Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nenad Kobasia
U IME OCA

Djeco, potpisujte svoje gluposti!

U ljigavoj mreži weba

Poznato je, i nama koji ne lovimo ribu, kad se jednom zapletete u mrežu bilo koje vrste, teško se otpetljati. A kad je riječ o webu, mreži svih mreža, stvar se čini gotovo bezizlaznom. Ulovljeni smo na šareno svjetlo. Zapravo, mislim da nas već sortiraju na palubi.

Jedno od najzapetljanijih etičkih pitanja od svih zamršenih čvorova globalne web ekspanzije, svakako je ono koje se odnosi na nepotpisana trabunjanja po forumima, chatovima i komentarima na članke i tekstove objavljene u elektronskom obliku. Svašta se anonimno komentira, osuđuje, prigovara i psuje na svim svjetskim i općehrvatskim portalima. Ni naš, samoborski portal, nije ostao pošteđen "glasa naroda".

Ima tu svega i svačega, neki puta i lucinih opservacija, ali ipak prevladava birtaška duhovitost, podlost i prostota, uzrokovana svim vrstama ovovjekih inhibicija. Domaći strah i jal u elektronskom obliku. Potpuno anoniman.

Zaimljiv je i nastup onih koji se osjete povrijeđenima i prozvanima u komentarima: i oni, najčešće, svoje odgovore i objašnjenja ne potpisuju. Zatvoreni krug anonimnosti se tako zatvara i stvara se jedan nakaradan paralelni svijet gdje je jedini filter onaj koji čini uredništvo portala koje ima mogućnost odabrati koji će komentar izbaciti, a koji ne. U pravilu se izbacuju samo oni potpuno psovački i toliko bolesni komentari da ih čak ni dobar želudac "web demokratičnosti" ne može provariti.

U tom paralelnom "brblj" svijetu sve je moguće. Moguće je pričati sam sa sobom bez da vas poprijeko gledaju, biti pametniji od svakoga od koga to poželite, a ne treba sumnjati ni u to da pod krinkom kvaziduhovitih nadimaka konverziraju i osobe koje se međusobno vrlo dobro poznaju, a njihova je konverzacija u stvarnom životu posve drugačija.

Tko zna, možda smo neki put zapravo čitali gradonačelnikovu polemiku sa samim sobom, ili mu je, na primjer, replicirao pod tajnim imenom, neki član Poglavarstva kojemu se nije činilo primjereno i isplativo da gradonačelniku u stvarnom životu, face to face, nešto protuslovi na način na koji je to moguće skriven iza nadimka na webu.

Postavlja se i pitanje je li možda ta web - anonimnost danas dobro došla blagodat obespravljenoj masi populacije da bez straha od sankcija kaže ono što misli, a za što bi inače, naprimjer, dobili otkaz. Nije li web komentar neka vrsta krčme novog računalnog doba, ispušni ventil ili čak neka vrsta zamjene za institut tajne ispovijedi?

Jasno je jedno: komentirati nešto bez potpisa nije komentar nego jasno izraženi kukavičluk ili strah.

Najjednostavnije je napisati nešto bez obaveze da iza toga stojite. Ma što to bilo i što god netko rekao i mislio o tome. Ne tvrdim da se uvijek može biti pametan, zapravo najčešće i nismo, ali iza svojih promašaja i gluposti treba staviti svoje ime i prezime bez straha od ičega. I to treba učiti djecu.

Treba ih učiti da se ne boje ničega, nikoga, pa ni samih sebe. Jer, kako kaže jedan stih iz molitve Sioux indijanaca: Tražim snage, ali ne da bih nadjačao svoju braću, nego da bih nadvladao svog najvećeg neprijatelja - samoga sebe!

Dakle djeco, potpisujte svoje gluposti, ne bu vas niko tukel!

A otkaz nije najstrašnija stvar na svijetu.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (3)