog naroda od strane utemeljitelja današnjih korporacija potpomognutih svesrdnom pomoći svećenika Katoličke crkve, kaže: "Ali zašto da tugujem nad svojim narodom? Plemena čine pojedinci, a i oni nisu ništa bolji od plemena. Ljudi dolaze i odlaze poput morskih valova. Takav je prirodni poredak. Čak ni bijelac, čiji je bog razgovarao s njim kao prijatelj s prijateljem, ne može umaći zajedničkoj sudbini. Nakon svega, mogli bismo biti braća. Vidjet ćemo. Jedno znam sigurno, a bijelac će to možda tek otkriti jednog dana – naš bog je taj isti Bog."

Bijelac, ne samo da nije "otkrio" da je jedan Bog koji nas vodi, već je svojim pomamnim krvavim "bjelilom" zarazio sve rase svijeta i zato se ja već godinama, ako baš moram, deklariram kao Indijanac i živim kao Indijanac. Jer jedino kao Indijanac mogu danas slobodno, u ime Oca, reći papi da ne razumije jednu od osnovnih životnih istina, a to je da će svatko biti robom i sužnjem sve dok sam ne počne služiti, a služenje je, dragi papa, oblik duhovne stege, a ne razonoda bogataša i moćnika svih vrsta i iz svih klasa. Ne šteti i ne zatupljuje previše rada, već rad koji ti je nametnut i kojim si ucijenjen!

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (3)